'Turizam je posao koji živi od prodaje emocija i doživljaja.

Prodaje li to Hrvatska ?

Odgovor je kompleksan.Započnimo s profitom.
Tko zarađuje najviše?

Na prvom mjestu je država od raznih poreza i nameta. Nakon države slijede bankekoje financiraju manje više sve projekte. Građevinari, razni špekulanti, mešetarinekretninama i na kraju iznajmljivači usluga i kreveta te ugostitelji. Iznajmljivači usluga tj. izleta, raznih atrakcija, plovila i slično rade najviše. Iznajmljivači soba i apartmana žive u neizvjesnosti čitave sezone. Hoće li prikupiti  dovoljno sredstava za plaćanje kredita i da im nešto malo ostane kako bi prezimili? Nema tu velike love. Možda se prihod čini velikim, ali zarada je mala. Ugostitelji se stvarno na rade, to barem svi znaju. Zarada će biti sve manja i to iz više razloga.

Konkurencija na Mediteranu ne spava. Nakon par kriznih sezona vratila se na velika vrata. Turska je apsolutni hit ljeta 2018. Španjolci su krajem srpnja počeli rušiti cijene smještaja jer su zapazili odljev turista prema Turskoj. Za njima slijedi Grčka koja opravdano ima image najljepšeg mora i obale. Ovog ljeta pola se Njemačke spustilo u Grčku. Italija i Francuska su tradicionalno jake zemlje, no oni su i najbolje organizirani. U te zemlje želi čitav svijet pa se nakon laganog minusa u Francuskoj zbog terorizma sve vratilo na staro. Nakon problema s južne strane Mediterana smirilo se u Tunisu i Egiptu pa i oni uzimaju svoj dio kolača.

Da se ne bi izvlačili na druge treba priznati da Hrvatska nije učinila ništa kako bi iskoristila krizu kod drugih zemalja. Naš rast je bio na tuđoj nevolji. Dogodio se sam po sebi, ne zbog neke smišljene strategije. Turizam je nisko profitabilna grana ekonomije. Istina je da su privatni investitori sagradili nekoliko novih hotela. Time se podigla razina kvalitete i broja hotelskih kreveta, no to ne znači puno na nivou turističkog proizvoda Hrvatske.

Zašto?

Zato jer nije dovoljno imati hotel sa pet zvijezdica u okruženju koje to nije.

Ove godine se dogodila ključna promjena koje je malo tko svjestan. Nakon nekoliko uspješnijih sezona dogodila se stagnacija. Hoće li državni uhljebi to priznati ili ne sasvim je svejedno. Što mi mislimo o tome je također svejedno. Važno je kako reagira tržište.

U Hrvatskoj se događa sustavno uništavanje obale. Kako se Hrvati mogu mobilizirati samo kad izgube finale u nekom sportu nije ni čudno. Pred očima su bespravno građene betonjare u najljepšim uvalama. Turisti se primaju na crno, prodaje se djedovina da se kupe polovne Mečke u Njemačkoj.  Postavljaju se “sklepani” štandovi i ružni suncobrani ispred najvećih atrakcija. Sami sebi režemo granu na kojoj sjedimo.

Turisti dolaze uglavnom jednom i ne vraćaju se. Zašto i bi? “Deranje” po đepu  je na sve strane. Od parkinga do ležaljki,' pojašnjava Šestan u komentaru objavljenom na Travel Advisoru. 

Uz druge hrvatske gradove, osvrnuo se i na Dubrovnik. 

'Dubrovnik, Trogir, Šibenik i slična mjesta su dobar dio godine poput zatvorenog muzeja u kojima tek tu i tamo prođe kakav duh. Dok to lokalci mirno promatraju snaći će ih sudbina servisnog osoblja. Kao recimo na Baliju sedamdesetih.Vlasnici, manageri, direktori i ostalo više kvalificirano osoblje su stranci, a našima ostaju poslovi konobara, portira, pomoćnih kuharica i čistačica. Ako tako bude bit će dobro jer će zbog nedostatka radne snage ubrzo uvoziti Indijce i Filipince što je već počelo ove godine. Oni rade koliko treba, vraćaju se kućama nakon tri mjeseca, ne troše i ne bune se. Idealna radna snaga. Nisu jeftini nego šute i rade sretni da imaju posao,' stoji u napisu kojeg u cijelosti možete pročitati OVDJE.