Bilo je tome tako i 24. kolovoza, na Europski dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, kad se na obližnjem Jakljanu održala komemoracija za strijeljane nacističke vojnike, a o čemu više možete pročitati OVDJE.

Evo, vlasniku hotela Nijemcu Reinhard Radeu, koji je upravo i u svojoj domovini, prepoznat kao ultradesničar, omililo se spuštati zastave na pola koplja. 

A gdje će boljih povoda za to od rujna, koji je sam po sebe u značenju početka Drugog svjetskog rata.

Naravno, možemo samo nagađati zašto se to dogodilo baš jučer. No, postoje tu barem dva dobra razloga.

Prvo, na jučerašnji dan 3. rujna, Francuska i Velika Britanija objavile su rat Njemačkoj. A drugo, što se doima izglednije, također 3. rujna dogodio se masakr nad njemačkom manjinom u poljskom  Bydgoszczu. Događaj je to poznatiji kao "krvava nedjelja", kad je pobijen veliki broj Nijemaca. U rujanskim ubojstvima stradalo je četiri tisuće poljskih državljana njemačkog podrijetla.

Upravo je nacistička propaganda cijeli slučaj podigla na posebnu razinu, skovavši i izraz "krvave nedjelje", a Hitler je broj multiplicirao.

Povijest na stranu, uglavnom, ima sve to skupa posebno značenje među neonacistima i ultradesničarima, ali opet se nameće vrlo jednostavno pitanje - kvragu, kakve veze Hitler i "krvava nedjelja" imaju sa Šipanom i spuštanjem zastave svetog Vlaha?

Jednostavno, treba znati da ne mogu svi imati ispravne i kristalno jasne stavove. Doduše, može se postaviti pitanje - što je to ispravan stav? Je li ispravno samo ono što uporište nema u ideologiji, što uporište nema u prolijevanju krvi, bilo koje strane i bilo koje uniforme? 

Vjerujmo da jest.

Ali, isto tako, treba znati da nikad na većoj cijeni nisu bili oni koji su nacionalizam pretvorili u svoje zanimanje, što onda u širem društvenom smislu mora korespondirati s ustaštvom i potporom nacizmu.

Problem je kad isti ti glume djevice u kupleraju pa se u ime nekakve nazovi demokracije tako može dogoditi da postoje opravdanja za romantiziranja bilo kojeg totalitarnog režima, u Hrvatskoj napose onog kojega se Europa i svijet srame.

Čini se da je to upravo ono što se događa na Šipanu s rečenim hotelom i njegovim vlasnikom.

Široka je hrvatska lepeza desničarenja koje zaudara poput crknutog magarca, ali da će, figurativno rečeno, eto i sveti Vlaho, zalutao u prostoru i vremenu, 2019. godine žaliti za njemačkim žrtvama u Drugom svjetskom ratu ipak spada pod posebnu vrstu groteske, kojom su stanovnici Šipana nacizmom pljusnuti po licu.