No i 28 godina kasnije ona je jedan od najsnažnijih simbola vukovarske kalvarije. Hrvatska nikada nije zaboravila Željku, kao što ni ona nikada nije zaboravila tragediju svoga rodnog grada pa se domislila kako je sačuvati od zaborava, za generacije koje dolaze, piše Večernji.hr.

Danas supruga i majka, 34-godišnja Željka Jurić Mitrović s obitelji živi u mjestu Berak, udaljenom 15 km od Vukovara, u kući u kojoj je tijekom Domovinskog rata bio logor sa 102 zarobljenika, među njima i njezin ujak Mile Ivančić koji je ubijen u toj kući. – Samo Božjom milošću mogu tu živjeti – kaže. Dugo je godina s prozora svojega doma zagledavala porušenu, napuštenu kuću preko puta, s druge strane ceste, sve dok je nije, uz pomoć kredita, odlučila kupiti kako bi jednoga dana u njoj otvorila muzej nazvan “Kuća sjećanja”, prepun memorabilija koje sjećaju na stradanja u Domovinskom ratu.

– Naravno, prvi eksponat u muzeju bit će moj plavi kaputić, koji i danas čuvam, iako sam se svojedobno naljutila na majku kada je s njega oprala vukovarsku prašinu. “Kuća sjećanja” pričala bi priču o Vukovaru i o stradanjima u Domovinskom ratu. Ta će stradanja biti prikazana u “sobi pijeteta”, a bit će tu i “soba prijateljstva” u koju bi posjetitelji mogli donijeti neki predmet, poput kape iz Domovinskog rata i slično. Drugi dio priče odnosit će se na stradanja u selu Berak. Podrum bi svjedočio o užasima ratnih zarobljenika i logora. Na ulasku u kuću bila bi školska klupa i branitelj s rukama na leđima i glavom prema dolje te dva oficira JNA koja ga ispituju – kaže nam Željka koja je detalje razradila s projektantskim uredom iz Vinkovaca.

Dvadeset i osam godina nakon tragedije, Željka je dobro poznato lice u hrvatskoj javnosti. Mediji su pratili njezino odrastanje, transformaciju iz djevojčice u ženu, pratili su njezino vjenčanje s vukovarskim braniteljem Lukom Mitrovićem, 70-postotnim invalidom Domovinskog rata, kao i koračanje u Koloni sjećanja uz generale Gotovinu, Markača i Čermaka. No javnosti je ostalo gotovo nepoznato zašto je zapravo Željka napuštajući grad 1991. tako gorko plakala.

Mjesecima ranije dječje oči nagledale su se patnje. No podrum kuće u kojoj se skrivala s još četvero djece često su obilazili branitelji, među njima i heroji Blago Zadro, Jean Michel Nicolier, HOS-ovac Jadranko Anić-Antić kojeg su zvali Šnicla, kao i pripadnik ZNG-a Aleksandar Laba zvani Aco. S obzirom na to da je njezinu obitelj otac napustio prije rata, upravo je Aco bio Željkin anđeo čuvar koji se s njome igrao i trudio da što manje osjeća rat. Njezinu obitelj otac je napustio prije rata pa je Željka u Aci osjećala zaštitnika, čak i oca.

Više pročitajte OVDJE.