Hajdemo krenut s Love barom koji se nalazi u prostorima TUP-a. Grad Dubrovnik je nedavno kupio tvornicu, bolje rečeno njene nekretnine. Kako bi po vama trebao izgledati kompleks u budućnosti?

Imam neka svoja razmišljanja, ali ostavljam mogućnost i da nisu najbolja. Uglavnom, smatram da bi bilo idealno napraviti nekakav spoj kulture i gastronomije. Primjerice, koncerti, amaterska kazališta i neki štandovi koji bi nudili razne kuhinje. Organizacija različitih festivala, likovnih izložbi, ukratko, kreativna industrija. Slično se događalo diljem Europe unutar napuštenih industrijskih kompleksa, recimo u Kopenhagenu imamo sjajan primjer. Danas se tamo u prostorima stare tvornice nude razni gastro specijaliteti plus male craft pivovare, organiziraju se koncerti, sve je puno ljudi, stalno se nešto događa. A ta tvornica je bila u puno gorem stanju nego što je danas TUP.

Tko bi tom organizacijom trebao upravljati? Neka gradska firma ili...?

Naravno da bi gradske firme trebale biti uključene i da bi se dio novca trebao namaknuti iz EU fondova. Isto tako Grad je taj koji treba reći što bi htio, pa u suradnji s poduzetnicima izgurati čitavu ideju. Nebitno sad je li riječ o filmskom studiju ili čemu već, ali misao vodilja bi trebala biti ideje koje bi ljude aktivirale da izlaze i međusobno se druže. Prvenstveno domaći, a onda i turisti. Kako god, TUP bi mogao uz dobru viziju lokalnom stanovništvu donijeti svijetlu budućnost.

Ostavimo sad TUP i okrenimo se plivanju zbog čega smo se i našli. Plivate i zimi? Je li s odijelom?

Ne (smijeh). Prije tri godine prvi sam put odlučio produžiti kupanje i na zimske mjesece. Volim pokušati neke nove stvari, izlaziti iz komfor zone. Uostalom, to sam učinio i s Love barom kada sam se 2019. godine odlučio vratiti u Dubrovnik. Naravno u početku mi je bilo jako hladno. Krenuo sam prvo s hladnim tušem da se pomalo navikavam. I onda mi je postepeno sve bilo lakše i lakše dok naposljetku nisam počeo plivati zimi, i to bez odijela. Uvijek sam volio plivati ljeti i bilo bi mi tužno kada bi negdje u jesen plivanje završilo. Tako da je ovo bilo i svojevrsno produženje sezone. Na kraju se dobije imunitet, a osjećaj je fenomenalan. Tijelo procirkulira nakon kupanja i napuni se svježom energijom. Svi mogu doći do ovoga uz vježbu.

Jeste li koristili neke tehnike? Danas su jako popularne one Wima Hofa.

Gledao sam i njegove tehnike, ali čitava ta filozofija je puno dublja. Ide i u meditaciju, svjesno disanje, što je super, ali ja sam to radio na neki svoj način. Uostalom temperatura mora kod nas zimi je puno veća od onih za koje se koriste Hofove metode. To je prilično ekstremno, znam momke iz Grada koji to rade i skidam im kapu. Nisam ja tome ni blizu (smijeh), samo plivam na nešto hladnijim temperaturama. Ali to je tako u Dubrovniku oduvijek. Vazda je bilo onih koji su se kupali i plivali cijelu godinu.

Koliko zimi plivate?

Manje nego ljeti, otprilike oko 45 minuta. Tada počnem osjećati da me hladnoća umara i prestanem zbog straha od ozljeda i hipotermije. Kad izađem iz mora odradim neku tjelovježbu da se zagrijem. Znači zimi otplivam oko 2 do 3 kilometra, cijelu Uvalu Lapad. Ne znam točno, jer nisam imao sat, tek sam ga sad nabavio (smijeh).

Je li idete zimi samo kada je sunce ili i po oblačnom, kiši, vjetru?

U početku sam išao samo dok je bilo lijepo, ali kasnije po svim vremenskim uvjetima. I kiši, i buri, i jugu. Ne idem samo kada ekstremno puše ili pada ogromna kiša. Prvi put sam se ludo osjećao kada sam po kiši išao plivat, ali bio mi je svojevrstan izazov. Sreli su me ljudi kod Hotela Dubrovnik Palace, i mislili da sam ronio, ali kada sam im rekao da sam plivao, gledali su me kao da sam poludio. Paradoksalno je da je čovjek sve zdraviji što se više kupa po lošijim uvjetima. Hladnoća i cirkulacija zimi pozitivno utječu na imunitet i cjelokupno zdravlje.

Jeste li se u djetinjstvu bavili plivanjem? Znate li tehniku?

Kao mali sam nešto trenirao i tu sam svladao tehniku, a kasnije sam nastavio amaterski plivat. Tek sam u posljednje vrijeme počeo proučavati nove tehnike plivanja koje nisu klasične, a pomažu kod velikih daljina. Dosta sam proučavao Adama Walkera koji je svojevremeno plivao 17 sati bez prestanka između havajskih otočja. Imao sam dobru klasičnu tehniku plivanja, ali sam shvatio da na daljinskom plivanju u nekom trenutku počnem osjećati veliki umor. Uglavnom razlika u tehnici je da Walker koristi zamahe iz bokova, a ne iz prsa i ramena, i da se tijelo više rotira nego kod klasične tehnike plivanja. Na engleskom oni to zovu 'core power'. Nastoji se štedjeti energija prilikom pokreta. U početku mi se bilo teško prešaltati na tu novu tehniku dok ne postane automatska. Počeo sam je implementirati samo dva mjeseca prije Bosporskog maratona, pa me bilo malo strah hoću li uspjeti. Na kraju sam izgurao, iako sam dio plivao i klasičnom tehnikom.

Što je s prehranom? Jeste li kao legendarni Slovenac Martin Strel koji se gura alkoholom, ili se zdravo hranite i uzimate suplemente?

Živim poprilično hedonistički, ne mogu se pohvaliti najzdravijom prehranom (smijeh). Uzimam neke osnovne suplemente. Ali naravno popit ću, izaći vani, pojesti brzu hranu… Na kraju se ipak sve nalazi u glavi. Ako odlučiš, uspjet ćeš.

Zašto baš Bospor? Kako vam je on pao napamet?

To je samo nastavak izazova. Kad već toliko plivam, da napravim daljnji iskorak. U zadnjih godinu dana Istanbul sam posjetio tri puta i vidio sam da tamo imaju taj maraton. Pravo ime mu je Interkontinental maraton što je samo po sebi ludo, plivati s jednog kontinenta na drugi. Dužina mu je 6,5 kilometara, iako sam ja plivao 7 kilometara jer me odnijela struja. Strašno me privukla činjenica da ću plivati iz Azije u Europu, odnosno čitava povijesna važnost te lokacije i tog grada. Nevjerojatan je osjećaj dok plivaš gledati vizure Istanbula, njegovu veličinu, impozantnost, važnost kroz stoljeća. Ne pliva se direktno s jedne strane na drugu, jer je ona kraća (oko 2 kilometra), nego cik-cak. Krene se prvo prema Crnom moru, pa se kasnije zaokreće prema Mramornom.

Struja je jača nego kod nas?

Puno jača nego u Jadranskom moru. Dobro da sam se pripremao kraj Palacea, jer je tamo struja u Dubrovniku najjača, ali ovdje je još snažnija, kao da plivaš u rijeci. Nisam dovoljno pazio, pa me odvukla s rute. Morao sam se iskobeljati. Doduše dio rute sam prošao i s povoljnom strujom koja me gurala, ali ona kasnije ne ide prema cilju, pa te zato može zeznut. Nikad nisam ni približno osjetio takvu struju bilo gdje na Jadranu. Osim toga, Bospor nije slan kao naše more, pa mi je trebalo dobrih petnaestak minuta da se naviknem. Imao sam osjećaj da mi je tehnika skroz pogrešna i da nekako plivam ukoso. Bilo je strašno puno meduza, nikad tako nešto nisam vidio. Tako da je na početku osjećaj bio pomalo jezovit. Ali kada trka krene i adrenalin proradi, samo ideš, ne obazireš se na ništa. Ni na struju, ni na meduze, nego samo imaš jedan cilj – završiti maraton. Nije Bospor baš najljepše mjesto za kupanje na svijetu (smijeh).

Kakav je osjećaj bio na startu?

Zbog moga bioritma bio sam pomalo izgubljen. Obično plivam kasnije popodne, a trka je bila rano ujutro. Tako da sam uspio zaboraviti čepiće za uši, a nisam ponio ni energetski gel. Pojeo sam samo dvije male baklave (smijeh). Slabo sam se i zagrijao, nisam baš bio primjer nekog vrhunskog sportaša (smijeh). Inače svlačionice su u Europi, pa vas brodovima voze na azijsku stranu odakle kreće trka. No jednom kada sve počne, ni vaš nejutarnji bioritam vas neće zaustaviti u naumu.

Što je s brodovima? Zatvori se promet koji se inače na tom dijelu neprekidno odvija?

Da, zatvori se prolaz brodovima. Inače, organizacija je sjajna. Cijelim putem vas prate spasilačke brodice. Možete uzeti i okrijepu na njima, iako ja nisam. Inače, ljudi iz cijelog svijeta dolaze zbog ovog spektakla. Ove godine je održan trideset i neki po redu, ali vjerojatno se i tijekom povijesti plivalo. Uostalom, sigurno su i razne vojske preplivavale kanal, nisu se sigurno svi prebacivali s brodovima. Sve vam to prolazi kroz glavu. Kako su Perzijanci nekoć prolazili ovuda, kako je Aleksandar Veliki započeo pohod, pa kasnije Rimsko carstvo, Turci i sve ostalo.

Koja ja temperatura Bospora?

Oko 22, a na mjestima gdje je struja najjača i manje, čak 18. Upozorili su nas da ako osjetimo hladnoću, da je to povoljna struja. Nekima ta nagla promjena temperature stisne mišiće, pa ih uhvati grč. Bospor je nimalo benigni kanal (smijeh).

Ali uspjeli ste, sad je iza vas. Imate li neke sljedeće planove?

Volio bih preplivati Gibraltar. Takve lude lokacije, spojevi kultura i civilizacija me pale. Nisam siguran je li postoji službeni maraton ili se može nešto pojedinačno organizirat. Dužina je oko 13 kilometara.

Svaka čast na plivačkom pothvatu, ali vi ste prije svega vrhunski pijanist. Gdje ste studirali?

Studirao sam jazz na Newpark Academy of Music u Dublinu (inače podružnica čuvenog bostonskog Berklee College of Music op.a.). Otišao sam tamo prije svega zbog engleskog jezika, nisam želio ići u Graz i učiti njemački iz početka, iako sam i tamo položio prijemni. Također, Dublin je u to vrijeme, a pričamo o prvim godinama ovog stoljeća, bio lud grad s puno studenata iz svih krajeva svijeta. Privuklo me sve to, otišao sam i položio prijemni, dobio malu stipendiju, iznajmio stan i krenuo u novi život. Meni je cijelo to studiranje bilo više kao odskočna daska, jer se nikad nisam vezivao za konvencionalno školovanje. Isto kao i u plivanju, uvijek sam bio neki underground. Na kraju je to ispalo dobro po mene, jer sam se sljedećih 20 godina profesionalno bavio muzikom.

Je li se i sada bavite?

Da, sviram, ali ne toliko. Nakon što sam se 2019. vratio u Dubrovnik Love bar je prioritet. Zajedno s bratom Markom i Doris Kosović, osim zajedničkog vođenja Love bara, imamo jedan muzički projekt na kojem radimo već godinama. Objavljivali smo na Spotifyju i Suncloudu. Ovdje radimo i puno produkcije, nije samo klasična svirka s live bendom što sam prije radio. Dobro mi je došao mali odmak od glazbe. Zadnje što sam radio bilo je kao muzički direktor (klavirist u orkestru) za Royal Caribbean International, odnosno njihove orkestre u teatrima po najvećim kruzerima. Imaju ogromne teatre s jako velikom produkcijom u kojima izvode najpoznatije svjetske mjuzikle. To me dosta iscrpilo i uzelo mi energije, pa mi je odmak dobro došao. Iza sam imao puno ponuda, ali došlo je vrijeme pandemije, nije se moglo putovati, pa od svega nije bilo ništa.

Love bar i jest u biti samo nastavak glazbene karijere.

Da, usko je to vezano. Nastojimo imati kvalitetan program, a poznanstva iz svijeta glazbe pomažu u tome. Uostalom, prošao sam cijeli svijet, upoznao svakakve osobnosti, s nekima razvio prijateljstva. To čitavo iskustvo sada pomaže u vođenju Love bara. Gledamo da čitava priča bude na kvalitetnom nivou, od izgleda samog prostora do glazbenih nastupa.

Uvijek se govori(lo) da je u Dubrovnik teže dovesti izvođače zbog skupoće. Je li to istina?

Ne bih se složio. Ljudima je čast doći u Dubrovnik, pa čak i po nižoj cijeni kada su negdje u okolici. Ovaj grad je privlačan za sve umjetnike. Svi skupa to trebamo iskoristiti. I politika, i poduzetnici, u zajedničkoj sinergiji.

Šibenik je dobar primjer toga?

Šibenik je odličan primjer kako se može.

Maro Marušić