POVIJESNI TRENUTAK U DUBROVNIKU! Biskupska palača otvorila svoja vrata, biskup se vraća u Grad (FOTO/VIDEO)

Autor: Ivona Butjer Autori fotografija: Goran Mratinović
Nakon više od tri desetljeća, uspješno je završena obnova Biskupske palače, povijesnog mjesta življenja biskupa u Dubrovniku od polovice 19. stoljeća sve do velikog  potresa 1979. godine, a svečanost otvorenja upriličena je danas. 

Biskupska palača novi bi biskupov dom trebala postati 21. rujna, kad će u nju useliti dubrovački biskup Mate Uzinić. Uz njega kao domaćina, svečanosti otvorenja prisustvovali su predsjednik Sabora Gordan Jandroković, ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, izaslanica predsjednice RH Renata Margaretić Urlić, saborski zastupnici Sanja Putica i Branko Bačić, gradonačelnik Mato Franković, zamjenica župana Žaklina Marević, europarlamentarka Dubravka Šuica, hvarski biskup Petar Palić, kotorski biskup Ilija Janjić kao i apostolski nuncij u RH Giuseppe Pinto koji je blagoslovio prostor. 

„Ovaj trenutak i nije baš jednoznačan. Radi se o palači. Danas nije lako živjeti u palačama, one više nisu na dobrom glasu kao mjesto stanovanja. Crkva danas, osobito s papom Franjom, želi poslati drugačiju sliku o sebi. Ne želi slati sliku Crkve u palači, nego više sliku crkve u poljskoj bolnici, blizu ljudima, kako kaže papa Franjo. No, možda ove slika poljske bolnice na neki način i ide uz ovu prigodu u Gradu koji na neki način boluje zbog činjenice kako u njemu živi sve manje ljudi i kako su mnogi otišli. Svi mi znamo kako Grad nisu naši miri, ni palače, ni crkve, krovovi, restorani, turisti, Grad smo mi, mi ljudi koji ovdje živimo. I zato jer je ovaj Grad pomalo bolestan, ova palača svojom porukom postaje svojevrsna poljska bolnica kao poziv onima koji su ostali da ostanu i da se ne damo, a onima koji su otišli da se vrate kako bi Grad živio. Slika ovog Grada je i slika naše Domovine koja postaje nešto slično; koja postaje zemlja iz koje se odlazi, u koju se ne vraća," izjavio je biskup Uzinić u svom pozdravnom govoru. 

Njegovim povratkom u palaču, kako kaže, želi se podržati održanje života u Gradu, kako bi povijesna jezgra Dubrovnika bila, ne samo zaštićena spomenička cjelina, nego živi grad u kojem se čuju susjedski razgovori preko prozora i na čijim trgovima djeca igraju nogomet.

„Ne vraćam se u Grad i u ovu palaču zato što ja to želim, zato što će meni biti ljepše. Neće mi biti ljepše. Vraćam se jer osluškujem, već sedam godina, što narod ovog Grada govori. Jedno od prvih pitanja koje mi je postavljeno jest kada ću se vratiti u Grad? I svako izvijanje barjaka na Svetog Vlaha je obilježeno jednim simboličnim činom mnogih koji, umjesto prema nama biskupima i Katedrali, barjak počnu izvijati prema ovoj palači s porukom – Biskupe, kad ćete se vratiti u Grad,“ kazao je Uzinić. 

Jandroković se u svom govoru osvrnuo na doba dok je Dubrovnik bio u sastavu Jugoslavije. 

„S biskupskom palačom dobivamo još jedan prostor koji će oplemeniti i oživjeti Grad. Zahvalio bih se svima koji su doprinijeli obnovi kako bi ova zgrada zračila duhovnošću, kako bi zračila onim što nam u ovim danima itekako nedostaje. Moja slika, kada sam razmišljao što bih kazao, bila je ta 1979. godina kada biskup izlazi iz ove zgrade. I danas, 2018. godine, kada biskup izlazi iz iste zgrade. I vidi jedan potpuno drugačiji svijet. Ono je bilo vrijeme u kojem nije bilo slobode, kada ni vjera ni crkva nisu bile dobro primljene od strane državnih vlasti. To je bilo vrijeme kojeg se ne sjećamo po dobru. 2018. godine kada biskup izlazi iz palače, ovdje je sloboda, demokracija, ali uvijek vrijedi postaviti pitanje jesmo li tu slobodu ispunili onim čime bismo trebali. Je li ta sloboda dovela do onog što smo svi zajedno iščekivali. Sjetimo se onda masovnog turizma i da živimo u jednom svijetu izmijenjenih vrijednosti i konzumerizma,“ kazao je Jandroković koji se posebno osvrnuo i na ljepotu Grada. 

„Drago mi je što sam ovdje, kao i svaki put kad dođem u Dubrovnik. Fasciniram sam gradom, ljudima, prirodom. Jučer sam, razgovarajući sa suprugom, pogledao kroz prozor hotela i kazao kako ovdje, gdje god da se pogleda, ostaje ti neka slika koju ćeš pamtiti cijeli život. Svaki put kad dođem ovdje, to i ponovim, a nekima sam možda postao i dosadan," kazao je. 

Margaretić Urlić se u svom govoru kroz šalu osvrnula i na mirovinski sustav RH. 

„Moram samo naglasiti kako se općenacionalni optimizam, koji se vezuje uz naše sportaše, temelji na duhovnoj baštini, vjeri koja je ovu čeljad držala okupljenom u ovim zidinama. Upravo na toj vjeri i optimizmu, mi smo zahvalni i našim precima koji su nam omogućili ovaj dan. Zahvalni smo generacijama branitelja koji su čuvali ovaj Grad, kao i svima koji su ga obnavljali. Želim vam, biskupe, da ovo bude dom, ne samo vaš, nego i budućih generacija, i nadam se da ćemo se svi mi tu vratiti, ne čekajući mirovinu, nego možda čak i prije, ako nam to mirovinski sustav dopusti," kazala je. 

Obuljen Koržinek istaknula je čast što prisustvuje događaju, i kao ministrica, i kao Dubrovkinja. 

„Radi se o jednom vrhunskom projektu u kojem su sudjelovali konzervatori i restauratori sa svim svojim znanjima i posvećenošću. Ne mogu ne spomenuti koliko je ovo simbolički važno za Grad. To su geste povratka u povijesnu jezgru. One su važne u svim našim povijesnim gradovima koji ne uspjevaju uvijek naći mjeru između potrebe stavljanja u funkciju ekonomskog i gospodarskog razvoja svoje baštine i čuvanje baštine na način da u njoj žive ljudi. Kad govorimo o Dubrovniku, uvijek spominjemo mjeru i napravili ste jednu veliku gestu," kazala je. 

Gradonačelnik Franković u svom je govoru istaknuo kako je ovo četvrti povijesni događaj u Dubrovniku ove godine. 

"Ovo je povijesni događaj. Ali kada to kažem, uhvatim samog sebe kako to govorim po četvrti put ove godine. Slušajući našeg biskupa koji je istaknuo nužnost i važnost povratka u Grad, činjenica je kako palače nisu važnije od ljudi. Ljudi su ti koji su bitni. I onda, izričući kako je ovo povijesni događaj, moram se prisjetiti svih ostalih povijesnih događaja ove godine. To su nova cesta od Mosta dr. Franja Tuđmana prema Pobrežju koja će osigurati jedan novi život za mlade ljude. Također, nakon 30 i nešto godina se gradi nova škola, PŠ Montovjerna. Treća stvar je naš Studentski dom koji će nam omogućiti da budemo studentski grad. Četvrta stvar je povratak našeg biskupa u Grad među neke nove mlade, ja vjerujem," istaknuo je. 

Okupljenima se obratila i Marević. 

„Više od tri desetljeća trebalo je da biskupijska palača zaživi u punom sjaju u kojem ona i zaslužuje,a ponosna sam što je u procesu obnove sudjelovala i DNŽ preko Zavoda za obnovu Dubrovnika. Grad je oduvijek bio i ostat će žila kucavica kako starog, tako i modernog Dubrovnika stoga povratak našeg biksupa u palaču zaista je velika čast i izuzetno zadovoljstvo," izjavila je. 

Ivo Felner ispred zaklade Caboga Stiftung kazao je kako je zaklada potpomogla završnu fazu obnove, a kako je najveći motiv bilo vraćanje biskupa u Grad. 

„Cilj svih zajedničkih projekata koje smo imali s Biskupijom je revitalizacija Grada. To je jedna mala kap, ali se nadam kako će stimulirati nove ideje, kao i političare i one u privredi koji će se uputiti u tom smjeru. Preuzeli smo veliki dio obnove i učinili smo više nego što je bilo predviđeno," izjavio je Felner dodavši kako Zaklada u planu ima i stipendije za talentirane učenike. 

U sklopu programa uručene su i prigodne zahvalnice, a dobili su ih Ministarstvo kulture, Grad Dubrovnik, Dubrovačko-neretvanska županija, zaklada Caboga Stiftung, Zavod za obnovu, Hrvatski restauratorski zavod, Konzervatorski odjel u Dubrovniku, tvrtka Građevinar-quelin, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Palača oštećena na Uskrs 1979. godine obnavljana je u više faza. Inicijalna istraživanja započeo je Institut za povijest umjetnosti u sklopu svojih širih istraživanja prostora Pustijerne, a konzervatorsko-restauratorski istražni radovi započeti su 1984. godine i završeni 1993. godine pod vodstvom Hrvatskog restauratorskog zavoda. Istraživanja su vodili Vladimir Marković i Igor Fisković. Projektnu dokumentaciju izradio je Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, autor idejnog projekta bio je Ivan Juras, razradu projektne dokumentacije nastavlja Nives Mlinar, a projekt rekonstrukcije izradio je Egon Lokošek. Projekt je dovršen 2000. godine, kada je ishođena i građevinska dozvola. Radovi konstrukcijske sanacije započeli su 2003. godine i trajali su do 2013. godine. Uslijedili su završni građevinski, obrtnički i instalaterski radovi. Unutrašnjost palače uređena je po uzoru na istraženi izvorni izgled. Cijeli proces obnove vodio je Zavod za obnovu Dubrovnika do 2016. godine, kada je to preuzela Dubrovačka biskupija. Svi radovi su vođeni uz stalnu suradnju i nadzor nadležnoga Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture u Dubrovniku.

Ukupna vrijednost radova na obnovi ovog složenog i povijesno vrlo slojevitog objekta do 2016. godine iznosila je oko 25.000.000 kuna. Obnovom se ovo kulturno dobro željelo što više vratiti izvornom izgledu. Sredstva je kroz programe Zavoda za obnovu Dubrovnika uložilo  Ministarstvo kulture, Dubrovačko-neretvanska županija i Grad Dubrovnik, dok je Dubrovačka biskupija pokrila otprilike 15 posto troškova iz svojih sredstava. Ukupna vrijednost preostalih završnih radova nakon 2016. godine je oko 6.700.000 kuna, što je osigurano donacijom Zaklade Caboga Stiftung. Tom donacijom pokriveno je i uređenje interijera, koje je, kao i sve završne radove vodio arhitektonski studio Studio Vetma Arh iz Dubrovnika. Manji radovi na ovom značajnom zdanju nastavit će se i nakon njenog otvaranja, prvenstveno završetak restauracije zidnih oslika u hodnicima.

Svi zainteresirani građani Dubrovnika palaču će moći posjetiti u narednim danima. 

Popularni Članci