Komercijalizacija blagdana je nešto što se događa i značilo bi biti poprilično ili neozbiljan ili blesav kada bi se ta pojava osporavala. Komercijalizaciju vrednovati kao pozitivnu pojavu, također bi značilo biti jednako tako neozbiljan. Kao katoličkog vjeroučitelja i vjernika, žalosti me komercijalizacija blagdana. No, ne volim stvari gledati crno – bijelo, pa tako niti ovu pojavu. 

Mislim da je prije svega stvar u tome što nam je u središtu, što nam je najvažnije. Stavljam li u središte poruku samog blagdana ili mi važnije postaje sve ono što mu je nadodano, ono što ga okružuje. 

Ljudi na vjenčanjima dođu na večeru, a preskoče obred. Slično je i s Božićem 

Povući ću paralelu sa slavljem vjenčanja. Sam dan vjenčanja sastoji se, uz mnoge dodatke, od dva glavna događaja: samog obreda vjenčanja u crkvi (ili prostoru neke druge vjerske organizacije) ili pred matičarem, te svadbene večere u hotelu ili nekoj drugoj prostoriji. Često se događa da nam ispod radara prođe ono bitno, a baziramo se na ono manje važno. 

Žena i ja, primijetivši da često gosti dođu samo na večeru, a sam obred vjenčanja preskoče, željeli smo uzvanicima na našem vjenčanju reći što nam je važno, stoga smo u pozivnici i napisali: „Obred vjenčanja slavit ćemo u crkvi sv. Mihajla na Lapadu s početkom u 18 sati, što je ujedno i vrhunac slavlja gdje ćemo pred Bogom i vama kao svjedocima postati muž i žena, stoga nam je bitno da već od ovog trenutka budete s nama i pratite nas svojom molitvom. Slavlje ćemo nastaviti večerom u hotelu (ime hotela). Budite nam dragi gosti i razveselite nas svojim dolaskom“. I to je to. 

Namjerno smo stavili samo u koliko sati je vjenčanje u crkvi, a vrijeme početka večere nismo stavili. Za one koji nisu znali čitati 'između redaka', za svaki slučaj smo bili i nešto jasniji, navevši za vjenčanje u crkvi da je 'ujedno i vrhunac slavlja gdje ćemo pred Bogom i vama kao svjedocima postati muž i žena, stoga nam je bitno da već od ovog trenutka budete s nama'. 

Dakle, je li slavlje u hotelu, svečana večera, nešto loše? Naravno da nije, jer kad bi bilo, ne bismo je organizirali. Pitanje je samo što nam je u središtu. Ne razumijem uzvanike koji dođu samo na svadbenu večeru, a propuste ono najvažnije, propuste sam obred vjenčanja, bez kojeg ne bi bilo ni svadbene večere ni ničega od tog velikog slavlja. Dolazim slaviti što se netko vjenčao, a lijeno mi je doći dva sata prije i prisustvovati samom obredu vjenčanja. 

Volim primati i davati poklone, nisam zbog toga promašio smisao Božića 

Isto je s blagdanima i komercijalizacijom. Pitanje je što mi je u središtu? Je li mi u središtu sama poruka Božića ili su mi u središtu pokloni i kobasice na Stradunu? Ako mi je stalo samo do poklona i kućica na Stradunu, onda sam promašio bit Božića. Ako u središte stavljam poruku Božića, onda ni pokloni ni kućice na Stradunu nisu problem. Pa i sam sve to volim: volim primiti i dati poklon, a volim i kobasice na Stradunu, posebno one punjene sirom. I ne smatram se zato nekim tko je promašio bit Božića. Jer, sve navedeno mi je samo dodatak koji sam po sebi nije loš. Što je loše u tome da jedni druge razveselimo razumnim i umjerenim darivanjem? Ili da se podružimo u šetnji Stradunom? 

Nešto takvo, ispravno shvaćeno, ne samo da ne mora biti u suprotnosti s Božićem, nego može doprinijeti ostvarenju njegove biti. Ako ću dragoj osobi nešto za Božić pokloniti, nešto umjereno što neće fokus stavljati na materijalnu vrijednost, nego će biti znak blizine i pažnje, ne samo da neće biti nešto negativno, nego može biti posve pozitivno. Stvar je mjere. Jer, što mi to Božićem slavimo? Slavimo Božju ljubav i Božje darivanje. Slavimo činjenicu da je Bog toliko ljubio svijet i čovjeka da nije želio samo biti blizu čovjeku, nego je želio postati čovjekom. Postati jedan od nas, darujući nam samoga sebe u liku malenog betlehemskog djeteta. Želio je koračati zajedno s nama ovim svijetom. Može li zajednički obiteljski odlazak na Stradun, druženje roditelja i djece uz ono djeci zanimljivo blještavilo božićnih ukrasa, također biti zajedničko koračanje nas i nama dragih ljudi? Ipak, ako ostanemo samo na tome, ako Božiću oduzmemo sam Božić, izgubili smo temelj. Ako izgubimo temelj, znači da smo otišli na svadbenu večeru bez da smo prije sudjelovali u samom slavlju vjenčanja. 

Biti vjernik nije samo ići u crkvu nego svakodnevno živjeti poruku vjere

Moramo paziti da nas izvanjsko blještavilo slavlja Božića i njegova komercijalizacija ne odvuku od samog smisla. U Dubrovniku mi se posebno sviđaju dva događaja koja nam kroz došašće, vrijeme priprave za Božić, pomažu da ne maknemo fokus s onog bitnog. Prvo su zornice. One su do prije nekoliko godina bile specifičnije za sjeverne krajeve naše domovine, no onda su se posve tiho 'ušuljale' i kod nas. Rana misa, već u 6 sati ujutro, kojom započinjemo dan, nešto je posebno. Prepune dubrovačke crkve zadnjih nekoliko godinama na misama zornicama svjedoče da to nije samo meni nešto posebno, već mnogim našim sugrađanima. 

Mislim da taj rani početak dana u kojem se okrećemo dubljem smislu priprave za Božić itekako pomaže da se približimo otajstvu samoga Božića. Da prihvatimo poruke ljubavi, blizine, topline, Božje ljubavi i Božjeg poticaja da ljubimo jedni druge. Drugo je obred paljenja adventskih svijeća na Stradunu. Posebno mi se sviđa ambijent u kojem se to događa, svake adventske subote navečer. A ne događa se u crkvi ili u nekom molitvenom prostoru, nego na ulici usred Grada, pred Kneževim dvorom. Dok palimo adventsku svijeću, dok upućujemo molitve i pjevamo adventske pjesme, dublje shvaćamo da vjera i poruka Božića nisu nešto što je samo za crkveni i molitveni prostor. Ono što smo u crkvi čuli, ono što nam Božić donosi, ljubav prema bližnjemu, tu univerzalnu ljudsku vrednotu, trebamo unositi u ovaj svijet, činiti ga boljim. Jer, biti vjernik ne znači samo ići u crkvu, već poruku vjere živjeti u svakodnevnom životu. A zašto se zamarati svijetom i činiti ga boljim? Pa zato što nam Božić to poručuje: ako je Bog toliko ljubio svijet da je darovao sebe samoga i u njemu se utjelovio, tko sam ja da zanemarim tu poruku Božića, poruku univerzalne i bezuvjetne ljubavi prema čovjeku pored mene? Poruku darivanja čitavih sebe, svoje ljubavi, blizine i topline ljudima koji nas okružuju. 

Originalni tekst objavljen je u besplatnom, blagdanskom tiskanom izdanju 'Zimske radosti' Dubrovačkog dnevnika koje možete potražiti u Pemovim butigama i prodajnim mjestima Tiska.