Sve je to bilo na razini ilustracija koje su se pojavljivale na društvenim mrežama, komentara koji su se pojavljivali ispod napisa na portalima i zapravo to nije ništa novo ni ništa neubičajeno. Nije prvi put da ljudi ostavljaju anonimne komentare kako određeni političar vara ženu, ima vanbračno dijete, kako je nepriznati sin nekog poznatog poduzetnika. Vrlo često su se prebrojavala i krvna zrnca pa su ljudi znali ostavljati komentare kako je djed nekog zagriženog ljevičara bio ustaša ili kako je otac nekog desno orijentiranog dužnosnika koji kritizira bivši sustav zapravo bio član Saveza komunista.

Pisali su ljudi po portalima i forumima, a prozivali su javno i mediji te poznati novinari, kako je jedan bivši hrvatski premijer održavao dugogodišnju vezu s pjevačicom jedne ženske pjevačke skupine te kako s njom ima i vanbračno dijete. Baš nikada se taj političar nije javno očitovao o takvim nagađanjima, niti je sazivao konferenciju za medije. Nisu se javno očitovali ni sazivali konferencije za medije ni drugi političari koje su u anonimnim komentarima prozivali kako imaju ljubavnice, niti su to napravile žene za koje se tvrdilo da su do određenih funkcija došle 'preko kreveta'. No, Maro Kristić koji obnaša puno nižu političku funkciju od one premijerske – jest.

Pozvao je tako Kristić tek dio lokalnih medija na konferenciju za medije koje je po nekom teško shvatljivom kriteriju sam odabrao, a s njim je stigla stanovita Matea K. – djevojka koja je javno istupila pred medijima, ali ju nitko nije smio fotografirati ni postaviti nijedno novinarsko pitanje premda je takvo što uobičajena praksa prilikom održavanja konferencija za medije.

U obranu Maru Kristiću stali su i još neki kandidati za gradonačelnike/ce Dubrovnika. Kako kažu, nečiji osobni život ne bi smio biti predmet kampanje nego bi to trebale biti političke ideje. I tu zapravo nema ništa sporno! Nijedan političar ni kandidat za gradonačelnika Grada ionako nije istupio i prozvao Kristića zbog navodnog nemorala i navodnog vanbračnog djeteta pa to zapravo nije ni bio predmet ničije političke kampanje. Osim ,naravno, Kristićeve.

Jer izaći u javnost i požaliti se kako pojedinci (koji ne moraju nužno biti njegovi politički oponenti) šire glasine na njegov račun kako bi ga se, valjda, isključilo iz predizborne utrke jest čista politička kampanja. 'Oni šire tračeve kako bi me porazili, ja sam žrtva, nemojte im vjerovati, bolji sam od njih, glasajte za mene'. Tako bi se u jednoj rečenici mogao opisati javni istup Mara Kristića. No, nije to prvi put kako Kristić svjesno manipulira u cilju prikupljanja političkih bodova.

Tako se prije nekoliko dana požalio kako su mu na osobnom vozilu probušene gume što je vrlo brzo povezao s utrkom za gradonačelnika insinuirajući kako su to vjerojatno napravili politički oponenti ili njihovi simpatizeri. Kristić je tako svjesno manipulirao u cilju prikupljanja političkih bodova premda je vrlo dobro znao kako su mu nepoznati počinitelji gume na vozilu bušili puno prije početka kampanje. No, eto, tada to nije imao potrebu podijeliti na društvenim mrežama.

Ako se tada pokazalo kako je svjesno manipulirao dovodeći bušenje guma i izbornu utrku u vezu, kako mu se sada može vjerovati? Temeljem njegovog iskaza i iskaza anonimne djevojke koje je, prema neslužbenim informacijama, zaista rodila prije nekoliko tjedana, ali, kako kažu njih dvoje, ne Kristićevo dijete, bez da su pri tome priložili ikakav dokaz svojih tvrdnji, a barem je to dokazati lako.

Navedena konferencija za medije je u političkim krugovima proglašena jednim od najsmješnijih političkih poteza jer zapravo se nitko od njih ne može sjetiti da je političar ikada sazvao press konferenciju zbog tračeva koje anonimni profili pišu po društvenim mrežama.

S druge strane, u javnosti se povuklo pitanje o tome gdje je granica između privatnog i javnog kad je riječ o osobama iz javnog života.

Kristić je samim javnim istupom tu ionako tanku granicu izbrisao. Otvorio je Pandorinu kutiju. Zec je izašao iz šešira. Nitko ga nije pod  imenom i prezimenom javno ni službeno prozvao. Sam je to napravio svojim javnim istupom. Privatno je postalo javno jer je odlučio javno progovoriti o svom privatnom životu, bez obzira radilo se o istini ili traču (jer za takvo što, osim Kristićeve izjave, još uvijek nema dokaza).

Ima li sada javnost pravo znati? Ima, posebno kad je riječ o osobi koja ima ambicije da ih vodi i predstavlja. Tada njegovi birači imaju pravo znati sve (ne)moralne odrednice od kojih je satkan kako bi znali prosuditi je li iskreno ili licemjerno kad netko od njih u Saboru drži papir na kojem piše kako 'obraz nema cijenu' i mogu li mu vjerovati.

Prevara nije nešto što postoji od jučer niti su vanbračna djeca tako rijetka pojava. Osoba koja je vjerna svojoj supruzi ne mora nužno biti dobar čovjek niti osoba koja ima pokoji izlet sa strane nužno ne mora biti loš čovjek. Ali u svijetu politike se takva filozofija ne može primjenjivati jer za političare vrijede drugačija pravila. Naime, teško je vjerovati osobi koja se poziva na moral, a sama je nemoralna. Takve su stvari bivšeg predsjednika SAD-a Billa Clintona stajale političke karijere. Zašto bi drugačije bilo na brdovitom Balkanu?

Što se tiče dosadašnjih istupa Mara Kristića, prvi se temeljio na obznanjivanju kako je Mostov kandidat za gradonačelnika Dubrovnika. Drugi se temeljio na izjavi kako su mu probušili gume što je izmanipulirao u predizborne svrhe. Treći se temeljio na izjavi kako on nema vanbračno dijete i kako ga politički oponenti anonimno napadaju. Nadajmo se da će četvrti korak konačno biti predstavljanje programa, ideja i nuđenje neke bolje vizije Dubrovnika.