Mediji nam danas mnogo toga diktiraju uključujući stil života, mišljenje i stavove. Ne, ne radi se o tome da je društvo generalno naivno i priglupo pa vjeruje sve što pročita. Radi se pak o nevjerojatno velikoj količini i kvaliteti odnosno nekvaliteti dostavljenih informacija koje su u navali visoke konkurencije i užurbanosti u dostavi izgubile ono bitno: objektivnost i istinitost.

U prvom redu radi se o senzacionalizmu kojem su se podvrgnuli brojni novinari u želji za većom čitanošću. Umjesto da služe čovječanstvu, mediji nas zavaravaju i nama manipuliraju. Ne svi, ali većina. 'Caps lock' naslovi koji nerijetko donose tvrdnje koje čitanjem članka gube smisao, promijenili su novinarstvo i naveli nekadašnje profesionalce da zaborave kvalitete kojima su učeni i daju sve od sebe da privuku čitatelje.

Nadalje, radi se o 'citizen' novinarstvu odnosno mogućnosti gotovo svakog prolaznika koji se zatekne na pravom mjestu u pravo vrijeme da postane novinar. 'Tvitanjem' poruke, slike ili videa, pojedinac je donosioc vijesti koje privlače mase. Dakle, čemu škole i čemu znanje ako je jedino bitno biti svjedokom događaja i imati uređaj za prenošenje informacije u rekordnom roku?

Pitanje je to koje muči sve novinare koji se sjećaju dobro istraženih priča i dugih stvaranja rečenica koje će sa što manje riječi reći što više.

Da se razumijemo, nije novinarstvo izumrlo nastankom tehnologije. Ono nestaje zbog promjene u stilu života koji nam više ne dopušta da uz jutarnju kavu prolistamo novine. Užurbana svakodnevnica jedva nam da vremena da preko mobitela 'proškicamo' najnovije vijesti.

Također, radi se tu i o visokoj medijskoj konkurenciji. Portali se međusobno natječu za što veću čitanost te putem društvenih mreža pokušavaju zadobiti pažnju korisnika i 'lajkera'. U isto vrijeme, novine se mukotrpno trude stati na kraj glasinama da će se do kraja stoljeća prestati tiskati.

Naravno, ne smijemo zaboraviti ni financijsku krizu koja je zahvatila cijeli svijet i time donekle utjecala na mlade koji pored skupog obrazovanja radije biraju posao odmah nakon srednje škole koji uključuje i rad u novinskim agencijama. Dakako, time dolazimo do činjenice da je jako malo ljudi koji se nazivaju novinarima za tu profesiju zapravo obrazovano. Tužno je u što se tako lijepo zvanje pretvorilo.

Zasigurno bi se tu našao još poneki razlog iz kojega je struka koja je izgradila čovječanstvo postala nešto tako mučno, nešto što zadire u ljudsku privatnost i prelazi granice morala, i to sve u svrhu zarade. Nije tajna da novac danas pokreće svijet, no je li moguće da je nešto tako sveto doista otišlo u nepovrat?

Paparazzi zarađuju milijune na slikama celebrityja u neslavnim izdanjima, a neki od najpoznatijih svjetskih novinara zapravo su izmislili informacije na temelju kojih su zadobili poštovanje i divljenje tisuća ljudi. Imajući sve to na umu, čudo je da još uopće ima traga ljudima koji čitaju i posvećuju vrijeme kvalitetnim vijestima i analizama problema koji muče svijet.

Zasad jedino mogu izraziti nadu da će se nekim čudom situacija promijeniti te da će se stare kvalitete novinarstva ponovno početi njegovati. Postoji mogućnost da će doći do zasićenja tabloidskim naslovima i nove želje za objektivnim člancima koji će javnosti donijeti kontekst i sve strane bitne za shvaćanje priče. Ipak se stara moda često vraća, pa zašto ne bi i ovaj put?