-U psihijatrijskim ustanovama i nadalje se osobama koje boluju od akutnih psihijatrijskih bolesti, a nemaju dopunsko zdravstveno osiguranje, naplaćuje participacija tijekom prisilnog zadržavanja i smještaja, jer njihova dijagnoza nije u odluci HZZO-a o popisu dijagnoza za koje liječenje u cijelosti pokriva obvezno zdravstveno osiguranje. Naime, sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju, HZZO u cijelosti plaća liječenje samo kroničnih psihijatrijskih bolesti. To je u situacijama prisilnog zadržavanja i smještaja nedopustivo te bi troškovi u cijelosti trebali biti pokriveni obveznim zdravstvenim osiguranjem, bez obzira na dijagnozu. U tom smo smislu u nekoliko zadnjih izvješća tražili izmjenu ZOZO, što unatoč tome još nije učinjeno, pa je time dio pacijenata doveden u apsurdnu situaciju da im se naplaćuje sudjelovanje u troškovima liječenja, koje ne mogu prekinuti svojom voljom – piše u Izvješću pravobraniteljice.

Psihijatrijski odjel u Dubrovniku pohvaljen je što na prozorima nema rešetki, jer to pozitivno djeluje na pacijente. Međutim, problem je što svi pacijenti nemaju mogućnost šetnje na svježem zraku, kako je istaknuto u Izvješću pravobraniteljice. Pitali smo Upravu Bolnice planiraju li svim duševnim bolesnicima omogućiti boravak na svježem zraku.

-Obzirom da je Odjel za psihijatriju zatvorenog tipa, pacijentima je dozvoljen izlaz dva puta dnevno u jutarnjim i popodnevnim satima (od 10-11 te od 14-17 sati), a po potrebi i češće radi kupovine i to samostalno, uz pratnju rodbine ili medicinskog osoblja. Česti odlasci s Odjela ne bi bili poželjni zbog dnevnog reda/aktivnosti na Odjelu (doručak, dijeljenje terapije, vizita, rad grupe, konzilijarni pregledi, ručak, večera, njega bolesnika, higijena spavanja…). Opća bolnica Dubrovnik u ovom trenutku nema financijske mogućnosti za uređivanje odgovarajuće šetnice u krugu bolnice koja bi jednim dijelom bila i natkrivena, ali će se ovakvo rješenje svakako uzeti u obzir kad se za to stvore uvjeti – rekli su nam iz Uprave Bolnice.

Primjena mjera prisile prema osobama s duševnim smetnjama dopuštena je samo iznimno, u osobito hitnim slučajevima ozbiljnog i izravnog ugrožavanja vlastitog ili tuđeg života, zdravlja ili sigurnosti. Pri tome, svi pacijenti, sukladno Pravilniku o vrstama i načinu primjene mjera prisile prema osobi s težim duševnim smetnjama, imaju pravo biti zaštićeni od ograničavanja kretanja ili odvajanja koje nije medicinski opravdano. Stoga su podatci o učestalost primjene mjera i njihovoj medicinskoj opravdanosti od iznimne važnosti za utvrđivanje stupnja poštivanja njihovih prava. Međutim, ti podatci ekipi pučke pravobraniteljice ni u jednoj psihijatrijskoj ustanovi nisu bili u potpunosti dostupni, pa tako ni u dubrovačkoj Bolnici.

-U OB Dubrovnik u pojedinim slučajevima nije bilo moguće utvrditi ni duljinu trajanja mjere, jer se podatci o danu i satu početka te završetka primjene, kao i koji ju je liječnik odredio, ne unose dosljedno u predviđene obrasce. Također, bilješke o nadzoru sputanog pacijenta ne unose se redovito u medicinsku dokumentaciju, a procjena o potrebi daljnjeg sputavanja, posebice kod pacijenata sputanih tijekom noći, ne radi se svaka četiri sata, te je upitna njihova medicinska opravdanost. Takva postupanja ne samo da su u suprotnosti s Pravilnikom, već su i nedopustiva, budući da sputavanja traju i do nekoliko dana, primjerice u OB Dubrovnik, jer mogu dovesti do nepotrebnog, a time i nezakonitog ograničavanja prava. Pri tome, neki zdravstveni radnici koji sudjeluju u postupcima primjene mjera prisile nisu ni u najmanjoj mjeri upoznati s odredbama ZZODS-a i Pravilnika  – ističe se u Izvješću.

Tijekom nadzora hrvatskih psihijatrijskih ustanova uočena su i postupanja suprotna propisima i međunarodnim standardima, na koja je Pučka pravobraniteljica ukazivala i u ranijim izvješćima.

-Primjerice, u provođenju postupka sputavanja, suprotno Pravilniku, ne sudjeluje najmanje pet osoba, a sputane osobe u pravilu ostaju u svojim sobama, s ostalim pacijentima, što ne samo da može biti sigurnosno rizično, već kod njih može prouzročiti osjećaj manje vrijednosti te biti ponižavajuće. Također, iako već nekoliko godina ukazujemo na nedopustivost stavljanja pelena sputanim osobama koje nisu inkontinentne, ovakva praksa, koja je također ponižavajuća, i nadalje je prisutna – naglašava se u Izvješću.

Pitali smo Upravu dubrovačke Bolnice da nam pojasne zašto ne vrše sputavanja u skladu s Pravilnikom.

-U periodu od 01. lipnja do 31. prosinca 2017. godine primijenjena je 335 mjera prisile (fizičko obuzdavanje) na 83 odrasle osobe, a 2 mjere na maloljetne osobe. Mjera prisile prema obrascu za fizičko obuzdavanje iznosi maksimalno 24 sata. Na Odjelu je uvedena nova standardizirana dokumentacija za fizičko sputavanje sa svim potrebnim podacima te se od 1. lipnja 2017. vodi Registar fiksacije pacijenata. Svi zaposlenici su upoznati s Pravilnikom o vrstama i načinu primjene mjera prisile prema osobi s težim duševnim smetnjama. Sukladno tome upoznati smo da se sputanim osobama koje nisu inkontinentne ne stavljaju pelene te se istog i pridržavamo. Sputane osobe se ne stavljaju u sobu s drugim pacijentima, osim ako se radi o fizičkom obuzdavanju u svrhu prevencije pada (primjerice kod starijih osoba) i u slučaju kad broj pacijenata odjela prelazi smještajne kapacitete, te se u tim slučajevima koriste paravani – kazala nam je Uprava Opće bolnice Dubrovnik.

Nakon što je ekipa pučke pravobraniteljice obavila nadzor na Odjelu psihijatrije u dubrovačkoj Bolnici, svo medicinsko osoblje odjela prošlo je dodatnu edukaciju.

Maro Marušić