Sreća, tuga i ponos miješali su se gledajući ove borbene momke  kako su ostali svjetski doprvaci iako su po svemu sudeći mogli biti i zlatni. Pehar više nije važan jer ono što je uslijedilo zasjenilo je svako odličje.

 „Idemo u Zagreb dočekati igrače;“ jednostavno je došlo potpuno prirodno i spontano. Četvero Dubrovčana, među kojima i reporterka Dubrovačkog dnevnika, oko jedan ujutro uputilo se na doček reprezentacije. Više od sedam sati vožnje uz nezaobilazne pauze – i Zagreb je napokon tu. Kraći odmor, tuširanje, spremanje, obilan doručak i velika želja prethodili su dolasku na Trg bana Josipa Ječića.

Igrači su, prema prvim najavama trebali sletiti oko 13:30 sati, a na glavni trg stići sat vremena kasnije. Već iza podne zagrebačkim ulicama građani su šetali sa navijačkim rekvizitima. Na samom Trgu se prije 14:00 sati skupilo mnoštvo ljudi, od kojih su mnogi satima čekali. Nevjerojatna želja da se dočeka reprezentativce osjećala se u zraku, a veselje i pjesma okupirali su gradske ulice. Iako je najavljena mogućnost kiše, sunce je sijalo, a temperature zraka bile su visoke. Dio navijača našao je svoje mjesto u hladovini uz pivo.

Na Trgu je organiziran prigodni program, zapjevali su Zaprešić Boysi, a čuo se i Mladen Grdović. Ljudi su se veselili, družili, pjevali, od onih najmlađih do onih starijih.

S obzirom na brojnost okupljenih bio je očit nedostatak štandova s pićem i hranom pa čak i nedovoljan broj zahoda.  Prve procjene su predviđale da će vatrene dočekati oko 100 tisuća navijača što objašnjava nedovoljno dobro organizaciju i činjenicu da je cijeli put od aerodroma do glavnog trga trajao više od pet sati. Prema posljednjim podacima policija procjenjuje da je nevjerojatnih 500 tisuća ljudi dočekalo vatrene na ulicama od Zračne luke Franjo Tuđman do Trga.

S pozornice na glavnom trgu najavljivali su dolazak i veliki projektor iza nje prikazivao je put uživo i prepune gradske ulice. Osim ovoga projektora, postavljena su još dva ekrana, ali oni su nažalost bili reklamni, tako da onaj dio građani koji nije mogao vidjeti glavni projektor, nije mogao pratiti put. Unatoč svemu tome i činjenici da su mnogi čekali satima na jakom suncu, samo su rijetki odustali i pošli kućama. Iza 18:00 sati bilo je jasno kao dan da Vatreni neće tako lako doći, uistinu nije bila očekivana  tolika podrška i veselje ponosnih građana.

Doček 'Vatrenih' na trgu bana Jelačića, Dubrovački dnevnik from Dubrovački Dnevnik on Vimeo.

Koliko je zapravo bila uzburkana i pozitivna atmosfera svjedoči situacija koja se odvijala u popodnevnim satima. Naime, desetak građana popelo se na krovove zgrada i, naravno, vijorili su zastavama. Tri policijska službenika koja su, po svemu sudeći, imala zadatak pomaknuti ljude koji su se popeli kako ne bi došlo do nesreće, ostali su na krovu i popravili zastave koje je vjetar prevrnuo, napravili nekoliko fotografija i ostali navijati uz klicanje i podršku iznenađene publike.

Kad sunce nije više toliko jako obasjavalo Trg, mnogi su su se razbudili i zapjevali, ozračje se bitno promijenilo. Prve baklje su se počele paliti, trube su se oglasile, zastave su jače vijorile. Iza 20:00 sati uzbuđenje je bilo na vrhuncu. Pjevalo se glasnije, jače, autobus s navijačima ušao je na Ilicu i vrlo brzo očekivala se njihov dolazak i na Trg.

Napokon je došao taj trenutak; igrači su ušli u punom sjaju uz neizmjernu podršku publike koja je klicala i mahala. Baklje su gorile sa svih strana, osjećaj neopisive sreće zavladao je mnoštvom. Uskoro su se popeli na pozornicu i zapjevali s navijačima „Moja domovina“ i „Neka pati koga smeta“, a potom je neizostavni Mladen Grdović s igračima zapjevao „Nije u šoldima sve“. Svjedočeći euforiji, Hrvatska može zapjevati „nije u peharu sve“. Igrači su se potom redom obratili navijačima, bili su oduševljeni i nisu očekivali toliku podršku, zahvalili su se presretni na ovoj podršci. Šime Vrsaljko obratio se s riječima: „Hvala vam što ste prepoznali da smo ostavili srce na terenu, samo jedno: Iznad svih Hrvatska“. Ova rečenica možda najbolje opisuje cijeli događaj; navijači su ponosni na reprezentativce i njihovu lavovsku borbu, oni su ostavili svoje srce na terenu.

Hrvatska je izgubila naslov svjetskog prvaka, a dobila pobjednike.

Alena Hadžić