"Prema indeksu razvijenosti slobode medija Hrvatska se na tradicionalnoj listi Reportera bez granica ove godine našla na 64. mjestu. Svrstana je u skupinu problematičnih zemalja, daleko od, primjerice, Slovenije koja je u tom poretku na 34. poziciji. Našli smo se u društvu Armenije, Haitija i Bosne i Hercegovine, a i to što smo jedno mjesto ispred Grčke ne može nam biti neka velika utjeha," obavijestili su iz Sindikata novinara Hrvatske(SNH).

Njihovu obavijest prenosimo u cijelosti.

"No, ta "neeuropska" pozicija Hrvatske (barem kad je u pitanju prostor Europske Unije) ima svoje debelo opravdanje. Nema slobode medija bez slobodnih novinara, a hrvatski su novinari "zarobljeni" na više načina. Tužbe za tzv. sramoćenje, koje su učestale u posljednje vrijeme, a zbog kojih pravosuđe proglašava krivima i one koji su pisali i govorili istinu, vodi ka autocenzuri koja sve više dominira među hrvatskim novinarima. Na to je višekratno, pa i u nedavnom novinarskom prosvjedu, upozorena i Vlada RH, ali ništa se ne čini da se to stanje promijeni. Nema depolitizacije javnog servisa i Vijeća za elektroničke medije, statuti medija su mrtvo slovo na papiru, napadači na novinare tek se simbolično kažnjavaju, najčešće uvjetnim kaznama, nema javnih potpora za kvalitetno novinarstvo... A i tajkun (pa i medijski) Miroslav Kutle je na sigurnom, izvan domašaja hrvatskog pravosuđa, u Bosni i Hercegovini, koja kao da je postala pribježište za hrvatske pljačkaše i one koji bježe od zakona.

   I u radno-pravnom smislu novinari su obespravljeni na više načina. U privatnim medijskim kućama otkazani su kolektivni ugovori ili nisu potpisani novi, ali ne samo to, bahati poslodavci odbijaju čak o tome i pregovarati. Novinarima je otet minuli rad, a naknade za prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom i blagdanom su simbolične, tek toliko da se udovolji obvezi iz Zakona o radu, koji nažalost ne propisuje minimalnu razinu tog prava, a koja po nama ne bi smjela biti ispod 30 posto. U mnogim medijima zabranjuje se ili otežava sindikalni rad, a sindikalne se povjerenike progoni i diskriminira na način da ne mogu napredovati a daje im se i najniža plaća.

   Želimo ovom prilikom ukazati i na težak položaj tzv. slobodnih novinara. To nisu novinari koji su se za taj status odlučili svojom slobodnom voljom, kao što je to slučaj u drugim zemljama EU, nego su u taj položaj gurnuti voljom poslodavca. Zapravo prisilom, jer ih poslodavci odbijaju zaposliti, iako bi to po zakonu morali učiniti. Na stranu to što je na taj način (preko njihova RPO statusa) oštećen državni proračun i fondovi mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, još važnije je da su ti novinari u podređenom položaju u odnosu na stalno zaposlene. Teško mogu podići kredit, a kako im poslodavac u bilo kojem trenutku može otkazati suradnju, u stalnom su egzistencijalnom strahu, a kao takvi se teško mogu odlučiti i na zasnivanje obitelji.

    Pa, iako su svima puna usta demografske obnove, u hrvatskim se medijskim kućama (koje ponegdje vode i svećenici) jedna skupina ljudi sustavno diskriminira. Pozivamo stoga inspekcije da onemoguće poslodavce da tzv. slobodne novinare pretvaraju u robove 21. stoljeća. Jer neki su novinari u takvom podređenom statusu i više od 15 godina, neki čak i 24 godine (sve subordinirano radeći u prostoru poslodavca) što je u naprednim europskim zemljama kojima težimo - nezamislivo.

   Podržimo novinarstvo kao javno dobro, jer samo sa slobodnim medijima i slobodnim novinarima možemo doći do uređenijeg i pravednijeg društva. Oduprimo se uzurpatorima svih vrsta kojima odgovara ovakvo stanje jer, naravno, u mutnome je najlakše loviti," poručili su iz SNH.