OPET DIVLJA PO DUBROVNIKU Portal Plava kamenica obrušio se na konobu u vlasništvu dubrovačkih humanitaraca

Autor: Ivona Butjer Mratinović
'Dubrovnik opet divlja' naslov je na portalu Kult Plave Kamenice koji opet divlja.

Na Dubrovnik. Već je to viđen scenarij, kada s dolaskom predsezone krenu objave fotografije računa kafe, kolača, ribe, mesa iz grada od čijeg turizma živi cijela Hrvatska, a gdje se cijene uopće ne razlikuju previše od onih koje ćete naći diljem naše obale. Tada obično krene sustavna i, pomislilo bi se, smišljena propaganda, kako u gradu ništa ne valja, kako ništa ne vrijedi tih iznosa na cjenicima, kako bi valjda svi trebali u širokom luku zaobilaziti ga, po mogućnosti se prebaciti negdje sjevernije jer je 'južnije sve tužnije'. Što drugo iščitati iz naslova Kulta Plave Kamenice? 'Dubrovnik opet divlja'. Cijeli Dubrovnik. Svih 45 tisuća stanovnika koji tu žive i rade. Svi njegovi poduzetnici, djelatnici u turizmu, ugostitelji… Svi divljaju u gradu koji je najveći hrvatski brend, naplaćuju nešto što toliko ne vrijedi jer Dubrovnik – ne vrijedi.

Bilo bi iluzorno tvrditi da u Dubrovniku ne postoje različiti prevaranti koji će pod domaći kolač podvaliti različite rolade upitne kvalitete kupljene u nekom trgovačkom lancu ili koji pod rizot s plodovima mora pokušavaju podvaliti kašu od rizi u kojima je lignjun kratko opro noge. Toga, uostalom, ima u svakoj turističkoj destinaciji. No, ovaj put je Kult Plave Kamenice kao primjer za to da u Dubrovniku ništa ne valja odabrao restoran 'Veranda 2.0.' u vlasništvu bračnog para Andrić, dvoje poštenih i vrijednih ljudi, humanitaraca, čeljadi koja doprinosi svojoj zajednici.

NISU PROBALI, NE ZNAJU NI SPREMITI

Nepotpisani autor tog teksta iz udobnosti svoje fotelje, valjda negdje u Zagrebu, začudio se kako je moguće da u tom restoranu pašticada košta 36 eura. Bubnuo je, a pašticadu probo nije, da bi znao vrijedi li ona 10 eura, 20 ili 50 eura. Da je probao, onda bi znao da ta pašticada od 36 eura vrijedi zapravo milijun dolara. Zašto?

Pa u prvom redu, svi oni koji su ikada jeli u konobi Veranda, dobro znaju da mjesta za žalbe nema. Kvaliteta i usluga su na nivou, a pašticadu, taj specijalitet našeg kraja, jako je teško uopće pronaći u dubrovačkim restoranima.

Potom, netko tko poznaje kako se čini prava pašticada (a trebao bi to znati ako je autor na gastro portalu i filozofira o pašticadi), znat će koliko je vremena i truda uopće potrebno utrošiti u takvo jelo. Piše autor kako nitko nije lud da u pašticadu stavlja dobro vino. Tko zna? Možda su vlasnici ovog restorana dovoljno ludi za takvo što. Možda su ludi da je pripremaju po četiri, pet dana. Možda su ludi i da u svoju pašticadu stavljaju domaći džem od šljiva. I da uz nju poslužuju domaće njoke. Zapravo, i jesu toliko ludi! Zna to svatko tko je probao njihovu pašticadu, za razliku od autora teksta koji to nije učinio, ali je unaprijed 'popljuvao'.

Potom su pobrojani očito potpuno krivi troškovi u kojima se došlo do zaključka kako pašticada može koštati najviše 15 eura. Kao da je svejedno od čega se ona pravi, je li to frikando, od kojeg bi se ona i trebala činiti i koji gubi preko 50 posto svoje težine u procesu kuhanja, ili neki drugi komad buta. Sprema li se jedan dan ili se sprema tri, četiri dana, onako kako bi i trebalo? Radi li se o restoranu koji radi 12 mjeseci ili samo sezonu?

Nepotpisani autor nadalje smatra da je to nerealna cijena jer se restoran ne nalazi u centru Dubrovnika nego u Orašcu. Propušta pri tom spomenuti kako se nalazi u kompleksu hotela s pet zvjezdica. Propušta napisati i da su cijene menija zapravo sasvim pristojne.

DUBROVČANI KRITIKU DOČEKALI 'NA NOŽ'

Slijedi potom i trijumfalni finiš tog suludog teksta - Čini se da će restoranske cijene na dubrovačkom području i ove sezone nekontrolirano divljati. Jer, ako su tako visoke u Orašcu, mjestu udaljenom petnaestak kilometara od Grada, kakve će pobogu biti na Stradunu usred sezone?

Po toj čudnoj logici ni Potomje ne bi trebalo držati cijene svojih jela i pića, jer je udaljeno još više, mada se radi o vrhunskim jelima, pićima i usluzi i zapravo je jedan vrlo ogledan primjer onoga što se voli nazivati elitnim turizmom. Ne bi ih onda trebala imati ni Bowa na Šipanu pa ipak tu Beckham rado ušeta i ne smatra se opljačkanim od strane zlih Dubrovčana jer nije jeo unutar zidina. Naprotiv, još se i vraća.

I koliko bi onda trebala koštati prava domaća pašticada 'od milijun dolara', prvi red do mora, u restoranu koji je dio kompleksa luksuznog hotela? Odgovor na to pitanje ne može dati netko tko je nije probao, tko tu nije bio, a uostalom, ni tko, po svoj prilici, uopće nema pojma kako se to jelo čini. Sud o tuđem radu ne može dati ni vlasnik portala Kult Plava Kamenica, Davor Butković, zapamćen kao najveći primjer sramote novinarske struke. Naime, on se dopisivao sa studentom koji se lažno predstavio kao Ivo Sanader, da bi naposljetku objavio intervju s tim istim lažnim Sanaderom u tiskanom izdanju jednog nacionalnog medija! Pitanje je je li iz pogreške išta naučio jer i danas 'nepotpisani autor' bez ikakvih argumenata se iz godine u godinu obračunava s - Dubrovnikom, iz samo njemu znanih razloga, mada ih nije teško pogoditi. 

No, u svojim komentarima pod njihovu objavu na društvenim mrežama su taj odgovor dali Dubrovčani. Isti oni građani koji, za razliku od Zagrepčana, svoje večere i ručkove u restoranima plaćaju po cijenama kao i Britanci ili Nijemci, čija su primanja znatno veća. Ali ne žale 36 eura za pašticadu u Verandi. Naprotiv, pišu kako nikada nisu imali zamjerku na neko jelo u tom obiteljskom restoranu, kako se nikada nisu osjećali prevarenima i kako je apsolutno suludo davati ocjene o vrijednosti nečega što netko nije ni probao.   

Popularni Članci