Među brojnim turistima koji svakodnevno te izmjenično cirkuliraju na području Grada i okolice, mnogi od njih posjete i Elafitske otoke. Ipak, saznanja o tome kako funkcioniraju stvari konkretno na otoku Lopudu te slike koje isto potvrđuju, svjedoče činjenici da ipak mnogo toga može biti bolje.

Nije svakako problem u turistima, dapače, oni su dokaz razvijenosti svakog mjesta gdje turizam postoji, potvrda o kvaliteti prirodnih ljepota te kulturno-povijesne baštine.

Ono što stvara neugodnosti i turistima, a i mještanima je slaba organiziranost prometa za vrijeme ljetne sezone. Riječ je o tome da se često događa to da mještani, turisti, ali i teret odnosno roba za vlastite potrebe te potrebe ugostiteljskih obrta putuju zajedno istom linijom. Prilikom iskrcavanja, ono što dočeka sve posjetitelje željne razgledavanja nečeg novoga i mještane koji se vraćaju iz Grada nakon obavljene spenze najbolje opisuje slika. Ponekad četiri, pet velikih traktora, nekoliko golf autića, velik broj karića, poneki viličar itd. Ne postoji konkretna organizacija svega spomenutog.

Prije već nekoliko godina uvedena je trajektna linija koja za vrijeme ljetnih mjeseci plovi svakodnevno određene rute, a trebala je riješiti sporni problem. Ipak, ova najbitnija linija, prijepodnevna, na Lopudu se održava samo ponedjeljkom i srijedom, kada trajekt pristane na Lopud u 10:00 sati. Svim ostalim danima osim nedjelje i praznika, sav teret 'padne na leđa' Postire. Ne samo Postire nego i mula koji je premalen da bi podnio toliku gužvu. Posljedica svega jest u najgorem slučaju i opasnost da netko nekoga izgura u more za vrijeme dok je brod privezan, a propeleri rade punom snagom.

U nešto boljem slučaju, odnosno ljetnoj svakodnevici, ostaje slika gostiju koji moraju ići uskim prolazom uz donji kraj rive budući da ne postoji način da se proguraju između traktora i ponekih odvažnih mještana koji svojim kolicima za kupovinu zaobilaze nategnutu cimu jer od traktora i vozila ni oni ne mogu normalno napustiti pristanište. Zar je to najbolja slika koju netko može doživjeti željan oaze mira? Zar je to organizacija kakva priliči jednom razvijenom mjestu, odnosno zaslužuju li mještani i turisti takav doček?

Logično je za zaključiti kako je potrebno uvesti red odnosno razdvojiti linije koje su putničke od onih teretnih. Svima bi bilo lakše i ugodnije: onima koji su putnici, kao i onima koji prevoze robu. Svakako, nabavka robe je jedna od ključnih stvari potrebna da bi ugostiteljstvo kao grana turizma uopće moglo egzistirati, ipak, sve je potrebno raditi u svoje vrijeme. Ne može se sjediti na dvije stolice, a ovaj primjer to i dokazuje.

Proteklih godina, prema neslužbenim informacijama koje doznajemo od pojedinih djelatnika Jadrolinije, ta putnička agencija često je ukrcavala znatno veći broj putnika u brod Postiru koji povezuje Elafite s lukom u Gružu, nego što ih ona propisno smije ukrcati.

Riječ je o starome brodu koji je preplovio neprocjenjiv broj milja, suočio se s bezbroj fortunala. Ipak za današnje vrijeme i potrebe, za stupanj razvijenosti otoka koje povezuje s kopnom, njegovi kapaciteti su odavno premašeni. Toga su svjesni i u Jadroliniji budući da je bio raspisan natječaj za gradnju novog broda. Ipak, prošle godine je prvotni poništen te raspisan novi, a čitav proces se time vratio na početak.

Prije više od desetljeća, Lopud je kratko vrijeme bio povezan brzom brodskom linijom, a na istoj su prometovala plovila 'Dora' i 'Nona Ana.' Tada je stanovnicima ovog otoka bilo potrebno samo 20-ak minuta da dođu do Grada. Nažalost, ova pogodnost je brzo ukinuta, a više nikada nije zaživjela na Lopudu, za razilku od Šipana gdje još uvijek postoji spomenuta linija.

Nitko sa preciznošću ne može reći do kada će turizam, mještani, ali i sama Postira stara 55 godina (izgrađena 1963. godine) trpjeti pritisak i prenatrpanost, iako se godinama obećaje da će to biti vrlo skoro. Preostaje se nadati da neće biti potreban nesretan slučaj koji bi prisilio nadležne da reagiraju te uspostave bolju organizaciju pomorskog prometa na ovoj liniji.