Riječ je o zračnom udaru od strane SAD-a na Siriju, zajedno sa saveznicima Velikom Britanijom i Francuskom za koji je Rusija poručila kako 'neće proći bez posljedica'.

„Već desetljećima se događa jedna te ista stvar. Amerikanci pobjeđuju, no nakon što im se dogodi zadnja vojna pobjeda, počinje totalni mirovni poraz. Svakoga su uspjeli vojno poraziti, ali svaki put taj rat izgube u miru. To im se dogodilo i ovaj put. Rusi su, s druge strane, uvijek odlučni u onome što jesu i što rade. Kad odaberu stranu, onda više ne postoji šansa da je promijene. Zauzmu svoju poziciju i na njoj ostanu. To je, naravno, najjednostavnije pojašnjenje jer je cijela priča zapravo poprilično kompleksna,“ u kratkim je crtama prokomentirao Marinović najnovije događaje u Siriji.

„Najveći pobjednik tog rata je Iran koji je područje dobio pod svoju kontrolu. Izrael to ne može prihvatiti, savezi su dosta labavi. Netko tko je danas prijatelj, već sutra može postati neprijatelj. Onda ti i svi prijatelji tog saveznika postanu neprijatelji. To je jedno Vrzino kolo koje jako teško mogu raspetljati oni koji su ga zapravo i zapetljali,“ kazao je Marinović.

Napominje kako se situacija u Siriji brzo mijenja te kako su oni koji su 'do jučer' izlazili na ulice i zalagali se za demokraciju, danas 'jedni drugima režu glave'.

„Sirija je još prije ovog rata bila iznenađujuće razvijena, obrazovana i normalna zemlja. To su ljudi koji su vrlo obrazovani i koji pričaju strane jezike. Većina tih ljudi više nije u Siriji i svi oni koji su mogli poći, to su i napravili. Ostali su samo oni koji su morali ostati ili je to bila stvar izbora. Kad je počelo demokratsko proljeće u Siriji, onda su ti mladi momci demonstrirali na ulicama protiv diktatora i zagovarali demokraciju, višestranačje, obrazovanje. Nakon godinu, dvije dana su svi oni pustili brade od pola metra i rezali jedni drugima glave,“ izjavio je.


Marinović napominje kako je najveća žrtva rata u Siriji narod kojeg huškaju oni koji za to vrijeme 'piju šampanjac i jedu kavijar'.

„Kao i u svakom ratu uvijek će na kraju najdeblji kraj izvući narod; vozač autobusa reže glavu onome koji je do jučer radio u pekari, a oni koji huškaju sjede u restoranima u Bejrutu, piju šampanjac i jedu kavijar. I to je tako u svakom ratu, bilo da je to ovaj naš, sirijski, ukrainski, baš uvijek je scenarij isti,“ zaključuje ratni fotograf za Dubrovački dnevnik.