U kontekstu tržišta rada u Dubrovniku, vrlo često se čuje kako brojni djelatnici rade za plaće od kojih polovicu moraju dati za smještaj koji je poprilično skup te im za život malo ostaje. Troškovi života su nešto veći, a plaće za mnoge nedovoljno visoke. Neki smatraju kako se dobrog radnika nedovoljno cijeni te se radije uvozi jeftinija, ali i nekvalitetnija radna snaga.

Drugi tvrde kako posla u Dubrovniku ima za sve koji žele raditi i kako se uglavnom žale oni koji nemaju dovoljno motivacije za rad, a htjeli bi veća primanja. Djelatnici iz Dubrovnika, zaposleni u različitim strukama, anonimno komentiraju koji su najveći problemi s kojima se susreću.

'Ljudi rade po 10,12 sati bez slobodnog dana za lošu satnicu'

Prvi ispitanik kaže kako bi 'o problemima s kojima se radnici susreću mogao govoriti cijeli dan', ali kako su temeljni problemi loša primanja, problemi sa smještajem i to što poslodavci vrlo često ne drže onoga što je dogovoreno, a što često znači i kršenje zakona i propisa.

„Poslodavci obećavaju sve i svašta, ali malo toga ispune. Tek sada, kad su ostali bez radnika, poboljšavaju radne uvjete. Ljudi koji rade kao ugostitelji, često rade bez slobodnog dana, prekovremeno, što često nije plaćeno. Poslodavci u početku obećaju jedan ili dva slobodna dana u tjednu, obećaju smjenu od sedam, osam sati, a od toga ne bude ništa nego se sve svede na to da ljudi rade po 10 ili 12 sati dnevno bez slobodnog dana. Na kraju primaju plaću koja bi, s obzirom na dogovorene uvjete, i bila sasvim u redu, ali ako radiš cijeli dan bez slobodnog dana je jako loša. Druga stvar, dio poslodavaca ne žele prijaviti radnika. Nisu osigurani, ne mogu uzeti običnu uputnicu jer sve moraju plaćati. O mirovinskom da ne govorim. Postoje ljudi koji dobar dio života rade, a nemaju ni dan radnog staža. Žalosno je što je oko 80 posto ljudi prijavljeno na minimalac, zbog čega su im i mirovine na kraju dosta manje nego što bi trebale biti. Mladi ne razmišljaju često o tome, ali to je dugoročan problem koji ih na kraju košta normalne mirovine,“ izjavio je.

'Nije lako biti majka i radnica'

Dubrovačka majka i djelatnica tvrdi kako je jako teško pomiriti sve poslovne obveze s onim privatnima, a posebno s majčinstvom. Kako kaže, poslodavci često nemaju sluha za to.

„Po meni je najveći  problem radnika u Dubrovniku što je jako teško uskladiti posao i dječicu, i to govorim iz perspektive majke. Nemaju baš svi none servise 24 sata dnevno, djeca su često bolesna, a teta čuvalice skupe i na njih bi trebalo dati gotovo cijelu plaću. Teško se netko može posvetiti karijeri i onome što voli raditi te se pri tom posvetiti i djeci. Zaposlena sam i zadovoljna uvjetima, plaćom i radnim vremenom. Uz to radim u apartmanima svojih roditelja i mojim vlastitim. Sve je to odlično s financijske strane, ali postoji to veliko 'ali'. Nudili su mi se i određeni poslovi koje sam morala odbiti jer suprug i ja jednostavno nismo mogli uskladiti radno vrijeme kako bismo mogli čuvati djecu koja su još malena. Moj poslodavac ima sluha za majke s djecom, ali mnogi nemaju,“ izjavila je dubrovačka majka koja upozorava na problem upisa u vrtiće samo za onu djecu koja su rođena do 31. kolovoza, dok druga moraju čekati. Uz to navodi kako smatra kako u Dubrovniku ima posla, no kako je riječ uglavnom o sezonskim poslovima, a živjeti od nečega je potrebno svih 12 mjeseci u godini.

'Danas je šef svatko, a razlika između dobrog i lošeg radnika se na radi'

Druga mlada Dubrovkinja smatra kako se trud i zalaganje dovoljno ne cijene što se vrlo često ogleda u jednakoj ili sličnoj plaći onih koji su marljivi i onih za koje se isto to ne može reći. Kako kaže, visina plaće bi trebala ovisiti o zalaganju i trudu radnika.

„Najveći je problem što poslove rade osobe koje za njih uopće nisu kvalificirane pa trgovci rade kao konobari, a konobari nešto treće. Voditelji su, po mom mišljenju, većinom loši. Kod nas svako može biti šef, a šef bi trebala biti osoba koja je, u prvom redu, jako dobra u svom poslu. Problem su svakako i male plaće i to što se ne cijeni dovoljno dobar radnik. Ne smatram kako bi svi trebali imati jednaku plaću, visina bi trebala ići po zasluzi ili da se boljim radnicima za zalaganje uz plaću uplaćuje i određeni bonus kako bi se pokazalo kako šef cijeni njegov trud i marljivost,“ izjavila je.

'Radnici se izraubaju, ono što su radili srcem postaje puko ispunjanje obveza'

Još jedan ispitanik iz Dubrovnika ima zamjerku na postupanje poslodavaca. On tvrdi kako se dobri radnici vrlo brzo 'potroše' zbog količine posla nakon čega se sve ono što su prije radili srcem svede na puko ispunjanje obveza.

„Najveći problem radnika u Dubrovniku je što se prebrzo potroše, bez obzira na zaradu koja ponekad može biti i dosta dobra. 'Izraubaju' se i ulaze u stanje dugotrajnog flegmatičnog asocijalnog izvršavanja zadataka bez emocija. To znači da ih poslodavci vrlo brzo 'gurnu preko daske', ili radnici to sami dopuste. Ključ uspjeha je u tome da u uvjetima prekarnosti i permanentne nesigurnosti, gdje mnogi mogu samo sanjati 'posao na određeno', ne treba ostajati predugo na nekom radnom mjestu, a ako je u ovom gradu moguće trebalo bi dapače raditi i drastičnije promjene. Ostati negdje gdje je loše je veći gubitak od odlaska u nepoznato,“ kazao je.

'Troškovi života su visoki, a plaće loše'

Još jedan djelatnik u Dubrovniku tvrdi kako su primanja brojnih djelatnika u skupom gradu vrlo loša te kako su na radnim mjestima često loši međuljudski odnosi čemu su uzrok uglavnom loši poslodavci jer 'riba uvijek smrdi od glave'.

„Najveći problemi zadnjih nekoliko godina su loši uvjeti rada, i pri tom u prvom redu mislim na loša odnosno mala primanja, bez riješenog pitanja smještaja i hrane. Drugi najveći problem su loši ljudski uvjeti koji se ogledavaju u nekolegijalnosti, zavisti, ljubomori, a koji uvijek potječu od loših poslodavaca odnosno šefova. Isto tako jedan od problema su visoke cijene u Gradu i sve lošiji uvjeti za življenje, prvenstveno mislim na mlade obitelji, a ogleda se u infrastrukturnoj prenapučenosti, lošoj prometnoj povezanosti, gužvama, apartmanizaciji..... Danas se to oko uvjeta, odnosno novčanih primanja, smještaja, hrane naveliko promijenilo i sve ono što su poslodavci davno trebali ponuditi radniku nude danas, jer su primorani u nedostatku djelatnika, ali nažalost danas imamo drugi problem – nema radnika pa uvozimo radnu snagu!,“ istaknuo je.

'Najveći problem je smještaj, mada se uglavnom žale oni koji bi se sunčali na plaži i za to primali plaću'

Djelatnica u Dubrovniku tvrdi kako je imala pozitivna iskustva tijekom obavljanja različitih poslova, a kako se žale uglavnom oni koji žele primati novac, a nemaju dovoljno motivacije za rad.

„Iskreno, meni je odlično. Nemam nikakvih problema ni s pronalaskom posla, ni plaćanjem, ni tretmanom. Ali ja sam iz Dubrovnika pa nemam problem sa smještajem. Mislim da je to najveći problem radnika koji nisu iz grada. Također, ne mogu kazati da sam ikad imala negativna iskustva, a najmanje u turizmu. Ovdje tko želi raditi i zna raditi, naći će posao. Po ovome što ja primjećujem, u gradu se najviše žale ljudi koji bi primali plaću dok leže na plaži i piju šampanjac,“ izjavila je Dubrovkinja.