Institucije zbog 'zaštite privatnosti' tada nisu htjele davati podatke o samom događaju, no prema neslužbenim, ali povjerljivim informacijama, muškarac je bio ovisnik o alkoholu, a nasilje u obitelji Kristović se događalo i prije monstruoznog događaja zbog čega je nasilnik dobio zatvorsku kaznu. Bez obzira na to što su nadležni bili upoznati sa situacijom, navedeno se nije spriječilo. Ako se nije htjelo spriječiti, onda je odgovornost na institucijama. No, ako se nije moglo spriječiti, što je također itekako vjerojatan scenarij, onda su manjkavi hrvatski zakoni.

I to je ujedno odgovor na pitanje treba li nam, pored hrvatskih zakona, Istanbulska konvencija.

Što je uopće Istanbulska konvencija?

Puni naziv Istanbulske konvencije je 'Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji i to je njena jedina svrha. Temelj Istanbulske konvencije je prevencija nasilja, ali i pružanje svih vrsta pomoći i zaštite ženama žrtvama nasilja od strane muškaraca.

Tako je osmišljen niz odredbi prema kojima bi se stanovništvo trebalo educirati o sprječavanju diskriminacije i nasilja nad ženama, a ako do njega dođe, stranke Istanbulske konvencije se obvezuju na pružanje pomoći žrtvama nasilja, bilo da je riječ o fizičkom nasilju, psihičkom nasilju, seksualnom nasilju uključujući i silovanje, seksualnom uznemiravanju, uhođenju, prisilnim brakovima i spolnom sakaćenju što je specifično za određena društva, prisilnom pobačaju ili prisilnoj sterilizaciji i sličnim oblicima nasilja. Prema Istanbulskoj konvenciji, u tzv. 'časti' se neće moći nalaziti nikakvo opravdanje za nasilje nad ženom. U prijevodu, nikakvo odstupanje ženskog ponašanja od vjerskih, tradicionalnih i društvenih normi neće smjeti biti ni razlog ni opravdanje za nasilje nad njom.

Što će nam uopće Istanbulska konvencija?

Za sve one koji kao argument koriste kako Hrvatska ima zakone koji štite žene od nasilja, vrijedi spomenuti slučaj koji se 2014. godine dogodio u Župi dubrovačkoj i činjenicu kako ogroman broj kaznenih prijava koje se podnesu u Hrvatskoj opada upravo na nasilje u obitelji i nasilje nad ženama.

Kako situacija po tom pitanju nije baš sjajna pokazuju i brojke. Procjenjuje se kako je svaka treća žena u svijetu trpi neki oblik nasilja, a prema službenim podacima Svjetske zdravstvene organizacije, gotovo 40 posto ubojstava žena izvrše upravo njihovi partneri. Iz tog razloga je nasilje nad ženama prepoznato kao globalni problem.

"Brojke za sve oblike nasilja, uključujući i uhođenje, dosežu 45 posto. Većinu takvih nasilnih djela čine muškarci u svojoj neposrednoj društvenoj okolini, najčešće partneri ili bivši partneri. Sekundarna analiza podataka podupire opreznu procjenu kako je približno 12 posto do 15 posto svih žena bilo u odnosu obiteljskog zlostavljanja nakon 16. godine života. Mnogo više ih nastavlja trpjeti fizičko i seksualno nasilje bivših partnera čak i nakon prekida, što upućuje kako za veliki broj žena prekidanje nasilnog odnosa ne znači nužno i sigurnost," stoji u Konvenciji.

U Hrvatskoj postoje sigurne kuće za zlostavljanje žene, no postavlja se pitanje zašto bi zlostavljana žena uopće morala napustiti zajednički dom dok nasilnik u njemu slobodno živi? Osim činjenice kako je žrtva ta koja obično napušta dom kako bi se zaštitila, sigurne kuće obično imaju liste čekanja pa se žrtva mora nekako snaći prije primitka, ali i poslije boravka u sigurnoj kući. Naime, žena obično boravi u sigurnoj kući od četiri do osam mjeseci, nakon čega mora razmišljati gdje će boraviti jer se u zajednički dom u kojem živi zlostavljač ne može vratiti.

Istanbulska bi konvencija trebala donijeti poboljšanja po tom pitanju, u vidu obvezivanja države kako na godišnjoj razini mora financirati adekvatan broj skloništa za žene žrtve nasilja, što dosad nije bio slučaj, ali i po brojnim drugim pitanjima. Istanbulskom konvencijom po prvi put je predviđena i financijska pomoć za žrtve te tako stoji kako će se poduzeti sve potrebne zakonodavne i druge mjere prema žrtvama nasilja, u što spada i financijska pomoć.Također, žrtva će moći zatražiti i novčanu naknadu zbog pretrpljenog nasilja.

"Ovaj članak navodi pravo na naknadu štete pretrpljene kao rezultat bilo kojeg prijestupa iz ove Konvencije. Stavak 1. utvrđuje načelo da je prvenstveno počinitelj odgovoran za štetu i naknadu štete," stoji u Konvenciji.

Pomoć je predviđena i onim žrtvama koje nisu imale hrabrosti prijaviti nadležnima svog zlostavljača pa tako stoji kako 'pružanje usluga ne smije ovisiti o spremnosti žrtve da podigne tužbu ili svjedoči protiv bilo kojeg počinitelja'.

Žrtve, udruge i organizacije koje neće biti zadovoljne provedbom Konvencije i zaštitom prava žena od strane nadležnih institucija, moći će se žaliti na većim instancama odnosno tijelu GREVIO.

Također, trebat će se voditi i evidencije o nasilju nad ženama te statistički prikazi.

Priče o zajedničkim zahodima i trećem spolu su čiste manipulacije

Ono što je najviše pobudilo pozornost jest pitanje definiranja roda. I dok mnogi manipuliraju navedenim pojmom koristeći pri tome pitanje transrodnih osoba, u Konvenciji stoji nešto posve drugo. Naime, prema Istanbulskoj konvenciji rod zapravo označava oblikovane uloge ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene odnosno za muškarce. Prema takvom tumačenju svaka osoba se može razvijati u skladu sa svojim interesima, bez podjela društvenih uloga na djevojčice i dječake odnosno žene i muškarce. U prijevodu, osuđuje se podjela društvenih uloga na one 'muške' i one 'ženske' ili, pojednostavljenim rječnikom rečeno, ne podržava se mišljenje prema kojem je kuhanje rezervirano isključivo za žene, a primjerice vožnja autobusa isključivo za muškarce nego se potiče jednakost.

"U kontekstu ove Konvencije termin rod, temeljen na dvama spolovima, muškom i ženskom, pojašnjava da postoje i društveno konstruirane uloge, ponašanja, aktivnosti i atributi koje određeno društvo smatra primjerenim za žene i muškarce. Istraživanja su pokazala da određene uloge ili stereotipi proizvode neželjene ili štetne prakse i pridonose da se nasilje nad ženama smatra prihvatljivim. Kako bi se prevladale takve rodne uloge, članak 12 (1)uokviruje iskorjenjivanje predrasuda, običaja, tradicija i ostalih praksi koje se temelje na ideji inferiornosti žena ili na stereotipnim rodnim ulogama kao opću obvezu za sprečavanje nasilja obiteljskog nasilja kao temelj za sve mjere za zaštitu i potporu žrtvama. To znači da se ti oblici nasilja moraju rješavati u kontekstu prevladavajuće neravnopravnosti žena i muškaraca, postojećih stereotipa, rodnih uloga i diskriminacije žena kako bi se adekvatno odgovorilo na složenost ovog fenomena. Termin 'rod' prema ovoj definiciji nije zamišljen kao zamjena za termine 'žena' i 'muškarac' koji se rabe u Konvenciji," stoji u dokumentu.

Iz navedenog je razvidno kako se rod u Konvenciji ne spominje u kontekstu u kojem to uvjeravaju određene društvene skupine pa su se u javnosti pojavile informacije o zajedničkim zahodima i trećim licima što je daleko od istine. U konvenciji je jasno određeno i 'rodno nasilje' te je definirano što ono zapravo znači.

„Termin 'rodno utemeljeno nasilje nad ženama' koristi se u čitavoj Konvenciji i odnosi na nasilje koje je usmjereno na ženu zbog toga što je žena ili koje nerazmjerno pogađa žene. Rodno utemeljeno nasilje odnosi se na svaku štetu počinjenu protiv žene, a koja je i uzrok i rezultat nejednakih odnosa moći na temelju razlika između žena i muškaraca koji vode do podređenog statusa žene i u privatnoj i u javnoj sferi,“ pojašnjeno je u Konvenciji.

Što se tiče homoseksualnih i transrodnih osoba, u Konvenciji stoji jedino kako su takve skupine ljudi vrlo često diskriminirane i isključene su iz potpora ako su žrtve nasilja.

"Homoseksualne, lezbijske i biseksualne žrtve obiteljskog nasilja često su isključene iz usluga potpore zbog svoje seksualne orijentacije. Određene skupine pojedinaca mogu doživjeti diskriminaciju i na temelju rodnog identiteta, što jednostavno rečeno znači da rod s kojim se poistovjećuju nije u skladu sa spolom koji im je dodijeljen pri rođenju. To uključuje kategorije pojedinaca kao što su transrodne ili transseksualne osobe, transvestiti i ostale skupine osoba koje ne odgovaraju onome što je društvo utvrdilo da pripada kategorijama 'muško' ili 'žensko'. Nadalje, žene migranti i izbjeglice također mogu biti isključene iz usluga potpore zbog svog rezidentskog statusa. Važno je naglasiti da žene često doživljavaju višestruke oblike diskriminacije, na primjer žene s invaliditetom ili/i žene pripadnice nacionalnih manjina, Romkinje ili žene zaražene hiv/aids-om, da spomenemo samo neke. To se ne mijenja kad postanu žrtve rodno utemeljenog nasilja," stoji u Konvenciji. Vrijedi napomenuti kako se pitanje rodnog identiteta već odavno spominje u hrvatskim zakonima tako da Istanbulska konvencija zapravo time nije donijela ništa što već ne postoji u hrvatskom zakonodavstvu.

Lagali su vas, nema ni govora o pedofiliji, abortusima, zoofiliji i nekrofiliji

U javnosti su se i putem medija pojavile dezinformacije o tome kako se Konvencijom želi legalizirati abortus, zoofilija, pedofilija pa čak i nekrofilija! Osobe koje manipuliraju navedenim pojmovima iskoristile su odredbu Konvencije prema kojoj stoji kako se pojam 'žene' odnosi i na djevojčice. To nipošto ne znači kako se želi legalizirati spolno općenje s djevojčicama nego kako pod žrtve nasilja potpadaju i djevojčice za koje također vrijede programi pomoći, što je u Konvenciji jasno naznačeno.

„Svjesni činjenice da se mnogi oblici nasilja koje pokriva Konvencija vrše i nad ženama i nad djevojčicama, priređivači Nacrta nisu namjeravali ograničiti primjenjivost Konvencije samo na odrasle žrtve. Točka f. stoga jasno navodi da termin 'žene' uključuje i djevojčice mlađe od osamnaest godina,“ stoji u Konvenciji, a tekst jasno govori kako je navedena točka uvedena samo kako se nasilje nad ženama ne bi ograničilo samo na odrasle, nego i na maloljetne žrtve.

Manipuliralo se i pitanjem pobačaja, posebno u dijelu kako se Konvencijom legalizira isti. Tako je u medije plasirana dezinformacija kojom se 'ureduje prisilni pobačaj'. No, u Konvenciji zapravo stoji nešto sasvim drugo.

„Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale inkriminiranje sljedećih namjernih ponašanja: obavljanje pobačaja na ženi bez njezinoga prethodnog i informiranog pristanka te obavljanje operacije kojoj je svrha ili posljedica prekid sposobnosti žene za prirodnu reprodukciju bez njezinoga prethodnog i informiranog pristanka ili razumijevanja postupka,“ stoji u Konvenciji. U prijevodu, sprječavat će se i kažnjavati prisilni pobačaj žena te će se takvim ženama pružiti potrebna pomoć i zaštita.

O zoofiliji i nekrofiliji u Konvenciji nema niti riječi.

Zašto vas lažu?

Dr. Zdravko Bazdan je povodom Međunarodnog dana žena u prepunoj Saloči od zrcala, a u organizaciji Hrvatske stranke umirovljenika, nedavno održao predavanje u kojem se osvrnuo i na Istanbulsku konvenciju te je upozorio na dezinformacije koje su uz nju vezuju. Temeljni problem vidi u neznanju i nedovoljnom poznavanju materije.


„Zašto se krše ljudska prava ne samo žena, nego muslimana, Srba, Roma, Crnogoraca, Bošnjaka, Židova? Zašto ljudi krše nečija ljudska prava? U prvom redu zbog neznanja. Oni često ni ne znaju što rade. A zašto koristim riječ 'barbarstvo'? Zato što oni koji atakiraju na žene, koji govore kako žene ne bi trebale imati seksualne odnose jer će tako postati 'štrace', oni koji toleriraju zlostavljanje žena, zaista i jesu barbari. Istanbulska konvencija ima lijeka za takve,“ izjavio je te dodao kako se treći dio Ustava odnosi na ljudska prava kojeg bi trebao pročitati svaki građanin koji voli svoju zemlju.

Također, svi oni koje zanima pitanje Istanbulske konvencije je u cijelosti mogu pronaći i pročitati na internetu, prevedenu na hrvatski jezik. Na taj način će najbolje utvrditi kako puno toga što se u posljednjih nekoliko tjedana, pa i mjeseci, plasiralo u javnost jednostavno nije istina.