Uroš je s kolegama inženjerima s Građevinskog fakulteta u Zagrebu i pripadnicima MUP-a kao dio tima za Tehničku i taktičku podršku, koja djeluje u sklopu Civilne zaštite ravnateljstva MUP-a, angažiran putem Koordinacijskog centra za odgovor na hitne situacije (ERCC) koji je jedan od mehanizama Europske unije za civilnu zaštitu. Oni su šest dana boravili u Albaniji te posjetili Drač i regiju Manes koja je blizu epicentra. Za Dubrovački dnevnik inženjer Mario Uroš, inače Dubrovčanin, govorio je nešto više o zatečenom stanju nakon potresa.

- Albanska vlada je zatražila našu pomoć u procjeni stanja građevina. Trenutno ljudi kampiraju ispred srušenih i oštećenih građevina, a uskoro će zima, ne znaju mogu li se vratiti i obnoviti u svoje domove ili moraju rušiti kuće i zgrade. Inače, stanje u Draču nije toliko katastrofalno kako na prvi pogled izgleda, oko deset zgrada je kompletno srušeno od potresa, znatan dio je manje ili više oštećen, ali velika većina je neznatno oštećena te se u njima može stanovati. Ruralna regija Manes je poprilično stradala i mi smo procijenili 68 građevina od čega je tridesetak posto njih potpuno neupotrebljivo i trebalo bi ih srušiti - pojasnio je Uroš dodavši kako tlo u Albaniji svakim danom pomalo podrhtava zbog čega su ljudi još uvijek u strahu hoće li doći do snažnog potresa koji je sličan onome magnitude 6,4 po Richteru kada se krajem studenog osjetio i u Dubrovniku.

'SVIJEST O GRADNJI U SEIZMIČKI AKTIVNIM PODRUČJIMA NIJE DOVOLJNO RAZVIJENA'

Po pitanju materijalnih oštećenja, štete su ogromne prema procijeni koju su napravili, a Uroš ističe kako je više razloga utjecalo na to. Prema
njegovom mišljenju najveći problem leži u tradiciji gradnje.

- Svijest o gradnji u seizmički aktivnim područjima nije dovoljno razvijena i gradi se kako tko hoće, često ne pridržavajući se ni osnovnih pravila struke. Puno se koristi opeka koja nije adekvatno složena niti povezana u kompaktnu cjelinu. Često nedostaju horizontalni i vertikalni armirano-betonski serklaži, čak i kod novijih zgrada. Također, problem je u nadograđivanju građevina bez dodatnih ojačanja nosive konstrukcije. Osim svega toga, loš je i nadzor gradnje što je naprimjer kod nas u Hrvatskoj prilično dobro propisano - pojasnio je Mario Uroš dodavši kako u Albaniji ima i dosta starije gradnje što je posebno opasno u slučaju potresa. Naprimjer, u Hrvatskoj su prvi seizmički propisi doneseni tek nakon 1963. godine kada je Skopje pogodio snažan potres.

- Nijedna zemlja nije posve spremna za ovakav scenarij - ističe Uroš te dodaje kako je situacija u Albaniji mogla biti bolje pripremljena u smislu koordinacije i organizacije stranih timova koji su došli pomoći.

- Ovo sve što se dogodilo može poslužiti kao primjer i našim gradovima i županijama da budu spremni i ulažu u prevenciju i sustav civilne zaštite tako da budu što spremniji ako dođe do snažnog potresa. Jedan od bitnijih problema kod nas je nepostojanje baze podataka o građevinama i njihovim atributima s gledišta konstrukcijskog sustava, kako bi se mogla napraviti pouzdana procjena rizika od djelovanja potresa koja je preduvjet za mjere pripreme. Također, bitno je procijeniti i po potrebi ojačati ključnu infrastrukturu koja je neophodna za normalno funkcioniranje nakon potresa - govori Mario Uroš te pojašnjava kako je ekipa s Građevinskog fakulteta u Zagrebu prošle godine napravila Ažuriranu Nacionalnu procjenu rizika od potresa. 

'HRVATSKI PROPISI SU DOBRI, ALI TREBA KONTINUIRANO ULAGATI U CIVILNU ZAŠTITU'

Naime, oni kontinuirano rade na detaljnim procjenama ponašanja važnih zgrada pri potresu u svrhu otkrivanja njihovih slabih točaka uz prijedlog njihova ojačanja.

- Tu smo uočili da možemo pridonijeti zajednici primjenom suvremenih znanstvenih metoda i istraživanja. Naš fakultet ima dugu tradiciju projektiranja i rekonstrukcija u seizmički aktivnim područjima. Profesor Lazarević, inače Dubrovčanin, je kao vrhunski stručnjak puno pridonio razvoju tima i općenito je najzaslužniji za njegovo okupljanje - kazao je Uroš osvrnuvši se na hrvatske seizmičke propise po pitanje gradnje.

- Generalno su propisi jako dobri, neke stvari su čak pretjerano stroge, naprimjer, po pitanju rekonstrukcija što ljude zna kočiti jer su često neekonomične i skupe. Dubrovačka povijesna jezgra je građena u blokovima koji imaju određenu otpornost na potres te su preživjeli brojna manja podrhtavanja. Međutim, kroz povijest su zabilježena i značajna oštećenja zgrada u staroj gradskoj jezgri posebno kada je bio potres u Crnoj Gori 1979. godine. Stradale su uglavnom kamene višekatnice koje su podložne oštećenjima. Veliku ulogu je tada imao Zavod za obnovu Dubrovnika koji inače radi jako dobar posao na očuvanju baštine i tako treba ostati jer redovito obnavljaju blokove zgrada unutar povijesne jezgre te ostale neprocjenjive povijesne i kulturne znamenitosti koji su najugroženije. Dubrovnik je jedan od rijetkih gradova u RH koji ima razvijenu svijest o potresima što građevinari jako dobro znaju i situacija po pitanju novogradnje i rekonstrukcija je jako dobra - mišljenje je inženjera Marija Uroša koji je također zadovoljan sustavom civilne zaštite, no dodaje kako bi na tom području trebalo kontinuirano ulagati u prevenciju katastrofa.

- Da se dobro radi dokazuje i primjer našeg tima koji je u Albaniji bio jedan od rijetkih iz Europske unije koji je neovisno funkcionirao. Bili smo autonomni na terenu i nismo ovisili o zemlji domaćinu jer u takvim situacijama institucije matične države su preopterećene i ne mogu pružiti sve što je potrebno za boravak i rad inozemnih timova. Također, dio tima s potražnim psima iz Hrvatske je bio u Albaniji neposredno nakon potresa. Oni su jedni od najboljih za izvlačenje ljudi iz ruševina i kao takvi pomažu diljem Europe - zaključio je docent s Građevinskog fakulteta u Zagrebu Mario Uroš.