Maro Kristić nezavisni je gradski vijećnik i to najaktivniji od svih u Gradskom vijeću Grada Dubrovnika. Inače je zaposlen na mjestu stručnog suradnika u Čistoći. Popričali smo o svim najaktualnijim temama.

Nedavno ste govorili o problemu integracije azijskih radnika u dubrovačku svakodnevnicu.

Cijela Hrvatska, ne samo Dubrovnik jako kasne s tim pitanjem. Problem je sveobuhvatan. Prvenstveno moramo raditi na poboljšanju položaja domaćeg radnika.

Da vas odmah prekinem. Je li riječ o svojevrsnoj diskriminaciji? Stranim radnicima se plaća smještaj, topli obroci, struja, voda, internet, sve ono što rođeni Dubrovčanin mora iskeširati iz svog džepa. A ista im je plaća, ako primjerice rade u nekom hotelu.

Uvijek se govorilo 'Ako nećeš ti, ima tko će', a sada se iscrpila prvo domaća radna snaga, potom iz drugih dijelova Hrvatske, zatim iz regije, pa smo došli do azijskih radnika. Sada čak uopće nije bitno znaju li raditi neki posao, važno je samo da ih se pronađe. To je velika degradacija mnogih zanimanja. Ti radnici dolaze iz skroz drugačijeg kulturnog okruženja. Nisu oni krivi za to, ali riječ je o činjenici. Sutra će zbog toga doći do socijalnih problema, a do ne govorimo o sigurnosnom aspektu.

Baš sam o tome pisao u zadnjoj kolumni. Zakonom velikih brojeva dogodit će se neki zločin azijskog radnika, a onda bi po ulicama moglo doći do raznoraznih nelagodnih situacija, primjerice da navijačke skupine tuku nekoga samo zbog toga što dolazi iz Azije, iako nije kriv što se dogodilo kazneno djelo.

To će se kad-tad dogoditi. Mi ovaj problem manjka radne snage rješavamo ad hoc, što znači daj što daš, sigurno se ne radi njihova dovoljno ozbiljna sigurnosna provjera. Dogodit će se problem, zato o njemu moramo unaprijed misliti. Nažalost, jako kasnimo s cijelom integracijom, a čitav taj uvoz radne snage potpuno je nekontroliran. U Dubrovniku je ukupan broj radnika iz trećih zemalja između 3 i pol i 4 tisuće. Ogromna brojka koju ne govorim napamet, nego sam provjeravao u policiji.

Imate li u Čistoći zaposlenih Azijaca?

Prošle godine smo ih imali 23, pretežno iz Bangladeša. U Čistoću su došli preko jedne agencije. Nažalost, pola njih otišlo je s radnog mjesta. Dio njih se samo želio domoći Europske unije, ali ne razumiju da kada s nama potpišu radni ugovor, da se kasnije nigdje ne mogu zaposliti u dužini trajanja ugovora. U biti ih čeka deportacija. Čistoća će i ove godine tražiti između 20 i 30 stranih radnika. Neizvjesno je koliko će ih na kraju ostati. Rezultat ovih procesa je velika podcijenjenost domaćeg radnika  koji mora plaćati podstanarstvo, režije, hranu, a svi znamo koliki su troškovi života u Gradu. Realno, rođeni Dubrovčanin ili onaj radnik koji već dugo živi i radi u Dubrovniku zbog svega navedenog u startu ima značajno manju plaću, iako je na papiru jednaka. Nije li to katastrofa? Nažalost, mnogi poslodavci nisu to prepoznali na vrijeme. Malo tko od njih je gledao dublje od svog džepa, i sada smo svi skupa u nezavidnoj situaciji. Mi nemamo strateški riješeno nijedno temeljno pitanje. Nedostaje doktora i policajaca, a tko će doći ovdje raditi kada su troškovi života i stanovanja strašno skupi? Sve radimo zbrda-zdola bez ikakvog dugoročnog plana. Dubrovačka poticajna stanogradnja riješila je samo promil problema.

Da, na kraju bi možda bolje bilo da se taj novac potrošio na školovanje deficitarnih struka, i onda te ljude obvezao da moraju raditi u Dubrovnik?

Ta priča nije dobra, jer ne rješava suštinski problem, a troši se novac koji nije malen. Sad se spominje novi model koji po meni također nije sjajan. Da bi se trideset kupaca prve nekretnine sufinanciralo s 30 tisuća eura. Realno, pomoći će se tim kupcima kupiti dodatnih par kvadrata. Riječ je o kozmetičkim mjerama. Mi političari često mislimo da smo najpametniji na svijetu. To nije istina. Ako razgovaramo o demografiji ne mogu Maro Kristić ili Maro Marušić odlučivati o konačnim rješenjima. Treba pitati i ovoga i onoga stručnjaka, te kroz dijalog naći najbolje rješenje. Mi se često u vijećnici natežemo budalaštinama mimo stručnih mišljenja.

Ipak sam dojma da je u posljednje vrijeme bolji dijalog na sjednicama Gradskog vijeća nego ikad prije.

Došlo je do velike prekretnice. Ako sada ne riješimo ove probleme o kojima ovdje pričamo, Dubrovnik će nestati kao grad. Nažalost, mnogi političari važnost svega ovoga o čemu govorimo nisu prepoznali na vrijeme, tamo negdje 2017., 2018., ili najkasnije 2019. godine. Sada su ipak postali svjesniji širine problema, pa je samim tim i dijalog bolji. Nema više vremena za prepucavanja oko prvog polja šahovnice, je li bijelo ili crveno. Imamo puno važnijih stvari, jer kasnimo žestoko.

Dobro, korona može poslužiti kao opravdanje.

Korona je napravila ogroman kaos, ne samo financijski, nego i psihički. Kako vrijeme prolazi sve smo svjesniji katastrofalnih posljedica. Korona je puno odmogla, ali mi smo ove probleme trebali prepoznati i prije pandemije.

Gradonačelnik Mato Franković prepoznao je problem apartmana. Kakvo je vaše mišljenje?

Gradonačelnik malo vrluda, pušta probne balone, ni sam nije siguran na koji bi način trebalo riješiti pitanje apartmana, a ni koje točno regulative Grad ima na raspolaganju. Kako god, mislim da je to hrabar potez, jer mu može nanijeti političku štetu zbog otpora građana. Pohvaljujem ga, jer bi mnogi na njegovom mjestu šutjeli i pravili se da problem ne postoji. Problem postoji, i kao što već rekoh, u raspravu trebamo uključiti razne stručnjake, ali i građane, te donijeti najbolje rješenje. Nadam se da gradonačelnik neće odustati nakon negativnih reakcija javnosti nego da će do kraja izgurati ovu super važnu temu. Koje je moje osobno mišljenje? Nisam za zabrane. Treba odijeliti obiteljski smještaj od biznisa. Paušal ostaviti onima koji pod istim krovom iznajmljuju gostima, a uvesti normalni porez za ostale apartmane. Također, uvesti i porezne razrede prema prihodima, ako netko ima puno apartmana više ga oporezivati od onoga koji, primjerice, ima samo jedan. Zbog svega ovoga sam i tražio tematsku sjednicu po pitanju turizma i gradonačelnik je pristao. Moramo donijeti najbolja rješenja za grad, bez obzira na stranačke boje. To nam je svim vijećnicima dužnost.

Da najgluplje je kad si kontra nečega samo zato jer dolazi iz te i te stranke.

Valjda sam dovoljno politički sazrio da sam to prošao. Ako je neka ideja dobra, bilo da je predlaže HDZ, bilo SDP, ili netko treći, ja ću je podržati. Ako smatram da nije, neću. To je sve. Ne interesira me tko govori, nego što govori. Možda će mi netko zamjerit što znam podržat toga i toga, ali neka. Na kraju je jedino važno da se poboljša život građana, to mi je jedini motiv, uostalom i ja sam prije svega građanin.

Sad kad već spominjemo taj neutralni kut, što je Franković po vašem mišljenju napravio dobro, a što loše?

Mislim da ga krasi radna etika i volja. To je neupitno. Ipak nije puno napravio u šest godina na vlasti. Dugo mu je trebalo da prepozna sve ove ključne probleme. Korona mu jest olakotna okolnost, ali bez obzira na to, trebalo je prije djelovati. Tek ga je teška situacija, ova u kojoj smo sad, prisila na veću akciju. Nažalost, dobra vlast treba unaprijed gledati. Stoga je najveća šteta napravljena Dubrovniku, upravo zato jer se pitanje apartmana, radnika i svega ostalog nije prepoznalo na vrijeme. Napravio jest neke komunalne stvari, ali po pitanju sportske infrastrukture, gdje smo katastrofa, jako malo. U vezi sporta kad god nešto napravimo, uopće se ne bi smjeli hvaliti, nego samo šutjeti. Pa nama je Makarska u sportskoj infrastrukturi svemirski brod, a šije nas i Trebinje.

Igralište u Lapadu pola stoljeća nije promijenilo izgled. Ja sam još prije petnaestak godina pisao kako je vlasnik Red Bulla želio ulagati u dubrovački nogomet. Zašto se nikad ništa nije maknulo s mjesta, tko je krivac?

Krivci smo svi mi koji smo bili u prilici negdje nekad nešto napravit, a glavni krivac je Pero Vićan. On je dugo vedrio i oblačio u nogometu, a svojevremeno je bio na visokoj funkciji kako u Hrvatskom nogometnom savezu, tako i u lokalnoj vlasti. Na obje funkcije je bio praktično drugi čovjek. U cijelom tom razdoblju apsolutno se ništa nije napravilo. Krivci su i Šuica, te Vlahušić, ljudi koje sport uopće nije interesirao.

Je li uopće treba graditi stadion u Lapadu?

Mislim da ne. Ako ćemo raditi stadion koji bi ugošćavao reprezentaciju, onda ga je bolje napraviti na Pobrežju ili negdje drugo van grada, a u Lapadu ušminkati i urediti igralište kako bi se na njemu mogle odigravati službene utakmice većih rangova natjecanja. Ali nikakvi veliki zahvati, nikakve arene, kojima je mjesto tamo gdje ima više prostora i gdje bi prometni problem bio znatno jednostavniji za riješiti.

Valjda ćemo u bližoj budućnosti imati dvoranu.

Dobra je stvar što je riješena građevinska dozvola, to odmah ulijeva optimizam. Vjerojatno će dvorane biti, treba se sada naći izvor financija, jer se ne mogu koristiti sredstva iz EU fondova. Smatram da bi Grad Dubrovnik trebao ući u tu investiciju bez obzira na zaduženja. Nasušno je potrebna, a ta bi multifunkcionalna dvorana uz dobro vođenje, sama mogla vraćati ulog.

Je li vaterpolo u Dubrovniku veliki uteg svim ostalim sportovima?

Postao je. U Dubrovačkom savezu športova nametnula se ta, da je nazovem tako, vaterpolska linija koja sad odlučuje o cijelom sportu. Uvijek je vaterpolo prioritet, a svi ostali jedva preživljavaju. Ista ta vaterpolska linija stoji iza DU Motiona. To se financira ozbiljnim novcima, a istovremeno nema atletske staze.

Je li Du Motion počeo javno objavljivat financijska izvješća? Vi ste više puta ukazivali na netransparentnost.

Ja vjerujem da bi bilo svega kad bi oni objavili financijska izvješća. Pod svega mislim da bi bio problem za njih.  Da ja ili vi pod tim uvjetima organiziramo neku manifestaciju, vjerojatno bi nam policija pokucala na vrata. Kako drugačije objasniti da oni ne žele obavijestiti javnost o utrošku javnih novaca? Njihovi događaji jesu važni za grad, ali moraju biti transparentni.

Nije ni Dubrovački savez športova najtransparentnije tijelo. Kako bi ga trebalo urediti?

Trebalo bi promijeniti ustroj. Nažalost, tematska sjednica po pitanju sporta nije baš uspjela, niti je rezultirala nekim ozbiljnim pomacima. Dubrovački savez športova sada djeluje kao zatvorena, masonska organizacija gdje se ljudi biraju ukrug. Moja ideja je bila da ljudi iz svih sportova koji imaju rezultate, te također dokazani sportaši s ugledom, trebaju biti u izvršnom odboru Saveza športova. Ti ljudi koji su sad tamo svojim modelom djelovanja unazađuju dubrovački sport, umjesto da ga unaprjeđuju. Primjerice, u Trebinju imaju dvije atletske staze i novi bazen. Nema u Dubrovniku zatvorenog teniskog terena, niti drugog bazena kojeg bi mogli koristiti građani.

Bi li sport financiran javnim sredstvima najveći naglasak trebao staviti na djecu, a ako hoćeš neki ozbiljn(ij)i rezultat onda privatni sponzor treba gurati?

Svakako. Sav javni novac u sportu treba biti usmjeren na djecu. U Njemačkoj, primjerice, seniori amateri, kakvih je većina sportova u Dubrovniku, sami plaćaju svoje nastupe i traže sponzore. Tako bi trebalo biti i kod nas. Javnim novcem samo financirat djecu, a ne seniore amatere. Djeca se sportom moraju baviti besplatno, bez plaćanja članarina, opreme, putovanja… Kada bi imali kvalitetnu sportsku infrastrukturu uz dobro vođenje klubova, oni bi se dobrim dijelom mogli samofinancirati.

Pratite li moderni nogomet? Je li vam dosadan obzirom da su velike razlike između bogatih i siromašnih?

Pratim još uvijek, ali da tako kažem ove egzotičnije klubove koji imaju ogromnu povijest, ali sada financijski ne stoje najbolje. Previše se novaca, zbog neimanja nikakvih ograničenja, slilo u svega par klubova koji sada kolo vode, pa je nogomet prilično dosadan i predvidiv.

Idete li na sljedeće izbore?

Ići ću kao nezavisni, ili ćemo do tada osnovati stranku, ali svakako ću ići. Nije me napustila ni volja, ni želja za bavljenjem politikom. Ja to volim i mislim da imam još uvijek dovoljno strasti. Bit će zanimljivi izbori. Glasači sada drugačije glasaju nego prije pet ili deset godina. Mijenja se fokus interesa.

Za kraj jedno pitanje u vezi Čistoće. Kod nas još uvijek nije dovoljno zaživjelo razdvajanje otpada. Je li zbog toga što građanima kontejneri nisu pri ruci ili je u pitanju njihova svijest?

I jedno i drugo. Recimo, u Zagrebu je dobar dio spremnika odmah do ulaza u zgradu. Kod nas to nije slučaj, mi smo prostorni limitirani, pa je dobar dio građana samim time demotiviran. Razlog je geografska struktura našeg grada, puno je lakše to sprovesti u Zagrebu koji ima mjesta, nego kod nas. Problem je i svijest građana. U bliskoj budućnosti bit će kartice za kontejnere. Onaj tko ne bude razdvajao, imat će veće račune, no bojim se da dio građana u tom slučaju uopće neće koristiti kontejnere nego će bacati otpad gdje stigne. Trebat će postaviti puno kamera, a i komunalni redari će morati nadgledati čitav proces. Uglavnom, puno izazova. No ipak pored svih ovih poteškoća, svi skupa moramo priznat da je grad relativno čist. I turisti to često govore.

Maro Marušić