Nikotović je napustio Dubrovnik sa samo 21 godinu, a u Francuskoj živi od glazbe. Ekipa Dubrovačkog dnevnika porazgovarala je sa strastvenim zaljubljenikom u bubnjeve i članom francuskog benda Missing Cake, a on je otkrio kako izgleda njegov život u Francuskoj i odgovorio na vječno pitanje – je li u inozemstvu bolje nego u Dubrovniku.

Do koje godine ste živjeli u Gružu i što vas je potaknulo na odlazak iz Grada?

U Gružu sam živio do svoje dvadeset i prve godine a zatim sam upoznao svoju suprugu što je ujedno i bio razlog mog odlaska.

Po čemu je Francuska bolja od Hrvatske, a što vam nedostaje?

Ne vidim Francusku uopće kao bolju od Hrvatske. Za mene je svaka zemlja u suštini ista osim, naravno, kad pratite međunardna natjecanja. Tad osjetite leptiriće u trbuhu i osjetite odakle ste i kojeg ste podrijetla. Što mi nedostaje? Ljeto, more i djetinjstvo provedeno u Dubrovniku koje za ništa ne bih mijenjao.

Je li istina kako su Francuzi slobodoumne i liberalne osobe koje vole zabavu, kao što možemo vidjeti na filmovima? Kako biste ih opisali?

'Fukare', kao i svi mi. Zezam se. Kako tko, sve je to više-manje isto, možda su ipak malo manje opterećeni od nas. Kod nas je sve uvijek pod povećalom dok u Francuskoj s tim nemate problema. Svatko živi svoj život.

Kakve su cijene s obzirom na Hrvatsku? Što je skuplje, što jeftinije, kakve su plaće?

Francuski standard je jednostavno bolji pa samim tim su i cijene ovdje veće tako da u odnosu Dubrovnik ovdje možete jedino proći skuplje.

Može li se u Francuskoj uspjeti? Koliko je teško naći posao? Biste li savjetovali Dubrovčanima preseljenje?

Tko želi, uz trud, rad i upornost može uspjeti, iako i ovdje postoje čarobne kuverte koje otvaraju mnoga vrata. U svakom slučaju svim glazbenicima bih preporučio Francusku jer ovdje imaju veće šanse za uspijeh.

Jesu li Francuskinje bolje od Dubrovkinja?

Na ovo pitanje ne smijem odgovoriti jer: ili će me supruga izbaciti iz kuće ili će mi Dubrovkinje skinuti pozdrav! Žene k'o žene, problem i ovdje i tamo!

Od kada svirate bubnjeve i odakle ljubav prema glazbi?

Udaraljke sviram još od glazbene škole i Gradske glazbe Dubrovnik. Bubanj sam intezivno počeo svirati sa svojih osamnaest godina. Ljubav prema glazbi oduvijek je postojala kod mene, ali i kod moje obitelji.

Koliko ste se dobro snašli s obzirom na to kako ste u Francusku stigli sa samo 21 godinu? Je li Vam preseljenje predstavljalo šok?

Po prirodi sam prilagodljiva osoba, raditi mi također nije bio problem tako da nisam imao nikakav problem s preseljenjem.

Svirate u bendu Missing Cake. Kako biste opisali bend, na čemu trenutno radite i koji su vam planovi u budućnosti?

Band Missing Cake smatram dijelom moje obitelji, s njima dijelim ljubav prema glazbi, zajedno stvaramo, živimo glazbu. Trenutno radimo na našem prvom albumu, popularne obrade izvodimo na koncertima uz naše autorske.

Može li se u Francuskoj živjeti od umjetnosti, u ovom slučaju glazbe?

Naravno da može, samo je pitanje koliko želite žrtvovati obiteljski život. Za mene je kruna moga rada kada čujem svoju kćer kako pjeva moje pjesme. Velika podrška u mome radu su mi supruga Romy i kćerkica Mila, bez njihovog razumijevanja, teško da bih uspio.

Koliko često odlazite u Dubrovnik? Sviđa li vam se način kako se Grad razvija i što mu nedostaje?

Dolazim svake godine po mjesec dana, svaki put kada sletim u Čilipe kažem: napokon! Treba biti slijep da ne vidiš koja je ljepota i sreća živjeti u Dubrovniku, mada mi svi znamo kukati gdje god bili. Dubrovnik je moj grad i uvijek sam ponosan na to gdje sam rođen.

Dubrovnik ste napustili zbog ljubavi. Kako ste se upoznali sa sadašnjom suprugom?

Da, upoznali smo se u hotelu gdje sam sezonski radio. Kao i svi, uz uspone i padove dočekali smo trinaestu godišnjicu braka.

Hoćete li se vratiti u Dubrovnik?

Živim od probe do probe, od koncerta do koncerta. Nemam nikakve planove, vjerujem u sudbinu, za sada sam tu gdje jesam.