Dionička struktura Kraša mijenja se nakon svakog trgovanja na Zagrebačkoj burzi, a sve je krenulo još u rujnu kada je Mesna industrija Pivac, koji ima 30,73 posto dionica, najavila preuzimanje Kraša. Kraš je, inače, poznat po svom programu radničkog dioničarstva (ESOP) pa je i društvo Kraš ESOP drugi najveći pojedinačni dioničar, koji drži 18,45 posto dionica.

Jutarnji list je prošli tjedan pisao kako je došlo do 'prestrojavanje' top dioničara: tako je Kappa Star Limited Nebojše Šaranovića imao 8,75 posto, ali i da se pojavio novi skrbnički račun Zagrebačke banke koji je došao do 1,89 posto dionica. Dok nije došao preko pet posto dionica srpski 'kralj papira' Nebojša Šaranović krio se iza skrbničkog računa RBA Austrija te je kao misteriozni kupac danima kupovao dionice na slobodnom tržištu i tako im dizao cijenu. Danas je Šaranović na preko deset posto dionica Kraša što znači da stalno povećava svoj udjel u Krašu. 

Pitali smo dubrovačkog profesora, prorektora za poslovanje Sveučilišta u Dubrovniku, Nebojšu Stojčića o slučaju Kraš.

Stojčić je pojasnio kako poslovanje preko skrbničkih računa nije ništa neuobičajeno posebno u slučaju Šaranovića.

"Skrbnički računi instrument su koji na burzama postoji jako dugo, a na našoj burzi više od desetljeća. Radi se zapravo o računima u ovlaštenim institucijama koje obavljaju trgovanje vrijednosnim papirima u ime klijenta čiji identitet može, ali i ne mora biti javno poznat. Nekoliko je razloga zbog kojih se investitori mogu odlučiti na ulazak na burzu na ovaj način. Jedan od najčešćih je da se radi o investitorima iz inozemstva koji nisu dovoljno upoznati s lokalnim propisima, jezikom ili jednostavno o investitorima koji nemaju vremena samostalno obavljati sve poslove vezane uz trgovanje na burzi ili upravljanje vrijednosnim papirima općenito", naveo je on dodavši kako drugi razlog za ovakav ulazak na tržište može biti strateški.

"Moguće je kako je namjera bila preuzimanja određenog poslovnog subjekta pri čemu potencijalni investitor u ranoj fazi preuzimanja ne želi javno obznaniti svoj identitet", istaknuo je Stojčić koji je mišljenja kako je nezahvalno špekulirati o stvarnim motivima investitora, a dodao je kako će vrijeme otkriti sve karte.

"Ipak namjera preuzimanja ne može se isključiti kao motiv, jer investitor već posluje u konditorskoj industriji. Naravno, trenutak ulaska nije slučajan i moguće je da se radi i o napuhavanju cijena s ciljem kako bi se dionice preprodale po višoj cijeni kada krene preuzimanje od strane drugih investitora. Ali u ovom trenu sve je to u domeni špekulacije", dodao je profesor zapitavši se tko zapravo u sadašnjoj konstelaciji snaga može doći do većinskog paketa.

"Sigurno je da ćemo u idućim tjednima i mjesecima, ako se trend kupovine dionica Kraša nastavi, svjedočiti objavi namjere preuzimanja i tada će stvari postati jasnije. Zanimljivo je da se pred kraj tjedna pojavilo još nekoliko skrbničkih računa koji agresivno kupuju dionice Kraša. Međutim, pitanje odluke o prodaji je stvar svakog pojedinačnog dioničara. Već neko vrijeme se govori kako je dionica Kraša podcijenjena i sigurno je da ozbiljni igrači u ovoj utakmici znaju stvarnu vrijednost dionice i među njima ima onih koji taktiziraju i čekaju daljnji rast kako bi prodali svoje dionice", mišljenja je profesor Stojčić koji se osvrnuo i na geopolitičke odnose između Srbije i Hrvatske.

"Gospodarski odnosi su sigurno relaksiraniji nego politički. Vodeće hrvatske tvrtke prisutne su već dugi niz godina na tržištu u Srbiji gdje u vlasništvu imaju brojne kompanije. Hrvatska je, s druge strane, članica Europske Unije i njene tvrtke su atraktivne investitorima s istoka jer na taj način ostvaruju lakši pristup EU tržištu i taj trend će jačati u budućnosti tako da ne treba iznenaditi što sada svjedočimo i kretanju kapitala u suprotnom smjeru", kazao je.

O samoj kompaniji Kraš prorektor Stojčić naglašava kako je zasigurno i emotivno značajna jer su uz njihove proizvode odrasle generacije.

"Nekako je svi smatramo 'svojom'. Sigurno da najava dolaska stranog investitora u takvu tvrtku, iz koje god zemlje da dolazi, pobuđuje emocije. Međutim, u današnjem svijetu pravo pitanje je što je zapravo domaća kompanija, je li to ona koja je pretežito u domaćem vlasništvu ili ona tvrtka čiji su proizvodni pogoni i sjedište na domaćem tržištu. Za hrvatsko gospodarstvo puno važnije pitanje od porijekla investitora je ono što namjerava učiniti s tvrtkom u slučaju eventualnog stjecanja većinskog paketa vlasništva. Kroz proteklih par desetljeća imali smo dosta iskustava s investitorima koji su dolazili iz razvijenih zemalja, a nakon kojih su od nekadašnjih tvornica ostajala samo skladišta i prazne tvorničke hale tako da porijeklo investitora nije jamstvo uspjeha kompanije", zaključio je za Dubrovački dnevnik prorektor za poslovanje profesor Nebojša Stojčić.