„Ako itko misli da će ikada osvojiti Dubrovnik, vara se“

Glavnu riječ imali su direktor izdavačke kuće Kršćanska sadašnjost Robert Šreter, rektor crkve sv.Vlaha Toma Lučić, ravnatelj Instituta za filozofiju u Zagrebu Ivica Martinović, sama autorica slikovnice i ujedno redovna sveučilišna profesorica , Slavica Stojan, te uvodničari Sebastijan Vukosavić i Nila Miličić Vukosavić. Slikovnicu je ilustrirao Ivan Vitez koji je zbog bolesti bio prisiljen izostati s predstavljanja. U glazbenom dijelu programa nastupila je ženska klapa Amfora.

„Večeras se ovdje okupilo jako puno ljudi, što zapravo nije ni čudo. Slikovnica se predstavlja u ozračju Feste i govori o parcu Grada“, započeo je Šreter koji navedenu slikovnicu naziva svojevrsnom krunom događanja posljednjih nekoliko dana. „Ovo je malo, ali veliko djelo. Malo budući da se radi o slikovnici, ali veliko zbog toga što djeca, ali i odrasli iz nje mogu izvući veoma snažnu pouku“, dodaje. „Iako nije naše gore list, ovaj svetac je ukorijenjen u našu kulturu i povijest. Hrvati su narod koji često ne zna cijeniti svoje, a sv. Vlaho nije toliko poznat u drugim krajevima, mada se i drugdje slavi“, naglašava Sreter.

Priča za male s porukom za velike

Ovom prigodom pohvalio je slikovnicu, budući da je „osim što ima teološku poruku, obučena u ruho prilagođeno djetetu. Radnja se bazira na legendi prema kojoj je sv. Vlaho spasio Dubrovnik od Mlečana. Glavni akter je dječačić po imenu Stojko koji je vrlo često bivao ismijavan, odbačen i usamljen. Jednog dana je u crkvi ugledao zbor anđela i sv.Vlaha koji mu je tom prigodom pojasnio kako njegovo ime znači postojanost. „Bit ćeš čvrst kao stijena na kojoj stoji ovaj grad“, poručio mu je svetac. „Ova slikovnica urađena je na način da dijete vrlo lako može shvatiti pouku, ali jednako tako omogućuje odraslima da prodube svoju vjeru“, zaključio je Šreter.

Riječ je imao i rektor crkve sv.Vlaha Toma Lučić. „Kao što je već jednom izjavila Maja Nodari, sv. Vlaho je povijesna osoba i nadnaravna sila“, izjavio je tom prigodom. Lučić kaže kako je jako puno knjiga posvećeno ovom svecu, a u posljednje vrijeme su sve češće u pitanju slikovnice, što ga osobito veseli. Radi se o slikovnici Mara Krile pod nazivom „Sv. Vlaho parac Grada“, zatim trojezičnoj slikovnici jedne gospođe iz Japana napisanoj na engleskom, hrvatskom i japanskom jeziku, te najnovijoj slikovnici Slavice Stojan. „Ova slikovnica je priča za male s porukom za velike. Svaka stranica nosi sve ljepšu i bolju poruku“, kazao je Lučić. Osvrnuo se i na zaštitnički karakter navedenog sveca prema Gradu. „Nisu Mlečani jedini koji su htjeli osvojiti Grad. To se često ponavljalo kroz prošlost, a ponavlja se i danas, pogotovo na izborima. Ako itko misli da će osvojiti ovaj Grad, vara se. Nije lako osvojiti srca Dubrovčana. Dragutin Tadijanović u jednoj svojoj pjesmi je rekao kako ga Bog drži u ruci, ali kad okrene dlan on pada. Ali pada u njegovo krilo. Tako je i s Gradom. Sveti Vlaho ga čuva na dlanu, ali kad okrene dlan, Grad pada, pravo u njegovo krilo“, zaključuje Lučić.

„Hvala vam! Pamtite me po dobrom glasu!“

„Slikovnica nosi još jednu poruku, a to je da treba ostati uspravan i sloboda, bez obzira na kušnje modernog vremena“, rekao je Martinović te dodaje kako je u posljednjoj rečenici opisano što je ostalo nakon susreta Grada i Sv.Vlaha - vječna zaštita njegova parca koji ga štiti sjedeći, stojeći, a ponekad i klečeći. Također je predstavio rad autorice Stojan koji se, kako kaže, može podijeliti u dva smjera. Prvi obuhvaća istraživanje hrvatske kulturne baštine, pri čemu se osobito ističu dvije figure, a to su Anica Bošković i Marin Držić. Drugi obuhvaća dubrovačku svakodnevicu s naglaskom na anglosaksonskoj antropologiji. Uz to, kaže Martinović, tu je i književno stvaralaštvo kao izazov, u kojem se Stojan već dosta puta okušala, a u kojem dominira priča, ali je prisutan i roman, i radio drama, i u posljednje vrijeme, dječja književnost. Također naglašava i kako je sam prijelom slikovnice domišljat i simpatičan budući da nakon skraćenice sv. nije stavljana točka nego križić. Osvrnuo se i na ilustracije Ivana Viteza koje također pričaju svoju priču. Stradun je višestruko uvećan kako bi se naglasila njegova važnost, valovi su u nijansama, zidovi su napravljeni od žala, a iz svih crkvi izlazi svjetlost. „Slikovnica će biti čitana, ali zanimljivo je to kako će ju svatko interpretirati na svoj način, jednako kao što smo ju i mi ovdje prisutni interpretirali drugačije“, zaključio je Martinović.

Autorica je izgubila glas, ali je njeno pismo pročitala Miličić Vukosavić u kojem se zahvaljuje Dubrovačkoj biskupiji, a osobito biskupu Matu Uziniću te izdavačkoj kući Kršćanska sadašnjost koji su joj pomogli u ostvarenju njenog projekta. Također se zahvalila vikaru Petru Paliću, Šreteru, Vitezu, te Lučiću i Josipu Bratuliću koji su napisali predgovore. Na listi su se našle i djelatnice vrtića Pile, budući da su, kako kaže, pokazale veliku osjetljivost za kulturne vrijednosti Grada te prenošenje istih na najmlađe. „Hvala i pamtite me po dobrom glasu“, šaljivo je zaključila autorica.

Na predstavljanju su pročitani i pojedini ulomci slikovnice od strane Nile Miličić – Vukosavić, Sebastijana Vukosavića i dječaka Filipa koji je utjelovio lik Stojka. Slikovnica će se moći kupiti u Verbumu. Predstavljanju je prisustvovao dubrovački biskup Mate Uzinić, potpredsjednica HDZ-a Dubravka Šuica i predsjednik Županijske skupštine Ivan Prce.