Dalić se prisjetio svojih najtežih, ali i najljepših momenata, a tom prilikom je kazao kako finalnu utakmicu protiv Francuza neće ponovno pogledati.

„Prva utakmica s Nigerijom je za mene bila veliki pritisak, bila mi je i ručak i večera jer prva utakmica određuje kako ćemo dalje. Druga utakmica, protiv Danske, je bila najteža utakmica za sve nas jer smo prošli grupu s devet bodova, svih smo pobijedili. Da smo tada izgubili, vratili bismo se doma i sve što smo napravili bi propalo. A najlakše je bilo u finale. Naime, došli smo u finale, kazao sam dečkima – igrajte, uživajte u nogometu, cijeli svijet gleda Hrvatsku, cijeli svijet navija za Hrvatsku.  Dajte sve od sebe! To finale nikada neću prežaliti, nikad ga neću ni ponovno pogledati, jer igrali smo možda najbolju utakmicu, a izgubili smo. Ali to je nogomet!,“ izjavio je Dalić nazvavši prošlo ljeto najljepšim u njegovom životu, a Dubrovniku i jugu Hrvatske se posebno zahvalio na navijanju i podršci.

Razlog zbog kojeg se na novu medalju Hrvatske čekalo 20 godina vidi u tome što igrači nisu bili tim.

„Kad sam preuzeo reprezentaciju upitao sam se zašto ova generacija sjajnih igrača nije napravila neki veliki rezultat nakon 1998. godine i bronce s Blaževićem. Shvatio sam kako nije baš uvijek bilo ono 'iznad svih Hrvatska', kako nisu bili tim, kako nisu bili momčad nego su se držali onog 'iznad svih ja'. Moj put je bio takav da moramo igrati za Hrvatsku, za narod, kako moramo imati isti cilj. Od provg dana sam stvarao grupu i radio na zajedništvu. Krenulo je od toga, a onda se proširilo na cijelu Hrvatsku,“ izjavio je Dalić te dodao kako je srebro u Rusiji povijesni uspjeh, no kako je zajedništvo naroda u tim danima bilo još vrijednije. No, dodao je kako se u Hrvatskoj sve brzo zaboravlja.

„Mi sve brzo zaboravljamo, nakon jednog poraza ništa ne valja.  Stoga smo povijest upisali u knjigu kako bi ostala trajna, a još je važnije da mlađe generacije kroz taj nogomet osjete domoljublje i da nauče ako se boriš, ako si ponizan, da možeš ostvariti rezultate. I mali mogu biti veliki,“ kazao je Dalić.

Na predstavljanju knjige sudjelovao je i Miroslav Ćiro Blažević koji u svomstilu 'ukrao show'.

 „Pozdravio bih gradonačelnika. Mogu vrlo otvoreno kazati – nikad Dubrovnik nije imao boljeg gradonačelnika. Vičite 'pederu' koliko hoćete, ali nikad nije imao ljepšeg gradonačelnika,“ izjavio je Blažević nakon čega je kazao kako je trebao postati svećenik, ali kako do toga nije došlo jer mu se svidjela dumna.

„Moram ispričati nešto što dosad nisam ispričao. Nažalost sam imao obiteljsku tragediju, poginula su mi dva brata. Gledao sam majku koja je umirala od tuge, a tako sam bio vezan za nju. Htjela je da budem svećenik, gurnula me u isusovački samostan, predao sam se za svećenika. Sa 17 godina je trebalo dati prvu misu i dok me časna sestra oblačila, nešto se dogodilo,“ kazao je Blažević i izazvao pljesak i smijeh u dvorani.

„Dakle, majka umire od tuge, trebao sam postat svećenik, ali sam se posvađao s dragim Bogom. Uzeo mi je, ostavio je mene siromaha, posvađao sam se s Bogom, sve do utakmice s Ukrajinom. Znači, igramo s Ukrajinom, igra nam hoćemo li ići na Svjetsko prvenstvo ili nećemo. Pobijedimo 2:0 u Zagrebu, ali nema Ševčenka. On nas čeka u Kijevu. Znači, 2:0 je najgori rezultat na svijetu. Kad protivnik zabije gol, drugi sam pada. I utakmica je krenula, oni napadaju,  vidim da je vatra, vidim da se moram pomiriti s Bogom i zatražim ja njegovu pomoć. Ševčenko zabija gol, ali suci su kazali da nije gol! Pa sad vi meni recite da to nije Božja ruka! Moj Dalić, on se nikada nije posvađao s Bogom. I neka mi oprosti, ali nitko od mene ne zna bolje njegove kapacitete,“ izjavio je Blažević dodavši kako je Dalić u reprezentaciji stvorio obiteljsku atmosferu.

„Dalić je imao sve atribute za jednog velikog, modernog vođu. Ja sam bio drugačiji i ona je generacija takvog trebala, a ova generacija ovakvog; pedagoga koji radi na zajedništvu,“ izjavio je.

Prije predstavljanje knjige, Dalić je u izjavi za medije na pitanje navija li za Dinamo ili Hajduk kazao kako navija za Hrvatsku.

„Bit svega je zajedništvo koje je pokazala Hrvatska nogometna reprezentacija. Premali smo da se dijelimo,“ kazao je, a zajendištvo se, kako tvrdi, vidjelo i kod pomoći maloj Mili Rončević.

„Mi se u takvim situacijama pkazujemo kao veliki, prkosni, humani, ponosni, žao mi je što nismo takvi svaki dan,“ kazao je.

Na pitanje hoće li Dani Olmo doći u Hrvatsku nogometnu reprezentaciju nije odgovorio.