Program će oba dana trajati od 18 sati do jedan sat, a svi posjetelji će moći kušati više od 50 vrsta piva i uživati u besplatnim koncertima Jure Stublića & Filma, za prvi dan festivala, a drugi dan stižu bend Letu štuke. Osim samih koncerata, sve okupljene će zabavljati i DJ, a drugi dan Festivala bit će organizarno i gledanje utakmice Hrvatska – Nigerija na dva pet metarska ekrana visoke rezolucije uz vrhunsko ozvučenje i projektore.

Povodom najavljene dobre zabave razgovarali smo s poznatim rokerom Jurom Stublićem koji će Dubrovčane i posjetitelje zabaviti prvi dan festivala. 

Dubrovčani s nestrpljenjem očekuju vaš koncert 15. lipnja. Što mogu očekivati?

- Dubrovčani mogu očekivati da na koncertu sretnu ljubav svog života, kolektivni trans, vjeru da se svijet može promijeniti nabolje i želju da aktivno u tome sudjeluju, samospoznaju, prosvjetljenje, nirvanu, blaženstvo, ljubav prema svemu živom i neživom, produljenje životnog vijeka za 30 godina, smanjenje tjelesne težine od jedan do tri kilograma, te još mnogo toga što vam ovdje ne možemo otkriti. Naravno odsvirat ćemo sve naše najveće hitove, ali i neke pjesme koje nikad nisu snimljene niti objavljene. Članovi grupe „FILM“ su vrlo mladi glazbenici pa pretpostavljam da će se svidjeti djevojkama, a sam zvuk je vrlo moderan jer više pjesama sviramo u novim aranžmanima, ukratko to je „FILM“ 21. stoljeća.

Postoje li možda neka sjećanja kojima ste vezani uz Dubrovnik, anegdota, zanimljivost, poveznica između vas i Dubrovnika?

- Svi mi kontinentalci smo zaljubljeni u more i Dubrovnik. Ja i cijeli bend smo veliki romantičari i svako od nas ima svoju divnu priču vezanu uz Dubrovnik, ali smo i gentlemani pa ne govorimo o ljubavnim avanturama da bi dame i ubuduće imale povjerenja u nas. Meni je Dubrovnik prije svega simbol slobode i kulture. Ideja slobode je ono što me najviše povezuje s Dubrovnikom. Volim izaći iz gradskih zidina, šetati uz more i promatrati grad u zalazak sunca. Klasika, ali tad je sve obasjano božanskom slavom i da mi netko da 100 milijuna dolara, a da više nikad ne uživam u tom prizoru, odbio bih novac.

Odavno niste izdali album s novim stvarima. S obzirom na to kako imate brojne obožavatelje, možete li kazati zašto do toga nije došlo?

- Prvo, mi imamo već snimljene neke pjesme i još ćemo ih snimati, ali ih zasad nećemo izdavati jer više nitko ne kupuje diskografska izdanja već besplatno na internetu sluša što mu god drago. Mi sad izvodimo nove pjesme samo na koncertima i ponašamo se kao glazbenici koji su stvarali prije nego što je postojalo snimanje zvuka. U digitalnom dobu gdje je sve što postoji svugdje svima dostupno zaista je prokleto erotično samo posjetiteljima svog koncerta ekskluzivno omogućiti da čuju neku novu pjesmu. Uživamo u tome, a i publici se sviđa.

Kako biste opisali današnju glazbenu scenu u Hrvatskoj?

- Potpuno sam nestručan za to. Glazbu slušam samo na radiju u autu dok vozim, uočim dosta pjesama koje mi se sviđaju, ali uglavnom ne znam naslov pjesme niti ime izvođača.

Ljudi znaju kazati kako više nema pjesama kao što je recimo to 'Srce na cesti', 'Mi nismo sami', 'Nježno, nježno, nježnije', 'Doći ću ti u snovima', kako novim stvarima nedostaje 'krvi' i emocije. Nema više ni pravih zvijezda, ali ni hitova koji se slušaju 10 ili 20 godina. Zašto mislite da je to tako, što je utjecalo na takvu situaciju?

- To što danas ne morate kupovati ploče da biste slušali glazbu ima i svoje posljedice, nekad su glazbu stvarali i snimali vrhunski umjetnici u vrhunskim studijima, ali danas više nema novaca za to zbog besplatnog slušanja na internetu. Suvremeni glazbenici danas koriste računala umjesto ljudi i studija, posljedično došlo je do demokratizacije i danas svako tko ima računalo može stvarati svoju glazbu. Posljedično imamo porast kvantiteta, a pad kvaliteta. No za definitivan sud moramo pričekati 20 godina i dati šansu mladim umjetnicima da ih vrijeme testira. Osobno sam veliki ljubitelj novih tehnologija, imam nekoliko opakih računala i neke briljantne komade studijske tehnike, no boj ne bije svijetlo oružje već stvaralački kapacitet umjetnika.

Kako se osjećate kada vidite mlade na svom koncertu?

- Kao svoj na svome i među svojima. Već sam rekao da su članovi recentne postave „FILMA“ mladi glazbenici, i u privatnom životu se uglavnom družim s mladim ljudima jer starije osobe jednostavno nemaju živaca za druženje sa mnom i uglavnom se neprestano svađaju sa mnom. A ja ne volim svađe, pa im kažem što ih ide, a oni ne mogu podnijeti istinu pa se uvrijede, pobjegnu i izbjegavaju me.

Kako je bilo biti rocker 80-ih, a kako je biti rocker danas?

- Danas je lakše. Posao je bolje organiziran i tehnologija dostupnija. Sve što vam treba možete kupiti i u Hrvatskoj. Rock je odavno postao srednja struja i sad je već pomalo konzervativan i dosadan. Sebe više ne doživljavam kao rockera već kao pisca i znanstvenika koji vikendom ode u neki grad na tulum, urnebesno se zabavi i još za to dobije i novac, pa to je bolje nego biti astronaut.

Vaši koncerti i danas izgledaju uistinu spektakularno. Što vas nosi i nakon toliko godina, iz čega crpite energiju?

- Eh to je poslovna tajna koju vam ne mogu otkriti. Jednu komponentu te magične formule zovemo „kockasta piva“.

Godinama ste vjerni svom prepoznatljivom stilu. Jeste li ikada promislili o izvođenju nekih komercijalnijih stvari?

- Svoje pjesme smatram sasvim dovoljno komercijalnim. Da budu komercijalnije morao bi posegnuti za nečim glupljim, a to mi se ne da.

Želite li zasnovati obitelj?

- Nadam se da ću 15. 6. na Craft Beer Festivalu upravo u Dubrovniku sresti svoju buduću suprugu, nekim mojim kolegama već je to i uspjelo. Draga moja sve što trebaš uraditi je stati ispred mene i reći: „Ja sam tvoja žena!“ Nadam se da neće biti zapreka što ja već 14 godina živim u sretnoj zajednici s jednim mačkom. Zove se Topini i vrlo je pametan i drag. Možeš i ti draga dovesti nekog svog pa da odmah imamo i djecu.