Podsjetimo, Praljak je popio nepoznatu otrovnu supstancu te je nakon hospitalizacije preminuo u bolnici.
Pitanje zgrožene javnosti je zapravo bilo kako je moguće da optuženik u sudnicu unese otrovni napitak te počini samoubojstvo pred milijunskim televizijskim auditorijem.

No, premotavajući film, sjetili smo se  dubrovačkog bankara, preminulog Nevena Baraća, predsjednika uprave Dubrovačke banke koji je za  portal tjedno.hr pričao o posjetu Miloševiću. On je prijateljevao sa Slobodanom Miloševićem te ga je jednom prilikom podsjetio
u nizozemskom pritvoru.

Barač je izjavio kako su njegova iskustva sa Slobodanom Miloševićem bila pozitivna. Držao se dogovora i poštivao svoju zadanu riječ. Dok je bio u zatvoru u Haagu bio mu je jednom u posjeti.

“Posjet je trajao od podne do 17 sati. Gotovo cijelo vrijeme razgovarali su on, Mladen Naletilić Tuta, Goran Zelenika, a Slobodan se u dva-tri navrata priključio našem razgovoru,” rekao je Barač te dodao
”Kako  bi Milošević potegao viski, prošvercan u plastičnoj  boci, koji je on unio u zatvor.”

Skrivao bi čašu viskija rekao je tada Barač, da slučajno ne naleti stražar, a drugom rukom je gladio malo povećani trbuh i oduševljeno je pričao o svojoj obrani koju je pripremao.
Bio je pun optimizma i jedva je čekao dan kad će početi sa svojom obranom, prepričao je razgovore iz posjeta zatvoru.

Sudeći po navedenim ispovijestima koje su zapravo samo fragment feljtona Nevena Barača, jasno je kako su optuženi ipak bili u mogućnosti dokopati se zabranjenih stvari van zatvorske utvrde.