U razgovoru za Dubrovački dnevnik, Rossetti se upravo osvrnuo na sadašnju političku situaciju u Gradu, ali i na druge teme, od turizma do primjerice golfa na Srđu.

NA IZBORIMA RAČUNAMO DA ĆEMO OSVOJITI PET MANDATA

Kažu da mladi više ne poštuju starije, vi ste tu evo vjerojatno najstariji član.

- Siguran sam da sam najstariji član. Ali ta pusta mladost u DUSTRA-i je prema meni fenomenalna. U njima vidim budućnost i ne razmišljam da sam puno stariji od njih. Poistovjećujem se s njima, razgovaramo o stvarima koje su bitne za Grad. Bitno je da oni ostanu u Gradu, ovaj Grad gubi svoju čeljad, postaje prazan. Uvijek su dolazili oni iz okoline, dolazit će i dalje, ali bitno je da naša čeljad ne odlazi...

Dojam je tako da ostaju oni koji mogu dobiti posao preko politike ili oni koji mogu zaraditi od Dubrovnika.

- Istina jest da mi na četiri milijuna stanovnika imamo preveliki broj činovnika, načelnika, zamjenika, vijećnika... Ova država to više ne može podnijeti. Nitko neće da se uhvati smanjenja toga. DUSTRA to ne može promijeniti, ali može pripomoći da se odluke donose u Dubrovniku, a ne u Zagrebu.

O mladima u DUSTRA-i govorite sve najbolje. E sad, nije tu problem samo u DUSTRA-u, već općenito o ulasku mladih u stranke. Dojam je da to rade da si osiguraju budućnost.

- Imate pravo. Ali pazite, u Dubrovniku je HDZ na vlasti. Na vlasti je i u državi i u županiji. Ne bi li bilo logično da onda ulaze u HDZ? A sve više mladih se učlanjuje u DUSTRA-u. Dobro, DUSTRA je u koaliciji s HDZ-om, možemo reći na vlasti. Svejedno, mlade u DUSTRA-i vidim kao one koji žele mijenjati stvari.

Dojam je i kako te kolokvijalno rečeno male stranke možda i imaju najviše zahtjeva u sferi zapošljavanja... No, što mislite o riječima bivše gradonačelnika Andra Vlahušića kako će DUSTRA-u pojesti HDZ.

- Svaka koalicija te na neki način guši. Ne može se u koaliciji biti do kraja slobodan, ne možete biti solista. Mi ćemo u iduću kampanju ići samostalno, nećemo ići u koaliciju s nikim. Želimo vidjeti koliko smo jaki. Vjerujem da ćemo imati više od tri mandata. Računamo na pet mandata. Zadovoljni smo odnosom s HDZ-om, tu je uvijek i 13 ruku koje daju stabilnost. Mada uvijek je više od 13 podignutih ruku. Znači to da postoje i neke tajne koalicije, neki se ne žele deklararirati kao da su u koaliciji.

Vi ste pomogli da se DUSTRA osnuje.

- Predsjednika DUSTRA-e Željka Raguža i mene su slično prevarili u HSS-u. Vjerujem da je Beljak onda bio predsjednik stranke da bih još bio u HSS-u. Kad sam se 2005. vratio iz Argentine, došao sam na skup u Gruž, mene su kandidirali na neku funkciju u stranci, nakon čega su mi rekli da više nisam član jer nisam plačao članarinu. A kako ću je plaćati ako sam bio u Argentinu? Zvao sam predsjednika Friščića, a on je rekao da se ne želi miješati. Tako su me izbrisali iz članstva. Raguž je imao slična iskustva s Jambom i Hrgom. Pukao mu je film, a radi se o osobi koja je neumorna i agilna. Logično da je i on htio osnovati novu stvari.

Opet s posebnim žarom govorite o HSS-u-

- Čovjeku se to stvara od malena. Moj nono je bio u HSS-u, uvijek su u kuhinji bile one napice s izvezenim sloganima stranke. Volim HSS. No, stvari su otišle naopako. Danas je tu jedan vijećnik. Godine 1998. ih je bilo osam.

A oporba u dubrovačkom Gradskom vijeću? Dosta je kritika upućeno prema njoj. Iako treba to uzeti sa zrnom soli jer dosta onih koji bi kritizirali jer im se kritizira ustvari kritiziraju oporbu jer ne smiju kritizirati vlast.

- Nemam osjećaj da postoji artkikulirana opozicija. Nijedna vlast ne može biti toliko dobra bez dobre opozicije. Volio bih da je opozicija u Vijeću ujedinjena, artikulirana i vjerodostojna. A ta opozicija nema ujedinjene stavove. A oni moraju pokazati bolja rješenja od vladajućih. De facto opozicija u Gradskom vijeću ne postoji. Mislio sam da inicijativa Srđ je Grad to može biti...

Više to ne mislite?

- Sjećam se njihovog prvog skupa na Porporeli. Dao sam im i ja savjet onda, kazavši da je dobro da su udruženi i da ih ima puno, ali da se odluke donose u Gradskom vijeću i da bi trebali prerasti u stranku. Kasnije se to izgubilo oko Srđa. Oni su polegli ispred gradske vijećnice. Ne radi se to tako. Tu se puno izgubilo u očima građana. A kod njih je Sveto pismo da su uvijek u pravu. Onda ta pozivanja na referendum. A referendum nije prošao! U demokraciji vrijedi samo većina.

GUŽVE SU SOLDI

Što vi mislite o projektu golfa na Srđu.

- Viđao sam golf igrališta u središtima turističkih gradova. Vidio sam koji se poslovi tu sklapaju, koji ljudi tu žive. To su sve milijarderi. Ne bi oni živjeli na pesticidima, kako to 'srđevci' pričaju. Sad protiv golfa pričaju i oni koji su prodavali zemljišta na Bosanci.

Možda nama smetaju milijarderi.

- Otkad sam bio dijete, Dubrovnik je živio od turizma. Možda na drugi način, ali je živio od turizma. I sad postoje oni koji uistinu ne vole bogate ljude. Ne mogu gledati da bogataš ima svog "caddyja" koji mu poteže kolica. Kao da su glavom još u komunizmu. Onda nekima smeta taj nekretninski biznis na Srđu, a te vile se ne bi vidjele iz Grada. Ljudi govore da nekome ne treba vila od 1500 kvadrata. Pa što tebe briga što će njemu ta vila? Nama treba što više bogatih ljudi.

A onda im smetaju i siromašniji gostiji pa bi ih birali po načelu ekskluziviteta.

-  Ne možete vi kroz Vrata od Grada birati koga ćete puštati. Možete imati ekskluzivne goste i restorane, ali nećete zabraniti nekome s ruksakom da dođe u Dubrovnik. A ljudi svašta govore, svašta čitam. Evo, ja živim u Ulici Iva Vojnovića, što bih sad trebao zahtjevati da tu ne prolazi promet? Pa da mi smeta ići ću na Gromaču i slušati tiće kako mi pjevaju.

Mislite da nije problem "zagužvati" se na nekoliko mjeseci?

- Sjećam se jednom kad je dolazio gradonačalnik St. Tropeza koji je imao sastanak s Vlahušićem. Kasnio je zbog gužve i njemu se Vlahušić ispričavao. A gradonačelnik St. Tropeza je rekao da budemo sretni da nam je gužva jer gužva je novac. Rekao je i da je on najsretniji kad mu je gužva u ponoć. Ako nema gužve, nema solada. No, nekima zaista sve smeta. Evo što se čini s Belvederom. To je spomenik nemara, nerada i naše kulture! Rat je bio prije 30 godina, a hotel još i dalje onako stoji. I kad je došao čovjek koji želi uložiti silne solde, onda ga se na sve moguće načine želi onemogućiti. Jer, što će nama oni super bogati?

GRADSKO VIJEĆE MORA KONTROLIRATI DPDS

Kad smo kod bogatih, pretprošle godine ste istupili oko Društva prijatelja dubrovačke starine. Konkretno, zauzeli ste stranu Andra Vlahušića i kao jedan od rijetkih iznijeli mišljenje koje ne diže u nebesa DPDS već ono koje propitkuje ulogu Društva.

- Uvijek sam imao na neki način svoju glavu i svoje razmišljanje o svemu u Gradu pa tako i o njima. Treba im odati počast za sve što su napravili. Sjećam se kakve su zidine bile prije nego su se oni počeli brinuti o njima. Posao koji rade je fantastičan. Ali, ne trebaju biti vlasnici zidina. Oni su izmislili i plodouživanje. Sad se to dijeli 60:40 u korist Grada Dubrovnika. No, i tih 40 posto troše kako ih je volja. Trebalo bi im se dati para koliko god žele. Ali da se sve to kontrolira na Gradskom vijeću. Nisam protiv Društva, nego protiv načina kako se troše novci. Protiv toga sam da se obnavlja tvrđava na Prevlaci. Ima puno važnijih stvari. 

Za nekoga tko, kako to kažete, misli svojom glavom, uvijek ste bili na lijepim pozicijama.  U nas to obično ne ide tako... No, kako ste ustvari završili u Argentini.

- Bilo je to kad sam bio dožupan. Govorilo se da im treba netko tko govori španjolski, mene su direktno pitali iz Ministarstva, onda su počeli kontakti s tadašnjim ministrom Toninom Piculom. Išao sam i na doškolovljavanje u Zagreb, bio sam na pripremama...

Vjerujem da vam je Argentina ostala u lijepim uspomenama.

- Bio sam nekoliko puta kao kapetan u Agrentini te sam već znao mentalitet, upoznao iseljeništvo, način života... Argentina je ogromna, meni jako draga zemlja. Oni su kao i ja ludi za nogometom. Bio sam na svakoj utakmici Boce Juniorsa na Bomboneri. Ostao sam u kontaktu s puno tih ljudi.

NA BRODU NE POSTOJI DA ĆE SE NEŠTO NAPRAVITI SUTRA

Zanimljivo, nakon Argentine ste otišli navegavati. Opet kažem, bili ste na puno funkcija, a mene zanima koliko vam je ustvari vaš posao kapetana pomogao u tome svemu. Kad razgovaram s ljudima koji su se ostvarili u mnogim oblastima, a uz to su bili pomorci, čini mi se da iz potonjeg upravo progovara njihova mudrost, a ne iz nekakvih diploma ili karijernih uspjeha u drugome.

- Uistinu biti pomorac obogaćuje. Steknete tu mnoge mudrosti i radne navike. Ovaj Grad je srećom prepun pomoraca koji rade važne poslove. Imate kapetana Bana koji je zapovjednik broda od milijardu dolara. Zamislite koliko mu vjeruje. Volio bih da više pomoraca ulazi u politički život. Tu je načelnik Općine Župa dubrovačka Silvio Nardelli, isto pomorac, koji radi odličan posao u Župi. Kad sam došao u Županiju dubrovačko-neretvansku kao zamjenik od Ivana Šprlje, rekao sam mu da se ne mogu načuditi kad mu ljudi dolaze u posao. Kazao sam mu da mora otpustiti dvadesetak ljudi. On mi je rekao da ne može otpuštati ljude, da nije zato došao. A na brodu je sve to drugačije. Zna se koji se posao treba napraviti. Ne postoji da će se nešto napraviti sutra. 

Kasno ste i prestali navegavati.

- Na zadnjem brodu je nakon mene najstariji bio upravitelj stroja, a bio je mlađi od moje djece. Nakon toga sam osjetio da je to vrijeme prošlo. A iziskivalo je to i punu fizičku spremnost, vi morate biti u kondiciji, ne može baš pomorac biti netko tko je kako se to kaže tunto.

Sad ste zadovoljni, nakon svega, načinom kako ste organizirali život?

- Dobro je. Imam kuću na Lopudu, pođem tamo, uređujem oko kuće. Imam društvo mojih vršnjaka, nađemo se svako jutro. Jutros su me pitali gdje sam. Nekad i fali vremena. Donio sam brdo knjiga iz svijeta, ali neke nisam ni otvorio. Ali drago mi je da nemam vremena. Godine su se akumulirale. Imam ih 76, no ne brojim ih, uvijek imam svoje planove.