Rijetki su oni Dubrovčani koji s tolikim žarom i entuzijazmom ukrašavaju svoje domove i dvorišta povodom božićnog doba kao što to radi Katija Puljizević. Neki okite samo bor, neki drugi dodaju pokoji ukras na svoje prozore, no ova Trstenka od svog dvorišta napravi pravu božićnu bajku!

Katija je tri godine u božićno vrijeme vrijedno ukrašavala svoju vilu u Solinama gdje je svijetlilo na tisuće svjećica, a lani je božićnu bajku odlučila prebaciti u svoj dom u Trsteno, na oduševljenje stanovnika. Tako je i ove godine. 

Ukrašavanje bora kao poklon za imendan 

„Što sam starija, sve više volim obitavati u mome domu u Trstenome gdje sam se i rodila. I ove godine kitim svoju okućnicu. Ima tu predivnih stabala i bila bi prava šteta mjesto zakinuti za te blještave efekte,“ kaže Katija čiji cijeli dvokrilni ormar ispunjaju lampice, a čak dva ormara božićne dekoracije! 

Cijeli proces dekoriranja počinje još na Svetu Katu kada Katija kreće s ukrašavanjem bora. Kaže kako je to njen idealan poklon za imendan koji na taj dan slavi. 

„Svi moji prijatelji tada dođu na festu u moj dom. Pjeva se kolenda, baš kao što se to činilo nekada,“ kaže Katija kojoj za ukrašavanje trebaju otprilike dva tjedna. Svoj dom dekorira sama, uz pomoć supruga koji joj pomaže oko razvlačenja kabela po okućnici u čemu je nešto vještiji od nje. 

Ima tu momenata kada Katija ukrasi jedan veći dio okućnice pa onda dobije bolju ideju. Onda treba krenuti ispočetka, no nikada ne gubi volju. 

„Nemali broj puta mi se dogodi da okitim neko stablo, ali mi se onda učini kako bi neka druga svjetla bila ljepša pa onda činim sve ispočetka. Najveći problem mi predstavlja činjenica kako je kod nas teško naći kvalitetne vanjske lampice koje su otporne na zimske uvjete pa se zna dogoditi da tijekom trajanja blagdana pregore. Onda ih moram mijenjati. No, to me nikada ne obeshrabruje! Ove sam godine nabavljala kvalitetnije lampice iz Njemačke, jedne takve ukrašavaju staru naranču ispred vrata,“ kaže Katija. 

Nekad zaplačem od ljepote!

Svjesna je kako dosta rano kreće s ukrašavanjem svog bora, no smatra kako brojni sebe uskraćuju za božićnu čaroliju skidajući ukrase s bora ili jelke već za Sveta tri kralja. Podsjeća kako su naši stari ukrašene borove u svojim kućama držali sve do Kandelore. 

„Volim taj adrenalin koji me drži, ponekad zaplačem od ljepote! Volim svoje prve jutarnje kave i blagdansko doba, kad se prva dižem iz postelje, silazim i palim lampice. Kad sam bila dijete, u kući je s nama živjela tatina sestra koja je imala glavnu riječ kad je kićenje bilo u pitanju. I danas me miris njenih keksa na mašinu vrati u to doba. Vazda je kitila bor na Badnju veče. Kolendari bi već bili na vratima, a ona bi se još pentrala po stočiću i kitila bor,“ kaže Katija koja se dobro sjeća i prvog bora koji je okitila, prije 23 godine.

Njena svekrva kupila joj je dugu crvenu plišanu kotulu, a ona je nije nosila pa je od nje učinila crvene fjoke kojima je okitila bor. Kako kaže, ne zna je li svekrva bila kontenta, ali njoj se svidjelo. 

„Znam da sam užasno izbola ruke dok sam ga okitila, ali se isplatilo. A danas svake godine dodam ono što me gusta. Neke žene vole potrošiti na ženske stvari, a ja se sjećam kako sam znala svoj bakšiš koji bih dobila dok sam radila u Jaka potrošiti na balone u butizi gospođe Dube Šimunović,“ prisjeća se Katija. 

Neki misle da je to komercijalizacija, ne slažem se s njima!

Svoju ljubav prema božićnim ukrasima prenijela je i na svoju djecu, a ove godine željno iščekuje reakcije svoje unučadi; Emili i Ivana. Njen otac, koji je prije Katije znao ukrašavati okućnicu u Trstenome, najviše se veseli, a majka zna dovesti prijateljice u Katijin dom kako bi im pokazala dekoraciju. No, u blještavilu pred Katijinom kućom uživaju i stanovnici Trstenog. 

„Volim što i moji susjedi uživaju samnom. Moja susjeda i prijateljica ima veliku živu jelku i dugo je kiti. Sve joj je teže jer ona raste i sve je veća, ali ona ne odustaje jer zaista izgleda prelijepo. Vjerujem kako će naša Ulica Potok jednog dana biti prava blještava ljepotica s pregršt lampica, možda vrlo skoro ako se svi zajedno potrudimo,“ kaže Katija. 

Mnogi smatraju kako je pretjerano i uranjeno blagdansko ukrašavanje vid komercijalizacije, no ona se s tim ne slaže. 

„Ako znate što je smisao Božića, onda se on ne može izgubiti s ranijim pripremama za blagdane. Ako to ljude usrećuje, onda u tome ne može biti ništa loše,“ komentira. 

Gledam u sve te prelijepe okućnice i razmišljam – kako bi ovo bilo dobro okititi

Katija bi voljela kad bi više ljudi slijedilo njen primjer i ukrašavalo svoja dvorišta te tako radost Božića dijelilo sa svojim susjedima, sugrađanima, prolaznicima. 

„Često, dok šetam, vidim predivne okućnice i dvorišta. Nerijetko pomislim kako bi to bilo lijepo okititi. No, ljudi se pomalo bude i svake godine naletim na neku novu ukrašenu okućnicu. Ali bilo bi lijepo kad bi toga bilo više,“ kaže ova Trstenka koja bi voljela da zaživi praksa kićenja trstenskog platana koji je bio nominiran za najljepše europsko stablo. 

Osim što voli božićno doba, Katija je i velika ljubiteljica kuhanja, a posebno kad je riječ o tradicionalnoj dubrovačkoj kuhinji. Stoga će se i ovih blagdana na njenoj trpezi naći neka poznata dubrovačka jela, kao što je običaj. 

„Nema ništa ljepše od mirisa bakalara i prikala za Badnji dan. To je neizostavno na stolu. Za Božić svi volimo menestru i pečenje. Često me pitaju zašto ne kupujem kolače, ali meni ugođaj nije potpun ako kuća ne vonja na kanjelu. Svake godine obavezno činim orahnjaču, kekse na mašinu i dubrovačku tortu od mjendula i naranče. Ne pretjerujem u količini za doma, ostavimo tek toliko da imamo za sebe i za počastiti kolendare, ali volim odnijeti pliticu kolača prijateljima na poklon,“ kaže Katija dodavši kako bi voljela da je Božić svaki dan u ljudskim srcima i da nikada ne zaboravljamo njegovu temeljnu poruku – biti jedni drugima što bolji ljudi.