Od tijela abortirane djece prave se skupi parfemi, rekao je biskup u mirovini Juraj Jezerinac. Mirovina bi njemu trebala značiti mirovanje i u nekom drugom smislu, prije svega da poštedi narod od svojih nebuloza.

Zamislimo da je takvo nešto rekao crkveni ministrant. Reklo bi mu se: "Dijete drago, što si zabludjelo u cvijetu mladosti". No, kad takvo nešto dolazi iz trbuha ostarjelog visokog dužnosnika Crkve, vjerojatno bi medicinska dijagnoza trebala biti zvono za uzbunu.

U narodu bi se reklo: besposleni pop jariće krsti. Ono što je izjavio, svakako, samo sebe objašnjava i uopće je samu tvrdnju bezrazložno objašnjavati.  Jer, uistinu kako pokušati objasniti konstataciju da se od pobačenih dječjih tijela prave parfemi, a da sarkastičnost biznisa bude intrigantnija tu je i prefiks - skupih.

Dakle, to što je umirovljeni svećenik jučer izjavio na stranu. Na stranu što je izjavio i mlađi mu kolega don Damir Stojić, koji već po "enti" put u nizu govori o pornografiji, ovaj put kroz kontekst žene koja je, ustvrdio je čudoredni don Stojić," izgubila menstruaciju jer je uhvatila oca kako gleda pornografiju". 

Problem je u širem rakursu, tom zašto se, kvragu, hrvatsko svećenstvo tako prokleti bavi s temama koji su u normalnom svijetu prije svega - demode? 

Pričinjaju se notornijim među njima tako komunistički vragovi, s oltara poručuju za koga glasati, govore o abortusu, dakle izravno pokušavaju utjecati na slobodnu volju žene, a za to isto vrijeme, na nekim prosvijećenijim širinama Crkva se bavi ipak drugačijim tema, pokušavajući pronaći određenu katarzu, rast iznutra, kako bi prilagodila svoju ulogu 21. stoljeću.

No, u Hrvatskoj ta pravila ne vrijede. Hrvatska Crkva 21. stoljeće želi prilagoditi sebi.

Očito, val demokracije koji je zapljusnuo državu, rezultirao je bujicom eskapada na svim razinama, pa i one crkvene. Nažalost, kod hrvatskog crkvenog vrha vrijedi pravilo da svatko odgovara za svoje riječi i postupke. Krasno baš, vjerojatno će sve te riječi jednom popeglati rimski papa, ovaj ili neki drugi.

Pritom, popovske jasle ionako će se  nježno ljuljati u svijetu zabluda u kojima i žive.