Pričajući o djetinjstvu i mladim danima, Antičević se s radošću prisjeća vremena odrastanja na Pelješcu. Rodom je iz Potomja gdje je, kako dodaje, naslijedio veliko imanje s bogatim vinogradima.

- To je najljepše mjesto na Jadranu. Kuće su bile odvojene od štala, nije bilo auta, čista i lijepa priroda. Otac mi je imao veliko imanje na kojemu je zasadio vinograde u predjelu Dingač, a nadimak obitelji bio 'Barunići'. Još uvijek je ostalo tih loza o kojima se brine moja kćer i njezina obitelj da bi održali tradiciju - govori Antičević koji je imao tri sestre, a svi su svirali u Hrvatskoj glazbi Potomja na što je i danas jako ponosan kao i na cijeli pelješki kraj u kojemu su sa zadrugarima 1975. godine probili četiristometarski tunel kroz brdo Toma i tako omogućili lakši prilaz koji ih spaja s vinogradima, a danas je to turistička atrakcija.

Pomogli su, prisjeća se on, snagom zajedništva i brojne druge radove u Potomju poput gradnje vodovodne mreže i provođenja kabela za struju ispod zemlje što je tada bilo značajno za to područje.

Stijepo Antičević kojega zovu Stipo, na današnji dan posebno se uredio pri čemu mu je pomogla kćerka koja je organizirala rođendansku proslavu u Domu, no ipak on je malo sjetan. Govori kako mu je nedavno preminuo jako blizak prijatelj iz djetinjstva i susjed Živko Kiriđija u 99 godini.

Gledajući unatrag i prisjećajući se davnih godina, Antičević ističe kako je "prihvatio ideju slobode" na što je, dodaje on, posebno ponosan. Kao mladić, naime, priključio se partizanima, a naglasio je kako je uvijek bio vođen vrijednostima pravde i poštenja. Upravo je on, pomogao sumještaninu Rudimiru Roteru koji je spasio brojne Židove u Drugom svjetskom ratu, da bude proglašen Pravednikom među narodima što je priznanje koje dodjeljuje Izrael kako bi odlikovao pripadnike drugih naroda koji su spašavali Židove od istrjebljenja tijekom holokausta.

Iako je Stipo Antičević živio bogat život, sjeća se brojnih država i sustava koji su se izmijenili, prošao je i kulturološke i tehnološke preobražaje, uvijek je ostao vjeran Hrvatskoj i nije nigdje odlazio. Radio je desetak godina u Zagrebu, no nije mogao bez rodnog Pelješca pa se vratio u vinograde. Zanimljivo je kako je bio jedan od osnivača Torcide, vozio je automobil sve do 96 godine života, skakao padobranom 14 puta, a u šali kaže kako bi mogao još jednom. Dok se prisjeća trenutaka koji su mu značaji, govori kako je uvjereni ateist.

- Nisam nikad bio religiozan jer smatram da su to sve izmišljotine i dogme. Oko vjere se nisam opterećivao u životu, ali uvijek sam sve poštovao, supruga mi je bila iz religiozne obitelji - rekao je Antičević koji ima dvoje djece, četvero unučadi i jednu praunuku. Kaže kako se kasno oženio za tadanje prilike, u 38. godini, a uvijek je živio umjerenim tempom, u ničemu nije pretjerivao, a danas ne pije niti jedan lijek.

Osim dobrih gena koje je naslijedio, pridržavao se tri pravila koja su, smatra on, zlatni savjeti za dugovječnost.

- Prva stvar je 'Nikada se ne ljutiti'. 'Ne mrziti' je drugo pravilo jer ljubav i dobrota su najvažniji. Otac mi je savjetovao da koristim svete riječi koje su iz raja izašla, a to je 'Tako je' što je važno reći u raspravama i svađama u određenom trenutku pa sam se i ja sam toga kao trećeg zlatnog savjeta uvijek držao - zaključio je Stijepo Antičević, korisnik Doma za starije osobe u Dubrovniku koji danas slavi stoti rođendan.