Boris je za Sunday Night ispričao da su u njihovoj ekstremno siromašnoj obitelji, tijekom brojnih seljenja po Južnom Novom Walesu, uvijek odjekivale svađe u urlanje, te da je njegova majka "najmanje jednom tjedno" dobivala barem jedan udarac. Samo, niti ona nije bila cvijeće. Boris se danas više niti ne sjeća zašto ga je, dok je još bio mali, u napadu gnjeva, udarila nožem, piše Express.hr o Ivanu Milatu, koji je inače rođen u Blatu na Korčuli.

"Skoro mi je odrezala ruku", rekao je. 

Drugom prilikom udarila ga je štapom po ruci i slomila mu je. Pričao je da su odrastali okruženi noževima i vatrenim oružjem, da se nitko od njih djece niti ne sjeća dijela djetinjstva u kojem ne bi imali slobodan pristup oružju. Dapače, roditelji su ih poticali da vježbaju pucati. Ali čak i u tako krajnje problematičnoj obitelji, mali Ivan se isticao po nečem zlokobnom.

Drugom prilikom udarila ga je štapom po ruci i slomila mu je. Pričao je da su odrastali okruženi noževima i vatrenim oružjem, da se nitko od njih djece niti ne sjeća dijela djetinjstva u kojem ne bi imali slobodan pristup oružju. Dapače, roditelji su ih poticali da vježbaju pucati. Ali čak i u tako krajnje problematičnoj obitelji, mali Ivan se isticao po nečem zlokobnom.

"Bilo je jasno već kad je imao 10 godina da će nekoga ubiti. Bilo je to nešto u njemu. Imao je drugačiju psihu. On je psihopat i to se iz njega izišlo na površinu stavom 'ja mogu sve, ja mogu sve'", pričao je Boris.

To o čemu je govorio pretvorilo se u ubilački pohod čovjeka koji je skoro dva desetljeća presretao autostopere i ubijao ih. Autostoperice je u pravilu silovao, a nakon ubojstva nije mu bio problem dodatno masakrirati truplo, primjerice, odsjeći mu glavu. Pucao je u te mlade ljude, ubijao ih mačetom, nožem, sjekirom i sakrivao po gustišima Novog Južnog Walesa gdje su ih poslije pronalazili prolaznici. Sve to Boris je, kaže, slutio da će se dogoditi još dok su bili djeca krajem 1950-ih.

"Bio je još prilično normalan do dobi od 12 ili 14. A onda sam o njemu čuo za te stvari, znate, od njegovih prijatelja. Hvalili bi se kako bi izlazili noću u provod i radili razne stvari mačetama. Za njega sam čuo da je jednom prilikom presjekao psa popola."

Nekako u toj dobi Ivan Milat počeo je sa sitnim kriminalom, s provalama i krađama. Imao je 17 godina kad je prvi put završio iza rešetaka. To se nastavilo kaznom od godine i pol zatvora za provalu 1964. kad je imao 20 godina. Mjesec dana poslije izlaska iz zatvora slijedila je dvogodišnja kazna s prisilnim radom zbog krađe automobila.

Dalje je išlo sve gore i gore, na kraju do takvih razina horora da su serije snimljene o njemu "Catching Milat" i "Wolf Creek" bile u Australiji prvoklasni hitovi po gledanosti. Uvod u njegovih današnjih sedam doživotnih kazni zatvora, te još jednu od 18 godina dogodio se 22. svibnja 1994. kad je 50 specijalaca u 6.30 ujutro upalo u njegov dom u Eagle Valeu i uhitilo ga.

Rezao je glavu žrtvi dok je još bila živa "Pa, što vam je? Kakva ubojstva, pobogu?", govorio je policajcima dok su ga odvodili. Jesenje jutro tek je svitalo, a oni su već, osim mnoštva drugih kompromitirajućih dokaza, u kući pronašli svu silu oružja kojim je ovaj potomak hrvatskih doseljenika bio fasciniran cijeli život. 

Više nije bilo baš nikakve sumnje da je to čovjek koji je počinio najmanje sedam mladih autostopera u razdoblju od 1989. do 1993. i s naznakama seksualnog iživljavanja nad nekima od njih. Bilo je tu svega. Od odrubljivanja glave mačetom dok je žrtva još bila živa, desetaka uboda nožem, pa do ispaljivanja desetak hitaca žrtvi u glavu. Na sudu mu nisu uspjeli dokazati da je u najmanje četiri godine iživljavanja na autocesti Melbourne - Sydney pobio još 20-ak drugih djevojaka i mladića. 

Time je Milat ušao u povijest zločina ovog kontinenta kao jedan od najgorih, ako ne i najgori. Ironično, iako od rane mladosti delinkvent, on je kao mladić bio poznat kao nadaren za matematiku, umjetnost, usto nepušač, antialkoholičar i još od djetinjstva navikao na težak i pošten rad.

"Uvijek je bio najpametniji od svih nas", opisivao ga je koju godinu kasnije njegov brat Alexander. 

Njegov otac, Stjepan Marko Milat, rođen je dan nakon Božića 1902. u Blatu na Korčuli. Njegova majka rodila je čak 22 djece, od kojih je najranije djetinjstvo preživjelo samo njih četvero. Stjepana i njegova brata otac je stoga već na pragu punoljetstva uputio da pođu tražiti sreću negdje drugdje. 

Neko vrijeme plovili su na prekooceanskom brodu, obavljajući najniže i najteže poslove, da bi, stigavši 1926. do Australije, Stjepanov brat odlučio ostati na Novom Zelandu, a Stjepan u Australiji. Došao je na valu hrvatskih doseljenika koji su radili u rudnicima srebra i olova. 

Bio je tako čvrst i dobar radnik da radno mjesto nije izgubio niti u doba svjetske gospodarske depresije. A onda, 1934. upoznao je 14-godišnju Margaret, da bi se dvije godine poslije vjenčali. Išli su za poslom po istočnoj obali Australije, od luke u Sydneyju do čeličana na sjeveru, a onda su od 1939. zaredala djeca, pa su Milatovi za koju godinu skuckali neku ušteđevinu za komad plodne zemlje s potokom u blizini na jugozapadnim rubovima Sydneyja.

Više pročitajte OVDJE.