Od veljače ove godine Klarić je prešao s mjesta načelnika Pomorske policije Dubrovnik na Grudu i izabran je na mandat od pet godina. Ovaj 38-godišnjak u službi je 20 godina, a smatra da se puno toga promijenilo od njegovih početaka.

Počeo je kao pozornik nakon Policijske akademije, a naposljetku završava i Kineziološki fakultet te je radio u auto ophodnji, krim policiji, Službi policije-Odjel za javni red (Služba odnosno Odjel koji se uglavnom bavi nadzorom rada policije i osiguranjima štićenih osoba) te kao načelnik Pomorske policije Dubrovnik i danas kao načelnik PGP Gruda.

Razgovarala: Alena Hadžić

Prošlo je više od dva mjeseca od vašeg dolaska, je li bilo smjena i reorganizacije?

Svi su na svojim radnim mjestima. Dva puta godišnje objavljuje se interni natječaj gdje se službenici prijavljuju. Što se tiče reorganizacije Postaje - mi o tome ne možemo odlučivati te odluke dolaze s razine Ministarstva.

Kako biste ocijenili stanje na području PGP Gruda što se tiče zločina?

Ne bih rekao da imamo veliku problematiku, ovo je dosta miran kraj. Radi se o djelima nasilja u obitelji, prekršaja javnog reda i mira, prekršaja na granici i u prometu. Od značajnijih djela mogu izdvojiti tri provale u ugostiteljske objekte koje su se odvile prošli mjesec - uspješno je riješeno. Nemamo događaja koji bi utjecali na sigurnost građana. Nismo imali problema s migrantima. Zna se dogoditi da netko zaluta, no to su rijetki slučajevi.

Kako je prošla organizacija summita Kina+16 što se tiče PGP Gruda?

Radio sam puno godina na osiguranju štićenih osoba i to mi je bio primarni posao, ne sjećam se da je bilo većeg osiguranja od ovog. PGP Gruda je imala izdvojene zadatke u ovom osiguranju, dio trase na području Konavala, osobno sam vodio osiguranje hotela Rixos. Ne mogu istaknuti niti jedan problem, prezadovoljni smo kako je sve prošlo. Područje Konavala je zahtjevno za osigurati jer smo na tromeđi, više je graničnih prijelaza, križanje cestovnih pravaca, priljev osoba u tranzitu koje stvaraju gužve, a Dubrovnik je problematičan za štićene osobe odnosno za štićene kolone jer ima veliki broj jednosmjernih ulica i trebamo tražiti načina za izbjeći ih, biti spremni za alternativne rute. Trudimo se uz sve to imate minimalne gužve ili zatvorene ceste radi samih građana.

Opišite kako izgleda vaš dan.

Radno vrijeme mi je od 8 do 16, no obično sam tu već malo iza 7 sati, naučio sam se ustajati ranije jer sam godinama vozio u Dubrovnik. U 8 sati imam redovni, prvi sastanak, sa šefovima smjena, da vidimo kako je protekla noć, je li sve odrađeno kako spada i koje su zadaće za dnevnu smjenu. Drugi sastanak, najvažniji, je već u 8:30 sati, sa pomoćnicima načelnika, a to zna dugo trajati jer je veliki obim posla. Nakon toga slijedi potpisivanje pismena kojih je zaista mnogo, što je iznimno zahtjevno jer sve moram pregledati i potpisati, što me čini odgovornim za svaku radnju koja se u postaji odradi. Na ovaj posao ne možeš doći nenaspavan i dekoncentriran. Radni dan mi vrlo brzo proleti, a jedino za čime žalim jest da bi volio više izlaziti na teren - obići granične prijelaze, ophodnje. U poslu načelnika najvažnije su organizacijske sposobnosti i naravno iskustvo u različitim područjima rada. Imamo više linija rada - temeljna policija, kriminalistička policija, granična policija i zaštita državne granice, a to su ophodnje koje štite granicu od ilegalnih ulaza na točkama koje nisu granični prijelazi te upravni poslovi (osobne iskaznice, oružje).

Koji je najstresniji dio policijskog posla?

Puno situacija može izazvati stres - izlazak na sukobe, nasilne osobe koje morate svladati. Osim toga, kada ste u potrazi za tijelima to je vrlo stresno. Kada izvlačite mrtvo tijelo recimo iz mora, a posebice ako je duže vremena bilo u vodi to može jako djelovati na osobu. Ljudi znaju reći - plaćen si za to, policajac si, istina, no mi takve situacije nosimo i doma i radimo bez prestanka, a to ostavlja traga na svima. Kada tražite nekoga, a tu su u blizini i članovi obitelji pa njihove reakcije - to su jedni od najtežih poslova.

Prijavljuju li građani zločine, kakav je njihov odnos s policijom?

Podržavam da građani prijavljuju pa makar i pogriješili. Dobra je reakcija zvati i obraćati pozornost. Ako zamjerite čovjeku na istini - više je nikad nećete dobiti. Važno je da su svi uključeni i da cijela zajednica pomaže u rješavanju zločina. Dojave nam puno pomažu. Mi smo ovdje da služimo građanima, da nema građana ne bi bilo ni nas. S takvim pristupom radimo. Ipak, bitno je da se građani uključe u sigurnost, ako imaju informacije o nekim događajima, težimo takvom odnosu. Često netko zna reći da je primjerice krađa problem policije. No, to je problem cijele zajednice - ako se dogodilo susjedu, može se dogoditi i tebi.

Jeste li se u ovom poslu našli u situaciji da strahujete za vlastiti život?

Nisam se u niti jednoj od brojnih situacija u kojima sam se našao zaista bojao za život u smislu da sam strahovao da bi me netko mogao upucati. Nisam nikad imao uporabu vatrenog oružja i moram naglasiti da je inače vrlo rijetko imamo. Što se tiče uporabe sredstava prisile imao sam dosta slučajeva, a to su uglavnom slučajevi iz razdoblja kada sam radio u Odjelu za droge.

Možete li ispričati neke zanimljive anegdote koje ste doživjeli?

Puno je toga bilo u 20 godina službe. Evo, pamtim jedan događaj nestanka kombi vozila, bila je prijavljena krađa. Nakon kratkog vremena čovjek je zvao u policijsku postaju, predstavio se punim imenom i prezimenom i rekao kako je on ukrao taj kombi i da je eto upravo doživio sudar pa ga je ostavio na putu. Rekao je da ima posla i da ne može čekati policiju jer mu je sad nezgodno.  Svašta vidite i doživite. Nedavno mi je prišla žena koja je stajala u neposrednoj blizini - šokirana kad je shvatila da sam načelnik i rekla kako me čeka i traži, a da je ona očekivala nekog starijeg i kako to da sam ja načelnik, a mladić. To je stvarno bila smiješna situacija jer je bila iskreno iznenađena.

Osim ovog posla trenirate djecu u Judo klubu Konavle, koliko vam sport pomaže u policijskom poslu?

Svi sportovi su vrlo dobri i sport nam je potreban u životu, dijete se uči i socijalizaciji od malih nogu. Sport nam gradi samopouzdanje i uči nas samokontroli - i djecu i odrasle osobe. Prema samim građanima je važan pristup, stav. S pozitivnim i ispravnim stavom se riješi pola intervencije - to uvijek govorim službenicima. Kada je čovjek otvoren i pristupačan i jasno da do znanja da je došao pomoći, a ne stvoriti probleme - ljudi se smire i poteškoće se riješe.