"Za katolike, zapravo za sve kršćane, Uskrs odnosno vjera u Isusovo uskrsnuće, je središte naše vjere. Kršćanin bez Uskrsa ne bi bio kršćanin, jer bez Uskrsa nema kršćanstva. Bez Uskrsa, kršćanstvo bi bila samo prazna priča, običan mit, štoviše najveća prevara u povijesti čovječanstva. Kršćanin bez Uskrsa bio bi kao vegetarijanac koji jede meso, političar s milijunima eura na svom računu koje je posve pošteno stekao, kriminalac koji nikad nije učinio nikakav prekršaj. Jednostavno, nemoguće," opisao je Zupčić te dodao riječi protestantskog teologa Jürgen Moltmanna - „Kršćanstvo stoji i pada sa zbiljnošću Isusova uskrsnuća od mrtvih. Kršćansku vjeru koja ne bi bila vjerom u uskrsnuće, ne bismo mogli smatrati ni kršćanskom ni vjerom. Na temelju spoznaje Uskrsloga, na temelju ispovijesti o onome koji ga je uskrisio, u evanđeljima se pobuđuje i formulira sjećanje na Isusov život, djelovanje, patnju i smrt.“

Uskrs je sama bit kršćanstva, no ipak se čini kao da je ovaj blagdan u 'sjeni' najradosnijeg blagdana - Božića. 

"Nekako, Uskrs kao da nam „pobjegne ispod radara“, kao da nema onog silnog uzbuđenja kao što je slučaj s Božićem. No, možda je to i dobro, da u proslavi ovog najvećeg blagdana budemo oslobođeni onih dodataka koji nas udaljavaju od same biti, a što se komercijalizacijom Božića događa. Uskrs, moj je dojam, ta komercijalizacija još nije toliko zahvatila. U Božiću slavimo rođenje malenoga Boga, i dok rađanje čovjeka, u tom slučaju i Boga, pobuđuje u ljudima duboke osjećaje radosti i veselja zbog susreta s novim životom na zemlji, dotle vjera u uskrsnuće još snažnije pobuđuje u ljudima duboke osjećaje radosti i veselja zbog novog života u onostranosti, u vječnosti. Svjetlo vjere koje prosvjetljuje ljudski um obasjava put do tajne Uskrsa odnosno do nezamislive i nedokučive ljubavi Božje prema ljudima. Uskrs se tako otkriva kao istinska svetkovina života. Sav stvoreni život, čitavo čovječanstvo, svako ljudsko biće, u Uskrsu dobivaju novu vrijednost," objašnjava Zupčić koji je komentirao i običaje vezane za Uskrs.

"Najrasprostranjeniji običaj vezan za Uskrs kod nas je svakako penganje jaja. Uz jaja, drugi simbol Uskrsa su postali i uskršnji zečevi. Postavlja se pitanje imaju li ti simboli veze s pravim smislom Uskrsa ili su puka komercijalizacija? Ovisi kako gledamo odnosno gledamo li dalje i dublje od površine. Simboli jaja i zeca nisu topla voda kršćanstva, preuzeti su od poganskog svijeta, kršćanstvo ih je prisvojilo, te nisu „izum“ suvremenog doba. Jaje je naizgled mrtvo, a onda odjednom iz njega pilić svojim kljunom probija ljusku, javlja se novi život, a Uskrs slavi upravo to, buđenje novog života. Jasna je poveznica s blagdanom Uskrsa, jer jaje označuje grob, Isus je položen u grob, tu naizgled nikako nema života, a onda trećeg dana Isus „ustaje“ iz groba, iz nečeg naizgled mrtvog, jer ima li „mrtvijeg“ mjesta od groba, javlja se život, Isus je uskrsnuo. S druge strane, zečevi su simbol plodnosti, obilja novog života, a Uskrsom se slavi život, obilje života koji nam je darovan Isusovim uskrsnućem. Tako da ti simboli nisu loši, no gdje se javlja problem? Kad ne vidimo dalje od njih, kad se zaustavljamo na njima, a zaboravljamo na ono na što oni ukazuju," tvrdi Zupčić koji smatra da ako jaja i zečevi pomažu da na taj simboličan način vjernici razumiju što se u Uskrsu krije, onda su oni izvrsni, no ako ne, onda su besmisleni. 

Osim simbola Uskrsa važno je razumijeti i zašto se slavi svake godine na različite načine i o čemu to ovisi.

"Izvorno, Isusovo uskrsnuće se dogodilo u nedjelju nakon židovskog blagdana Pashe. Isus i učenici su zajedno blagovali Pashu, tzv. „posljednju večeru“, idućeg dana Isus je raspet i umro, a trećeg dana, u nedjelju, što je njima bio prvi dan u tjednu, Isus je uskrsnuo. Pasha se slavila 14. dana mjeseca nisana (židovski mjesec), a to nije fiksan datum, nego sve ovisi o proljetnom solsticiju, riječ je u prvom punom mjesecu nakon proljetnog solsticija. Tako i kršćanstvo, poštujući tu židovsku tradiciju, i želeći slaviti Uskrs u skladu s tim, na sljedeći način izračunava datum Uskrsa: polazišna točka za izračun je proljetni solsticij koji je 21. ožujka. Zatim tražimo prvi puni mjesec nakon njega, a prva nedjelja nakon tog punog mjeseca je Uskrs. S obzirom na to da taj prvi puni mjesec nakon proljetnog solsticija nije svake godine istog datuma, mijenja se i datum Uskrsa. Najranije može biti 22. ožujka, a najkasnije 25. travnja," objasnio je Zipćić koji je svim vjernicima poručio da pokušaju sebi osvijestiti što je Bog učinio za Uskrs, što im je darovao.

"Poručio bih vjernicima da osvijeste sebi veličinu Božjeg dara koji im je u Uskrsu darovan. No, potaknuo bih ih da ne zastanu na tome. Neka to bude tek prvi korak. A drugi je još važniji: neka nastave druge ljude oko sebe obilno darivati ljubavlju, toplinom, dobrotom. To je u konačnici svrha kako najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa, tako i cijelog kršćanskog života," zaključuje Zupčić.