Kapetan civilnog zrakoplovstva Ivo Capor u razgovoru za Dubrovački dnevnik otkrio je put kojim je prošao s ciljem ostvarenja dječačkog san o letenju, a sve zahvaljujući znanju, vještinama i velikom odricanju. Naime, prepričao je kako je u početku to bila želja koja se na najbolji način kanalizirala da bi danas iza sebe imao preko 3600 sati letenja. Capor je trenutno zaposlen u jednoj od najpoznatijih aviokompanija Ryanairu, kapetan je već šest mjeseci, a do svega toga prošao je prilično trnovit put. Za Dubrovački dnevnik ispričao je više o svojoj pilotskoj karijeri, školovanju, odricanjima, ali i budućim željama.

- Imali smo i stan u Močićima, prekoputa aerodroma, i dobro se sjećam se svoje odluke koja je došla kada sam imao pet godina. Sjedio sam na taraci, gledao avione i tada sam sebi rekao “Moram letjeti jednoga dana“. Bila je to dječačka želja, jednaka kao što je mnoga djeca imaju, ali život me je doveo do toga da nakon 30 godina, upravo na tom avionu, kojega sam tada ugledao ostvarim ono što sam htio – prisjeća se Ivo Capor koji otkriva kako je za ljubav prema zrakoplovstvu najzaslužnija majka koja je radila u operativnom dijelu u dubrovačkoj zračnoj luci. Naime, ona se nedavno umirovila nakon 40 godina rada, a maloga je Iva često vodila sa sobom na posao gdje se po prvi put susretao s avionima što će kasnije postati njegova trajna životna odrednica.

'Fascinantna je odgovornost posla'

Kristalno se sjeća svoga prvog leta kada je imao samo sedam godina. Bio je to jednodnevni izlet Aviogenexom u Pulu gdje su išli djelatnici dubrovačke zračne luke.

- Sjećam se tipa aviona, ubrzanja, razvijanja brzine, cijele impresije... Najviše me pak fascinirala odgovornost posla – kazao je Capor.

Njegova želja iz djetinjstva postajala je vremenom sve čvršća, a kada je prvi put sjeo u kokpit shvatio je da je to ono što istinski želi raditi.

- Bio sam motiviran idejom da ako to budem radio, nikad mi neće biti posao već hobi koji ima oblike posla. I danas, kada letim, to ne doživljavam kao posao. Ima perioda kada radim pet dana zaredom, ustajem svaki dan u četiri sata i sebi u nekim teškim trenucima kažem 'kojega mi je boga ovo trebalo...', ali kada ne radim četiri-peta dana jedva čekam ponovno u avion – govori on te dodaje kako je posao pilota ujedinio sve njegove interese i hobije pa tako ističe kako je veliki zaljubljenik u visine, nebo, astronomiju, meteorologiju, fiziku i tehničke znanosti.

Kao tinejdžer prvi put je letio s obiteljskim prijateljem Antunom Maškarićem, avionom je upravljao na fakultetu, a prvi profesionalni let s putnicima bio je prije pet godina kada je letio za Air Baltic na liniji Riga-Amsterdam. Prisjeća se kako je to bilo sjajno iskustvo, no uvjeti su bili teški zbog puno snijega i vjetra. Takav je otprilike bio i njegov put do uspjeha koji je bio prepun „oluja“ i „prepreka“, no jedina konstanta je bila pilotiranje kao želja.

Brojne prepreke i skupo školavanje 

Nakon završene srednje elektrotehničke škole u Dubrovniku odlučio se za Prometni fakultet u Zagrebu, smjer Aeronautika. No, početkom 2000.-ih Ministarstvo znanosti i obrazovanja odustalo je od financijske potpore akademskog obrazovanja za civilnog pilota jer su mnogi završili studij i odlazili raditi u inozemstvo. Kao i većini, i njemu su novci bili velika prepreka jer je školovanje za pilota jako skupo zbog čega je njegov život krenuo u drugom smjeru.

- Trebalo je nekako posložiti stvari i znao sam da je jedina opcija da sam financiram obrazovanje. Nisam iz bogate obitelji pomoraca, tada Hrvatska nije bila u Europskoj uniji i nisam mogao poći studirati vani, a jedino sam mogao tražiti način kako doći do novaca radom. Možda je to u nekom trenutku bilo samodokazivanje, ali bio sam odlučan da moram završiti fakultet – rekao je Capor koji je na savjet rođaka kapetana tada počeo navegavati jer je završio srednju Pomorsku školu. Tako je paralelno sedam i pol godina radio i studirao Aeronautiku na kojoj je prethodno položio prijemni ispit. Dva ili tri mjeseca bi provodio na brodu, a isto toliko u Hrvatskoj gdje je 2010. izvanredno završio fakultet s 27 godina, no nakon završetka studija, 2008. godine stigla je recesija koja je ozbiljno pogodila avijaciju.

- Kompanije su prestale zapošljavati i tražili su samo iskusne kapetane i kopilote. Moje kolege i ja smo bili u 'zrakopraznom' prostoru jer smo morali održavati licencu koja je godišnje dosta koštala, trebalo se aktivno letjeti, a posla nije bilo – prepričao je. Zbog takvih okolnosti, Capor je ponovno pošao na more, ovaj put na dvije godine nakon čega je sam pronašao aviokompaniju, platio prekvalifikaciju na drugi tip aviona i uspio dobiti posao kao jedan od šest najboljih kandidata među njih 40.

Uvijek je, kako ističe, tražio bolje uvjete pa je od 2013. godine, kada je počeo s profesionalnom karijerom, promijenio tri tvrtke Air Baltic, češki Travel Service i danas irski Ryanair za koji radi već tri godine.

Osim školovanja, sam kvalifikacijski proces za postati pilot je izrazito temeljit. Capor navodi kako je najteži prvi inicijalni liječnički pregled.

'Za pilota je važan kompletan paket'

- Za to vrijeme pokušavaju se pronaći načini da kandidata diskvalificiraju za profesiju, ali to nije namjera već jednostavno strog psihološki i fizički proces. Za ovaj posao je zaista bitna ljubav jer traži puno odricanja i 'konjske' upornosti – kazao je Capor kojemu je u karijeri jako pomoglo veslanje koje je obožavao dok je bio mlađi, a i danas rado pođe u Veslački klub Neptun.

Dodao je kako za postati pilot nije potrebno biti najpametniji, niti fizički najspremniji. Prema njegovom mišljenju najvažniji je „kompletan paket“, a neke od predispozicija koje su važne su kratkotrajna memorija, psihomotorika i vizualizacija prostora.

Budući da mnogi ljudi strahuju od leta, Capor ističe kako su svi u avionu trenirani za najcrnje scenarije te se prema njegovoj procjeni 99,99 posto negativnih situacija može predvidjeti.

- Zrakoplovstvo može biti opasno, ali to su toliko kontrolirani uvjeti, ljudi su prošli vrhunsku obuku, radi se po reguliranim standardima i još postoji sigurnosna mreža od zračne kontrole. Vidim zrakoplovstvo sigurnijim i zanimljivijim od sjedenja u kancelariji. Prije vas može pogoditi grom nego što će se nešto loše dogoditi u avionu, a i ako se dogodi, sve je sa sigurnim ishodom. Za razliku aviona, u cestovnom prometu svakodnevno se događaju negativnosti – kazao je on te dodao kako puno opreznije i sporije vozi automobil otkad pilotira jer jasnije uočava opasnosti.  

Trenutno živi između tri grada Wroclawa u Poljskoj gdje mu je sjedište, Praga gdje mu je buduća supruga i Dubrovnika koji smatra domom. Na pitanje kako mu izgleda radni tjedan, mjesec, godina, odgovara kako se sve već unaprijed zna po jednostavnoj formuli.

Težak 'poluvojnički' stil života

- Dani i datumi ništa ne znače. Pet dana radim, četiri su slobodna pa tako mogu cijeli kalendar ispisati i znati gdje ću biti koji dan idućih 12 mjeseci. Ukupno imam 40 dana godišnjeg odmora, a kada se sve to zbroji slobodan sam 182, a 183 dana radim – kazao je.

Najljepši trenuci, otkrio je, su mu kada ujutro oko 5 sati dolazi na prazan aerodrom.

- Svako godišnje doba je lijepo, svaki dan je drugačiji, taj pogled kroz prozor, boje, pa različiti ljudi s kojima radim... Sve to je predivno, a najljepše od svega je što sebi nakon napornog perioda mogu reći da ovaj posao ne radim jer sam zbog nečeg prisiljen ili motiviran novcima. Zaista radim ono što sam htio – govori Ivo.

Kao najteži dio posla Ivo navodi „poluvojnički“ stil života.

- Ima trenutaka kada se opustim, ali mora se živjeti disciplinirano. Također, volio bih da sam malo više doma, a i generalno cilj mi je trajni povratak u Dubrovnik jer sam na neki način lokalpatriota. Putujem već 14 godina i mislim da je s ovim poslom moguće organizirati se tako da sam više doma i još posebno kako planiram ovdje zasnovati obitelj – govori Capor o svojoj budućnosti te dodaje kako ga je život naučio da je potrebno imati plan i cilj.

- Put do ostvarenja snova je često drugačiji nego što to zamišljamo. Ja sam dokazao da se želje snovi mogu ostvariti. Imao sam luđačku upornost i sebi sam rekao, kada sam imao 20 godina, da ne želim biti frustrirani 40-godišnjak koji će imati obitelj koju će izluditi i govoriti im što sam sve mogao postići pa neostvarene snove ispoljavati na svojoj djeci. Sve je moguće ostvariti pa čak i postati astronaut u Hrvatskoj što se može kroz EASA-u otkad smo u EU, samo treba učiti, čitati, manje se osvrtati na društvo i okolinu, pobjeđivati zapreke i dokazivati se samom sebi – poručio je pilot Capor.   

Savjetovao je mladima koji žele postati piloti da „guraju“ svoje snove i ciljeve, a posebno se osvrnuo na financijsku korist posla.

- Ako ste vrhunski profesionalac, novci će doći sami po sebi. Potrebno je težiti ka osobnom usavršavanju i učenju. Znam da to zvuči starinski, ali put do poslovnog uspjeha je jedino preko truda, rada i discipline - zaključio je dubrovački kapetan civilnog zrakoplovstva Ivo Capor.