U toj šetnji do place, pa na placi, peskariji i nase prema bivšoj Atlantskoj javlja se nasmijan stotinama ljudi. Sa svakim ferma, svakome dobaci neki škerac.

Naravno, na placi, po bancima, izabere vazda neki primjerak izvitoperenog povrća, neku „duplu mrkvu“ ili nešto slično pa onda to izloži na šalteru banke.

U društvu omiljen, vazda nasmijan, spreman za vic i šalu. Najviše na svoj račun, nikad grezo prema nikome.

Treba li starijoj generaciji uopće više išta reć' da prepozna da su ove gori riječi opis Draška iz banke. Za one mlađe reć' ćemo samo par riječi – u bivšoj zgradi Atlantske na Batali bila je poslovnica OTP banke u kojoj je, valjda, odvazda radio Draško. Prije desetak godina je presto' radit i pošo' je u penziju.

Ali, još uvijek smo ga redovno viđali po placi i kako đirava naokolo. Jutros je sve nas koji su ga poznavali i poštovali presjekla tužna vijest da nas je zavazda napustio.

Cijeli jedan život posvećen familji, poslu, ali i druženju sa prijateljima, pjesmi i smijehu. Osim toga, imao je jednu veliku ljubav – njegov đardin. Koliko mu je zadovoljstva predstavljalo da njegov đardin bude među najljepšima u Lapadu. Sjećam se kako mi je pokazivao isječke iz novina sa slikama iz njegova đardina i tom prilikom mi je, kao potpunoj neznalici, objašnjavao sve nazive cvijeća i biljaka koje tamo ima.

Ali, iz ovoga svega što sam do sad napiso, čovjek bi mogo pomislit da je Draško bio veseljak i vagabund. Neodgovoran čovjek. Ali, baš suprotno tome. On je bio preteča onoga što se danas moderno naziva „osobni bankar“. U vrijeme dok je radio u poslovnici banke u Atlantskoj on je bio punomoćnik brojnim pomorcima, a osobito onima koji nisu imali punoljetnih članova svoje familje. Dok su oni plovili po brodovima, a nemojmo zaboravit da su u to vrijeme bili na brodu po 9-10 mjeseci, on je brinuo o svim njihovim financijama – i je li im plaćena struja, voda, kredit... Sređivao im je kupnje stanova, brinuo o svemu da oni mirno plove svim morima svijeta i da budu mirni da je doma sve pod kontrolom.

Sjećam se jedne zgode kad sam se zateko u poslovnici banke i kad je ispred mene u redu čeko jedan pomorac na godišnjem odmoru. Taj je valjda bio jedan od onih kojima je Draško, prijateljski i bez nagrade, vodio sve financije. Čovjek je bio doma par mjeseci i za to vrijeme je potrošio previše i to je jutro došao u banku uzet još solada. Kad je došo na red i reko Drašku da mu isplati još, Draško ga je – na fini način – poćerao! Objasnio mu je da mu ne da solada jer da će mu za mjesec-dva-tri dospjet neke druge obaveze koje onda neće imat odakle platit. Objasnio mu je da previše troši, da će poć na inkanat i – da pojednostavim – da mu ne da njegove vlastite novce. Čovjek se pokunjio, očito je shvatio i bez riječi ili ljutnje na Draška je pošo „preko vrata“. Naravno da je mogo otić do prve naredne poslovnice i podignut gotovinu ali sam siguran da to nije učinio. Draško je bio „glas razuma“ koji ga je prosvijetlio.

Da ne govorimo o vremenima kojih se sjećaju svi stari pomorci Atlantske kad su se plaće dobivale u gotovini i kad bi Draško, sa bursom para, obilazio svaki mjesec sve luke tadašnje države da bi podijelio teško zarađene plaće pomorcima. Tom prilikom su ga mnogi molili da dio plaće odnese ženi, materi.... Neki možda i ljubavnici. Neki da im plati druge račune.

Draško nikad nije izigro povjerenje. Nije trebala priznanica ni javni bilježnik. Vazda bi se sve odigralo onako kako je bilo rečeno.

Ondašnja Dubrovačka banka je u nekoliko navrata rotirala zaposlene po poslovnicama. Jedino je Draško vazda bio u poslovnici u Atlantskoj na Batali. Pa se proširila priča po Gradu da Atlantska nije dozvoljavala da se Draška makne iz poslovnice jer su i oni i pomorci imali ogromni respekt prema njemu i njegovom radu.

I, zato sa punim pravom kažemo da je danas „umrla banka“. Partio je onaj dobri duh, onaj nasmijani i dobri čovjek. Hvala mu za svo poštenje u poslu, za svaki osmjeh i za sve škerce. Oplemenio je život svakoga tko ga je poznavao. Nadamo se da smo i mi barem malo oplemenili njegov. Njegovoj familji izražavamo iskrenu sućut i neka mu je pokoj vječni.