Je li Luka Modrić tipični nogometaš našeg doba? Opsjedaju li vas menadžeri, novinari i manekenke, zabavljate li se u narodnjačkim klubovima na cajkama? Čitate li samo sportski tisak?

Manekenke me ne zanimaju, cura mi nije iz te branše, završava studij ekonomije. Nikad nisam bio ni u Ludnici, ni u Fontani., narodna muzika i ja smo dva svijeta koja se ne podnose. U Zagrebu povremeno izlazim na Jarun, u Piranhu. Najčešće čitam sportski tisak, iako mi se zalomi i neka knjiga. No, bit ću iskren, već dosta dugo nisam ništa čitao.

Što se sve promijenilo u vašem životu nakon utakmice protiv Argentine u Baselu, koja je vjerojatno najbolja u vašoj cijeloj karijeri?

Ljudi su me upoznali u drugačijem svjetlu, nisam više anonimni nogometaš Dinama, kojeg poznaju samo pasionirani navijači. Zaustavljaju me na ulici, čestitaju. Međutim, život mi se nije previše promijenio, svjestan sam da se od jedne utakmice ne živi dva, tri mjeseca. Nogomet je svakodnevno potvrđivanje i na treningu i na utakmicama. Da nije bilo izbornika Kranjčara, ostao bih i dalje u „podrumu“, okružen sumnjama. Prije utakmice mi je rekao: “Eto, došao je tvoj dan, igrat ćeš od prve minute i ne boj se. Ni za što nećeš biti kriv, tvoje pogreške neće se tretirati kao pogreške glavnih igrača.“ Izbornikova podrška puno mi je značila. I suigrači su me hrabrili, posebno Dario Šimić i Niko Kovač.

Kako ste se osjećali idućeg dana kad su vas novine uspoređivale s vunderkindom Messijem, a zbog broja 14, povlačile su se paralele i s velikim Cruyffom?

Svakom nogometašu gode usporedbe s takvim veličinama. Odigrao sam vvjerojatno i boljih utakmica, samo što nisu bile pod takvim povećalom. Nadam se da najbolju još nisam odigrao.

Nakon utakmice izbornik Kranjčar je rekao da ste izborili nastup na Mundijalu, te da možete igrati zajedno s njegovim sinom Nikom. Izgleda da je i njemu pao kamen sa srca, jer su ga novinari stalno optuživali  za nepotizam, da vas gura u drugi plan zbog vlastitog sina?

Protiv Argentine smo pokazali da ja i Niko možemo zajedno, a to smo tvrdili i prije utakmice. U javnosti se stvorila  kriva slika o našem odnosu, da međusobno nismo previše dobri, ali to nije istina. Baš me Niko najviše bodrio uoči utakmice.

Može li Hrvatska napraviti veliku stvar na Mundijalu u Njemačkoj?

Protiv Argentine, koja je jedan od favorita, pokazali smo da možemo držati u šahu i najveće svjetske momčadi. Istina, plivali smo malo protiv Messija, koji je čudesan igrač, ali nije bilo našeg najvažnijeg igrača Roberta Kovača. Najbitnije je proći skupinu, iako će nam biti teško, jer na premijeri, igramo s Brazilom. Ta nam utakmica može puno toga donijeti, ali i odnijeti.

Tko su favoriti Svjetskog prvenstva?

Brazil je uvijek favorit broj 1. Ovaj put bi u prvi plan mogli iskočiti Englezi, koji već 40 godina ništa nisu napravili na velikim natjecanjima. Imaju dobrih igrača. Wayne Rooney i Frank Lampard su svjetske klase. Imaju najbolju veznu liniju na svijetu. Lampard, Beckham i Gerrard su fantastični. Talijani također dugo nisu ništa osvojili, a i Argentina će biti dobra. Ako govorimo o iznenađenjima, mislim da bi to mogla biti Hrvatska.

Koji će igrači obilježiti turnir?

Najviše očekujem od Messija. Ronaldinho će svakako biti središnja figura, a od Europljana Francesco Totti, ako se uspije oporaviti. Idol mi je i najdraži igrač, navijat ću za njega. Ako ste primijetili, i meni i Kranjčaru uzor je Totti. Možda će bljesnuti i Thierry Henry, ali francuska momčad nije baš najstabilnija.

Zadar i okolica dali su vrhunske igrače, ali nisu se proslavili u Hajduku. Nisu prošli ni Skoblar, ni Pršo, ni vi, ni Buljat?

Čini se da nismo baš dobrodošli u Splitu. Valjda njihovi treneri ne mogu baš prepoznati dobre igrače. Imao sam 14 godina kada sam došao u Hajduk, bio sam tamo nekoliko dana, rekli su mi: „Prerano je za tebe“. Pa kad je prerano, odoh ja u Dinamo. To je bila odlična odluka, otišao sam Bobanovim putem, koji također nije prošao u Hajduku.

Kako je došlo do veze s Zdravkom Mamićem?

U Dinamo sam došao na preporuku poznatog zadarskog trenera Tomislava Bašića. Bilo mi je 16 godina, Eduardo je došao pola godine ranije. Sklopio sam s Zdravkom privatni ugovor, postao sam član Agencije i o toj vezi stvarno mogu reći samo najbolje. Pet godina traje taj odnos i nikad nije bilo ni najmanje nekorektnosti. Gospon Zdravko mi je poput oca, vodi brigu o svemu, nema toga što ne bi napravio za mene. Na njegov nagovor potpisao sam desetogodišnji ugovor s Dinamom, iako ne vjerujem da ću ostat svih deset, još nekoliko godina hoću svakako. U Dinamu smo potpisali nove ugovore, u financijskom smislu uopće nije loše , a koliko je ugovor težak, zadržat ću za sebe…

Završili ste ugostiteljsku školu, ali vjerojatno ne namjeravate biti ugostitelj. Namjeravate li nastaviti školovanje ili se samo posvetiti nogometu?

Nisam baš pretjerano ambiciozan glede višeg školovanja, iako me majka tjera da upišem neki fakultet. Možda i hoću za koju godinu, ali sam sada sav u nogometu.

Na kojoj se poziciji vidite u nacionalnoj momčadi?

Više mi odgovara uloga ofenzivnog veznog, ovo što igram u Dinamu. Iako mogu igrati na više mjesta u veznom redu, što sam potvrdio na utakmici s Argentinom.

Korektni ste u izjavama o Niku Kranjčaru, ali primjećujem stanovitu hladnoću. Tinja li među vas dvojicom ipak tihi rivalitet?

Taj je odnos vrlo fer. Ne osjećam hladnoću o kojoj vi govorite i koju potenciraju mediji. Prije utakmice smo bili na kavi. Rivalitet postoji samo zato jer je on igrač Hajduka, a ja Dinama.

Nakon Dinama vjerojatno ćete igrati u nekom pristojnom europskom klubu. Koji vam je najprivlačniji?

Nadam se velikom klubu, volio bih da bude iz Lige petice. Španjolska mi je najprivlačnija, obožavam Barcelonu, baš kao i Niko!

Koji su vam najveći uzori u hrvatskom sportu?

Uzor mi je Zvonimir Boban, iako je Hrvatska 98. imala čudesne igrače: Šuker, Prosinečki, Asanovič, Bilić, svi su svjetske klase. Divim se Janici Kostelić – ona je stvarno fenomen. Toliko operacije i boli da bi bio najbolji na svijetu. Volim i Ivana Balića. Osim nogometa, obožavam tenis i, naravno, košarku. Ipak ja dolazim iz grada košarke.

Jeste li praznovjerni, imate li neki posebni ritual prije utakmice?

Najprije obučem lijevu kopačku i lijevi kostobran. Inače sam vrlo religiozan, idem u crkvu. Molim prije spavanja…

Što bi vas učinilo sretnim?

Da 13. lipnja u Berlinu igram protiv Brazila, da se s Dinamom kvalificiram u Ligu prvaka, to mi je oduvijek bio san. Ligu prvaka sam samo gledao na televiziji, no nisam je osjetio. U privatnom životu nisam ni blizu braka. Vanju još nisam zaprosio, ali želim puno zdrave i živahne djece. Nakon karijere, vjerojatno ću otvoriti kafić, no prerano je razmišljati o biznisu. Zasad, samo nogomet…