Vekarić, dragovoljac Domovinskog rata koji se vlastoručnim potpisom dragovoljno prijavio u rat i u njemu proveo 1800 dana od '91. do '96, kaže bio je jedan od starijih, s 51 godinom, jer većina dragovoljaca bili su momci od dvadesetak godina,  ali s istom 'voljom i željom braniti svoj Grad'. S publikom je podijelio svoja sjećanja na ratne dubrovačke godine, od vremena prvotnog organiziranja obrane Grada do konačnog normaliziranja života. Kao optimist po prirodi koji je svoje vojničke dane proživio uz krilaticu „Ako ostanemo živi, sutra će biti dobro!“, Vekarić je ovom prigodom dubrovačkoj publici ispričao niz zanimljivih, nepoznatih, ponekad i duhovitih, crtica iz svakodnevnog života zapovjedništva obrane Dubrovnika. Na kraju predavanja knjižničarka Narodne knjižnice Katarina Palinić pročitala je pjesmu Vekarićeva prijatelja Ratimira Carevića, slijepog pjesnika, iz njegove zbirke rodoljubnih pjesama ''Kristalni bljesak olujne vedrine''.