Odgovorne institucije još nisu dale odgovor na pitanje jesu li ti bonovi, koji se koriste već godinama, nezakoniti i mogu li se dodjeljivati, bez javnog nadmetanja za potrošnju u samo jednom trgovačkom lancu.

Zagrebački kupci žale se da je sve skupo. „Puno su digli cijene sad pred Uskrs“, kaže Ljiljana, te dodaje da nije dobila uskrsnicu.

Zaposleni u većini javnih preduzeća moći će kupiti mnogo više za Uskrs, ali samo u Konzumu.

Šutnja Konzuma i Ministarstva financija

Bonove tog trgovačkog lanca u vrijednosti 53 eura dobili su i radnici Hrvatske pošte.

„Poslodavac je rekao da ćemo taj bon dobiti, a da je njegovo pravo i poslovna odluka koju on donosi gdje će taj bon on kupiti i dati radnicima. Pitam se već godinu i ne znam zašto je to upravo Konzum. To treba pitati upravu Hrvatskih pošta", kaže Jandranka Dumbović iz Hrvatskog sindikata pošte.

„Pitali smo i Upravu Pošte i Elektroprivrede. Odgovorili su da je Konzum većini radnika najdostupniji jer ima prodavaonice po cijeloj Hrvatskoj. No pitanje o kakvom je točno poslovnom odnosu riječ, koliko su bonove platili i nije li možda riječ o kompenzaciji - jednostavno su odlučili ignorirati.  Šute i u Konzumu. Jesu li ti bonovi uopće zakonito sredstvo plaćanja nisu nam odgovorili ni u Ministarstvu financija, ni u Državnom inspektoratu", javila je iz Zagreba novinarka Al Jazeere Martina Kiseljak.

No, jednostavnom računicom dolazi se do činjenice kako se u bonovima okreće golemi biznis. U Hrvatskoj elektroprivredi (HEP) je 13 500 zaposlenih, pa bonovi za Uskrs od 53 eura ukupno vrijede 720.000 eura. Pošta ima 10 500 radnika - to je 550 000 eura za bonove. Samo u ta dva javna poduzeća to je gotovo 1,3 milijuna eura, koji se moraju potrošiti u Konzumu.

U Partnerstvu za društveni razvoj, nevladinoj udruzi koja je nedavno novcem Europske unije pokrenula internetski servis za praćenje javne nabave, dobro su proučili problem. Kažu, za ovaj posao nisu provedeni postupci javne nabave, niti je objavljen ugovor.

„Samim time u prekršaju su sva ona poduzeća koja su takve bonove dijelila svojim radnicima“, kaže Munir Podumljak iz ove organizacije.

Dugotrajna praksa

Iz Udruge su podnijeli prijavu mjerodavnim institucijama - Upravi za javnu nabavu i Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja. U Agenciji tek trebaju odlučiti je li to njihova nadležnost, a u Upravi, odgovorili su nam, proučavaju pet zakona.

Rok je možda kratak - prijavu su dobili prije 10 dana, ali je praksa dugotrajna i traje godinama, javila je Kiseljak.

„Mi ne živimo više u socijalizmu, ne postoje nacionalni programi spašavanja tvrtki. Kad bi postojao nacionalni program spašavanja tvrtki, onda bi morala postojati lista tvrtki koje će se spasiti, ne možemo spašavat samo Agrokor“, ističe Podumljak.

„Mnogi bi se za Uskrs ipak spasili s bilo kakvim bonom. Do Božića možda saznamo - jesu li bonovi zakoniti, tko ih i na koji točno način plaća“, kazala je Kiseljak.

Izvor: AlJazeera Balkan