Ante Vlašić na čelu je Udruge ugostitelja Dubrovnik već dvije godine od kada su zapravo i počeli djelovati kao krovna organizacija koja okuplja obrtnike i trgovačka društva. Dubrovački ugostitelji tako su se udružili da bi zaštitili svoja prava i interese, a Vlašić je od tada svakodnevno u komunikaciji s onima koji donose odluke i javnosti. Neumorno komentira i argumentirano raspravlja o donošenju  značajnih propisa za koje ugostitelji smatraju da bi mogli dugoročno negativno utjecati na poslovanje jedne od najvažnijih industrija Hrvatskoj. Upravo s jednom od takvih odluka Vlašić se bori već dva mandata na čelu dubrovačke Udruge ugostitelja, a riječ je o povećanju stope PDV-a.

- Od 18 država u kojima sam bio u zadnje dvije godine, samo dvije, osim Hrvatske, imaju PDV u ugostiteljstvu veći od 15 posto. To su Bosna i Hercegovina i Srbija, a ostale zemlje imaju od deset do 12 posto, dok je negdje PDV i niži poput Singapura gdje je šest, u Japanu osam i Americi devet posto - kazao je Ante Vlašić koji je mišljenja kako PDV u turizmu pa samim time i u ugostiteljstvu, uopće ne bi trebao biti visok jer se time oporezuje sve što najviše utječe na krajnjeg korisnika koji uslugu skuplje plaća.

'ZAŠTO JE LOŠE DA NETKO DOBRO ZARAĐUJE?'

Vlašić to plastično objašnjava na primjeru cijene Amaretta u Taverni Otto čiji je vlasnik već deset godina. Naime, popularni talijanski liker kod njega košta 25 kuna.

- Na PDV ide 25 posto od toga, a tri posto je porez na potrošnju. Od ukupne cijene na poreze ide 28 posto što znači da bi bez toga cijena za goste bila šest kuna niža. Kod mene su cijene uvijek bile formirane bez PDV-a pa sam onda dodavao porez, ovisno je li snižen ili povišen - govori Vlašić koji na komentar kako neki ugostitelji ipak zadržavaju visoke cijene, bez obzira na visinu PDV-a,  objašnjava kako treba pogledati povučenu dobit.

- Neki ljudi nisu imali prostora za smanjenje cijena jer su reinvestirali, a čisti pokazatelj toga je povučena dobit. Ja sam prvi put u svojoj firmi povukao 20 tisuća kuna 2016. godine, a do tada sam radio za plaću i napojnice jer i sam radim kao konobar. Uložio sam oko milijun kuna u taracu, novo skladište, plinsku stanicu, šank, stolove, stolice... Jednostavno je sve pošlo u poslovanje jer većina ugostitelja je bila vođena strategijom da se PDV neće povećavati do 2020., no 2017. godine povećanje je nasilno provedeno - naglašava Vlašić te dodaje kako je ugostiteljstvo djelatnost koja zapošljava najveći broj ljudi po ostvarenih milijun kuna prihoda. Naime, podaci Gospodarske komore govore da su u ugostiteljstvu fiksni troškovi puno veći nego u drugim djelatnostima. Tako ugostiteljima, navodi Vlašić, treba 3,21 osoba za zaraditi milijun kuna, dok je u trgovini potrebno 0,1, a u građevini 2,9 osoba.

- Naši izdaci su puno viši i uz to se još dodaje PDV. Upravo iz tog razloga većina razvijenih zemalja spušta porez jer ugostiteljstvo zapošljava puno ljudi – pojasnio je Vlašić.

Svakodnevno se bori i s percepcijom javnosti jer ljudi često kažu kako je ugostiteljima lako jer dobro zarađuju.

- Ne znam zašto je kritika tako usmjerena prema nama. Zašto je loše da netko dobro zarađuje? U današnje  vrijeme nije zabranjeno da bilo tko otvori firmu, izađe na tržište i zaradi novac. Mi smo riskirali svoje novce, obitelji, zdravlje i ostalo da bi zaposlili 15-20 ljudi i zbog tog rizika zaslužujemo nagradu - dodaje on te ističe kako država može konkretno olakšati poduzetnicima kroz smanjenje poreza, a jedan vid poticaja za zapošljavanje su prema njegovom mišljenju rasterećeni doprinosi na plaće koje bi s tim potezom radnicima bile veće.

Budući da mnogo putuje po svijetu, a jedno vrijeme je živio u Belgiji, na pitanje kakvi su trendovi u inozemstvu odgovara kako u poduzetništvu stvari funkcioniraju prvenstveno na principu slobode tržišta.

'VJEROJATNO ĆE GRAD USKORO PROPISIVATI KOJE BOJE KOŠULJA MORAJU NOSITI KONOBARI'

- Jednostavno država i gradovi se manje petljaju u posao u naprednim zemljama. Događa se to da možete raditi, a pravila se ne mijenjaju svako malo, kao što se kod nas događa, što bi se reklo, dva puta u poluvremenu - objašnjava predsjednik krovne udruge ugostitelja u Dubrovniku.

I u Gradu, smatra Vlašić, stvari nisu jednostavne.

- Evo naprimjer Grad Dubrovnik izrijekom zabranjuje bilo kakav oblik vizualne prepoznatljivosti. Neki ga žele sterilizirati pa se Grad pretvara u kulisu, a to se najbolje može vidjeti iz zadnje odluke o reklamiranju  gdje su doslovno svaki identitet skinuli. Ne znam je li to zbog pritiska konzervatora, ministarstva ili je neki socijalistički oblik mentaliteta... Uglavnom, nije dozvoljeno reklamirati se ili se ono pak svodi na najmanju moguću mjeru. Evo ja imam malu tendu iznad ulaza u restoran i dok nije imala nikakav natpis nisam ništa plaćao za nju, a kad sam dodao "Taverna Otto" morao sam platiti po slovu. Kako bih mogao drugačije oglasiti djelatnost? To izgleda kao jedan oblik reketa. Za ne povjerovati je da poslovni subjekti, po Odluci o reklamiranju, u I. zoni ne smiju imati čak ni to. Pa kako da kupci, klijenti ili gosti uopće znaju da postoje? 

Imam i stalak koji je na ulazu i platio sam ga 250 kuna, ali Grad je propisao da moramo imati crni, od kovanog željeza, definiranih dimenzija, na tri noge koji izgleda kao stalak za partiture i radi ga samo jedna tvrtka u gradu te naplaćuje dvije tisuće kuna po komadu. To je odlučeno samo zato što se našao netko pametan u Gradu i rekao kako bi to trebalo biti lijepo - ogorčeno govori Vlašić te dodaje kako misli da će se vjerojatno uskoro i propisivati boje košulja koje konobari moraju nositi.

Dodaje kako je takav vid jednoobraznosti i uniformiranosti jako loš za Dubrovnik što ga podsjeća na Sjevernu Koreju. Zanimljive detalje iz prošlosti uočio je u Facebook grupi "Historical images of Dubrovnik" gdje ljudi postavljaju stare fotografije iz Dubrovnika koje datiraju iz prošlog stoljeća. Tu se naime doista mogu vidjeti stvari koje bi danas bile strogo kažnjene, a nekada su bile uobičajene.

- Butige su imale različite natpise, Bata je imala trgovinu na Stradunu čak sa svjetlećom reklamom, tende su bile i na južnoj strani Straduna, strate, zbog kojih je La Bodega kažnjena, su također bile tu, a na Brsaljama je bilo duplo više stolova i stolica nego danas! Svi pričaju o buđenju grada, a guše sve što on nosi poput noćnog života, individualnosti... - govori Vlašić koji je upravo zbog strogih propisa odustao od ugostiteljskog objekta koji je imao u povijesnoj jezgri. Danas je, kako kaže, miran jer ima ugovor s privatnikom i drži se podalje javnih struktura ako to ne mora.

Također, odluke o javnim površinama smatra nekorektnim zbog najavljenog smanjivanja stolova i stolica što će prema njegovom mišljenju stvoriti probleme u poslovanju ugostiteljskih objekata.

- Svako malo dolazi do nekih promjena, a one najčešće nastupe kako dođe koja vlast. Davali su nam ugovore za najam na dvije godine. Problem je dobro detektirao jedan moj kolega kad je rekao  da se ne može ni kupus saditi na godinu dana jer se treba planirati - prepričava Vlašić.

'GASNI SE NOĆNI ŽIVOT I INDIVIDUALNOST GRADA'

- Volio bih da se političari probude iz tog 'Lala Landa' u kojemu žive i da shvate kako je ljudima u realnom sektoru teško raditi u tim uvjetima. Nitko se ne pita zašto broj stanovnika u Dubrovniku, unatoč gospodarskom rastu, nije se bitnije povećao u zadnjih 20 godina. To bi trebalo biti zabrinjavajuće za svakog tko je na vlasti. Zbog čega je Dubrovnik grad u koji ljudi ne žele doći, živjeti i raditi? Gregorio Mannucci je jedan od najboljih chefova u Hrvatskoj koji je rekao da se nikad ne bi vratio u Dubrovnik, a tu je godinama radio - govori Ante Vlašić dodavši kako i on s obitelji posljednjih godina aktivno razmišlja o odlasku iz Dubrovnika i Hrvatske.

- Tu su nas zadržali privatni razlozi, ali razmišljamo o preseljenju. Ne vidim razlog zašto bih ostao negdje gdje ostvarujem dobit od dva do tri posto, a negdje drugo mogu imati dvadeset posto. Čista logika mi govori da ovaj posao mogu raditi bilo gdje na svijetu jer bih ulagao isti trud i rizik. Ovdje sam samo jer sam emotivno vezan pa se ponekad osjećam kao u lošoj vezi. To vam je kao kad volite neku osobu koja je nasilnik, alkoholičar, kockar... Tako i mi doživljavamo javne strukture koji upravljaju našim životima. Oni nas maltretiraju i troše naše novce i nitko ih ne pita zašto, a ovisni su o svemu i svačemu. Zbog toga čovjeku se dogodi da izgubi volju i podvuče crtu - rezignirano će Vlašić napominjući kako se nije vratio iz Belgije da bi živio u komunizmu. Smatra kako bi trebalo pustiti ljude da rade te manje imati fokus na stalnim kontrolama i nadziranjima.

‘MORALI SMO ODBIJATI REZERVACIJE JER NISMO IMALI DOVOLJNO RADNIKA'

Nezaobilazna tema je pitanje nedostatka radne snage u ugostiteljstvu. Vlašić smatra kako je povećanje kvote radnih dozvola i otvaranje granica koje je Vlada uvela 2017. godine najbolja odluka koja se dogodila od osamostaljenja Hrvatske.

- Godinama smo apelirali da se to učini. Ne bi zapošljavali ljude sa strane i dodatno plaćali da to nije bilo neophodno. Ja sam konkretno morao micati stolove i odbijati rezervacije jer nismo imali dovoljno ljudi u kuhinji, a nisam želio gubiti na kvaliteti i renomeu restorana koji sam deset godina gradio da bi postao jedan od najboljih u Dubrovniku. Jedino rješenje, kao i kod mnogih kolega, je bilo svjesno smanjenje volumena posla, ali sad kad možemo više zapošljavati u poziciji smo da biramo najbolje za rad. Nama je u interesu da naše firme posluju, da radimo i zarađujemo – komentira Ante Vlašić koji ovih dana pomno slaže novi meni Taverne Otto za predstojeću turističku sezonu s prijateljem chefom Gregoriom Mannuccijem.

Uskoro se bliži izborna sjednica Udruge ugostitelja Dubrovnika gdje će se birati novo predsjedništvo, a očekivanja trenutnog predsjednika za novim mandatom su dvojbena.

- Zainteresiran sam za još jedan mandat, ali možda bih volio pauzu od bar godinu dana da posložim neke stvari. Bilo bi dobro da se i ja malo više posvetim svome poslu, a manje pokušavam riješiti sve probleme struke. Često se susrećem s nezgodnim situacijama i onda mi posao ispašta. Uvijek sam se trudio komunicirati sve probleme koje imamo, a da imam više slobodnog vremena bilo bi to još bolje – zaključio je za Dubrovački dnevnik predsjednik Udruge ugositelja Dubrovnik Ante Vlašić.