POKRENUO MASOVNE SENTIMENTE Je li priča o profesoru koji skuplja novac za liječenje istina ili laž?

Autor: dubrovackidnevnik.hr Autori fotografija: Facebook
Je li Krešo Mikić, umirovljeni profesor teorije filma i medija, na internetu pokrenuo kampanju kako bi prikupio novac za liječenje od leukemije u Americi, kao što je napisao, ili su njegovi motivi manje časni, jedna je od aktualnijih tema na društvenim mrežama.

Prije tjedan dana, kada je zatražio pomoć, dileme nije bilo: mobilizirao je masovne sentimente, mediji su prenosili njegov vapaj, po internetu smo čitali iskaze zahvalnosti bivših studenata koji su svjedočili o profesorovoj stručnosti i dobroti. No, kada su se pojavile prve sumnje u Mikićeve namjere, a njihovi su nositelji tvrdili da profesor nije bolestan, nego dužan – spominjana je i kocka kao izvor problema – sumnjičavci su zatražili da pokaže barem dio medicinske dokumentacije. Profesor to uporno odbija, piše Index .

Sve je, kaže, u Americi pa nudi niz objašnjenja koja smo slušali u gotovo jednosatnom telefonskom razgovoru s njim. Nećemo donositi konačan sud o njegovoj vjerodostojnosti i potrebama niti smo kvalificirani to činiti. Prenosimo ih zbog toga što čovjek, inače vanjski suradnik Veleučilišta VERN, i dalje vodi kampanju i prikuplja novac, iako je na svome Facebook profilu obećao vratiti uplaćeno svakome tko sumnja u njega.

Mikić novac prikuplja na stranici GoGetFunding. Na njoj je, uz dirljive fotografije simpatičnog profesora sa psom, objavljen tekst u kojem tvrdi da je dobio priznanje za najboljeg profesora na svijetu, ali i da je jako bolestan pa mu je neophodno 14 tisuća eura za životno bitnu operaciju u Americi.

"Bolest koja me iznimno umorila je leukemija, a jedini način da je prebolim je transplantacija koštane srži u Zdravstvenom centru Sveučilišta u Kaliforniji u Los Angelesu. Nekoliko dragih prijatelja mi je već pomoglo, no nedostaje mi još 14.000 eura koje moram skupiti kako ne bih morao odgoditi neizbježnu operaciju“, piše profesor pa objašnjava kako više nema obitelji te ovisi "o pomoći prijatelja, ali i potpunih stranaca". Na kraju je, naravno, ostavio broj računa i uputio znatiželjne na svoj Facebook profil. A na njemu su apeli Mikićevih poznanika da mu se pomogne, njegov status u kojem bilježi ugodnu iznenađenost odazivom i zahvaljuje svima.

Ubrzo mijenja ton, u novijim statusima vidi se da do njega stižu sumnje, piše kako neki traže da pokaže nalaze, a on to ne želi jer, kaže, to je ipak samo njegova bolest. Pravda se, nije lažljivac ni kockar, izmučen je bolešću, nudi povrat novac svakome tko zatraži. Javile su se, napisao je i to, samo dvije osobe.

"Upao sam u zamku"

Profesoru Mikiću Index je uputio mail i zamolio ga razgovor. Ubrzo e poslao broj mobitela. Dobili su ga baš kad je izlazio iz nekog kafića i razgovarali su gotovo sat vremena dok je pješačio prema kući.

"Ja sam, naime, očito ušao u neku zamku koju si ne znam uopće objasniti i muči me to već dva dana i strašno sam slabe volje. Sad mi je malo jasnije. Između ovog kad ste mi se prvi put javili i ovog sada počeo sam dobivati neke prijetnje u smislu - mi ćemo još dati ovo i ono ako na elektroničku poštu, to je neka čudna elektronička pošta bez imena, uplatiš 500 kuna, nećemo to dati. Onda jedan drugi, malo kasnije, ako uplatiš 800 kuna, nećemo objaviti."

Što neće objaviti?

Pa to što oni imaju, ali to neće pokazati, naravno. Ja ne želim uopće komunicirati jer ne znam ni tko je, što je. No, u redu, idemo mi na problem. Ja bih sad, kad bih sad poduzeo to sve što sam poduzeo, poslao bih sada zamolbu za pomoć i nek me puste svi na miru. Jednostavno. Ja sam, to vjerojatno vi znate, učeni profesor i vjerojatno sam jako cijenjen u svom poslu jer to mi ovaj moj slučaj bolesti dokazuje, jer sam samo u sferi te moje akcije, doslovce mi se javilo, ne lažem ništa, 1200 ljudi, ali ne u pet dana, u dan i pol, razumijete. Koji znaju, koji me poštuju i tak dalje. I ja sam, naravno, zbog svoje bolesti morao objaviti sada, jer više ne mogu financijski to podnositi, jer je vrlo skupo. Ja živim potpuno sam, nemam više ni rodbine nikakve žive, konačno sam i u godinama, sad sam u mirovini, honorarno radim na VERN-u i život je takav kao što vi znate bez da vam ja govorim.

Kad vam je dijagnoza postavljena?

Meni je dijagnoza postavljena prije tri godine. Svi me pitaju, pitat ćete me i vi, sve sam naučio što može biti problem, pitaju me - zar nemate dokaze o dijagnozi - jer neki sumnjaju da sam ja i bolestan. Znate, kad imate kao ja 72 godine, polagano vam je svega dosta. Nemam nikoga, nemam suprugu, djecu, ako mi netko želi zlo, ne znam koji je smisao.

Ostatak razgovora pročitajte OVDJE .

Popularni Članci