'LJUBAV I ŽIVOT ŽENE' Promjene krajolika tijela iz senzualne perspektive Mare Bratoš
Mara Bratoš od samih početaka svog umjetničkog stvaranja predstavlja se u ciklusima, izlažući obnažene autobiografske portrete, integrirajući i sintetizirajući duhovni, psihološki i fizički aspekt samoostvarenja. Ti njezini radovi introspektivna su vizualizacija pojedinih životnih faza i psihičkih stanja.
Novi identitet Mare Bratoš pojavljuje se „drugim stanjem“ u doslovnom i metaforičkom značenju. To je razdoblje preobrazbe, tjelesnih, psihičkih i emocionalnih promjena, u kojem svaka žena otkriva novu individualnost. Nažalost, prikaze ženskog akta uvijek prati suptilna linija između vulgarnosti i estetske sublimacije tijela. Mara Bratoš, za razliku od glamuroznih portreta slavnih trudnica, donosi svjesnu odluku da u svom pristupu dokumentira stvarnost trudnoće umjesto da je uljepšava.
Kako je to ujedno i razdoblje ponekad sukobljenih emocija: radosti očekivanja i znatiželje, te sumnje i straha od nepoznatog, odlučuje ga je prikazati u crno-bijeloj tehnici. Prepoznaje se roditeljski internalni lokus kontrole koji se odnosi na vjerovanje da osoba svojim postupcima može pozitivno utjecati na djetetovo ponašanje i razvoj, te autorica samopouzdano, ali i sa samopoštovanjem dokida svaku mogućnost prepoznavanja, snimajući objektivno samo svoj torzo ili tek njegove odsječke. Na taj način odstranjuje sve primisli seksualnosti s posebnim naglaskom na reproduktivnu snagu žene, bez erotičnog značenja i pretenzija samopromocije. Mara Bratoš sagledava promjene krajolika svoga tijela iz senzualne perspektive kako bi i gledatelju omogućila apsorbiranje mekoće svakog pojedinog oblika.
Autorica kroniku svoje trudnoće očuđuje kroz prirodne i spontane sekvence snimljene u plitkom prostoru. Pomno promišlja svjetlo kako bi sjenom naglasila siluetu. U formalnom smislu različiti položaji ruku su u funkciji poantiranja rastućeg volumena, dok ih se na metaforičkoj razini doživljava kao zaštitnike novog života. Impostacija tijela u blagim pomacima sugerira i protjecanje vremena od spoznaje do konačne kreacije – rođenja djeteta. Ruke su sada opuštene niz tijelo, kako bi u posljednjem kadru mogle prihvatiti tu svoju kreaciju. U čistim nemanipuliranim fotografijama samosvjesno i s ponosom pokazuje ožiljke koji su ostali kao zapanjujuće dramatični simbole ženskog osnaživanja.
Mara Bratoš ovim najnovijim ciklusom, u kojem je sukcesivno bilježila faze svoje trudnoće, pokazuje novu svijest o ženskoj ljepoti koja se mijenja, ali ne blijedi, u različitim fazama života. Dakle, ono što je dojučer bilo skriveno danas se može dijeliti i revidirati u svojoj autentičnoj konotaciji. Čudo životnog stvaranja i privilegija žene da bude glavnim instrumentom prepoznaju dostojanstvo i šarm jedne od najljepših slika koje priroda može stvoriti.
Marija Tonković