Živjela je u 4. stoljeću u Siracuzi na Siciliji za vladavine cara Dioklecijana, koji je poznat po progonu kršćana.

Postoji malo pouzdanih podataka o njezinu životu, a u tradiciji narodnoj i crkvenoj svetu Luciju često prikazuju s pladnjom i parom očiju na njemu. Pripisivali su joj posebnu moć , a to je svjetlost odnosno vjerovalo se da bi ona suncu vratila snagu da bi moglo ponovno zagrijati promrzlu zemlju iz koje bi niknuli novi plodovi.

Najznačajniji običaj vezan uz ovaj blagdan, a rasprostranjen je po cijeloj Hrvatskoj, je sijanje pšenice.

Pšenica, koja predstavlja simbol života, treba niknuti do Božića jer se po njenoj visini i gustoći može vidjeti kakva nas godina očekuje, bogata i plodna ili siromašna. Pšenica se stavlja kao ukras na božićni stol, okićeni bor ili uz jaslice, a simolizira ponovno rađanje prirode.

Osim toga, ima još jedna tradicija koja je vezana uz Svetu Luciju, a riječ je o predviđanju za koga će se djevojke jednog dana udati. 

Upravo na dan Svete Lucije mnoge mlade djevojke ispišu na 12 malih papirića 12 muških imena. Papirići se zamotaju kao bomboni te se svaku večer na način da papiriće stavite u ruke i tresete ne bi li jedan ispao van, taj papirić spali i proces se ponavlja sve do Badnjaka kada ostane samo jedan nespaljeni papirić.  

Ime ispisano na posljednjem papiriću ime je budućeg muža, a kaže se da to ime niti može biti i slično poput Marko/Mario.

Tako će Sveta Lucija predvidjeti za koga će se mlada djevojka udati.