Naša sugrađanka je jutros fotografirala odbačenu hranu uz komentar kako te prođe jeza kada ovo vidiš, ne znaš kojom vrstom zločina nazvati ovo djelo, a mogli su počastiti ljude, ptice, ribe.

A i mogli su, kao da u Dubrovniku sve žive ljudi koji zlatnim pantarulima jedu, koji nemaju kredite, koje neka nevolja nije natjerala da budu socijalni slučajevi. Kao da nema ljudi koji nemaju novaca za kupiti kroasan u butizi, koji skupljaju boce u tim istim kontejnerima da bi platili preskupu struju ili druge režije. 

Odvratno, bešćutno, ali u isto vrijeme pokazuje i tužnu istinu, a to je da ima malih i jadnih ljudi, ne rastom ili materijalnom situacijom siromašnih nego siromašnih duhom.