Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama se obilježava 25. studenog u cilju podizanja svijesti o ovom velikom problemu. Tih dana u godini glasno se govori o ženama koje su doživjele razne oblike zlostavljanja od strane svojih partnera. Ostalih dana o zlostavljanju se nešto manje priča. Podaci su brutalni - u proteklih pet godina u Hrvatskoj je ubijena 91 žena, što je čak 47 posto svih ubojstava, a u više od polovice slučajeva ubojice su bili njihovi intimni  partneri.

Zbog ukazivanja na ovaj negativan fenomen, Dubrovkinja, čiji su podaci poznati redakciji, je odlučila ispričati svoju priču i tako podržati druge žene koje imaju sličan problem da se iz začaranog kruga nasilja može izaći. Za nju je taj put bio pretežak, ali neizbježan da bi danas ponosno kročila kroz život s dvoje predivne i zdrave djece. Za Dubrovački dnevnik se prisjetila trenutaka koji su joj obilježili četiri mučne godine mladosti.

'NE ZNAM ZAŠTO SAM SE UDALA ZA NJEGA'

Supruga je upoznala u 24. godini kada su se našli spontano u zajedničkom društvu. Prisjeća se kako je u početku sve bilo normalno, a u nešto manje od godinu dana veze je ostala trudna pa su se ubrzo i vjenčali.

- Tada su već počeli problemi... Ni sama ne znam zašto sam se udala za njega, jednostavno je bilo tako. Ponekad je bio jako pažljiv, a s druge strane totalni horor. Dugo sam živjela u uvjerenju da je sposoban zaklati me. Svakodnevno mi je prijetio i stalno sam razmišljala o tome kako se maknuti od njega, ali bilo me strah da mi nešto ne napravi - govori ona prisjećajući se kako je često imao agresivne ispade dok je bila trudna što su joj bili najgori trenuci jer je morala skoro pola trudnoće strogo mirovati zbog komplikacija. Dvije godine nakon prvog djeteta rodila je drugo.

- Njegova mana, osim agresivnosti i opijanja, je bila ta što ponekad nije ništa radio mjesecima zbog čega sam doslovno bila luda jer nismo imali primanja, a morali smo prehraniti dvoje male djece. Ponekad smo bili u fazi da nemamo što jesti. Sjećam se kako sam najmlađe dijete jednom zamotala u novinu jer nisam imala pelena. Zbog svega toga, šest mjeseci nakon poroda počela sam raditi - prepričala je.

Nasilni suprug je i dalje nastavio s fizičkim i verbalnim napadima. Dubrovkinja se prisjeća ispada kada joj je došao na posao i prijetio zbog čega je intervenirala policija, a on je proveo 24 sata u pritvoru i sutradan izašao. Od prijatelja i obitelji imala je podršku, no čekala je kako ističe "pravi trenutak". Prisjeća se i jedne teške noći kada je na prijavu susjeda interveniralo deset specijalaca kojima je rekla da je "sve pod kontrolom" jer je znala ako ga privedu da će izaći nakon dan ili dva, a onda će biti sve isto.

- Strah je bio jedina stvar koja me držala u odnosu s njim. Napadi i opijana su se nastavili, a ja sam sve više osjećala ogroman otpor i gađenje prema njemu  - kazala je te ispričala trenutak koji je bio odlučujući. Naime, sjedila je na kauču s malim djetetom, a on je ušao u kuću u alkoholiziranom stanju nešto tražeći. Sve je počelo s verbalnim provokacijama nakon čega je udario nekoliko puta u glavu dok je držala bebu u naručju, a zatim je ubrzo izašao iz kuće. Taj potez bio je znak da s tim mora završiti za cijeli život te je sva krvava pozvala policiju.

KAZNENA PRIJAVA I PREKID AGONIJE

- Svaki prethodni napad je bio zabilježen u policiji, a ja sam znala da će se stvari ovaj put posložiti. Tako je i bilo. Dala sam izjavu policajcima koji su odmah izdali potjernicu, a sutradan me kontaktirala službenica koju nikad neću zaboraviti. Kada sam došla u njezin ured otvoreno me je pitala "Dobro, jesmo li spremni ovo okončati ili ćemo nastaviti i dalje?". Ja sam na to rekla kako je definitivno vrijeme za prekid agonije, ali nisam znala što treba napraviti. Ubrzo mi pojasnila kako trebam podići kaznenu prijavu, a prije toga dati iskaz koji će biti proslijeđen tužilaštvu nakon čega oni pokreću kaznenu prijavu, a policija izdaje tjeralicu za njim jer je otišao van države - kazala je Dubrovkinja koja je davala iskaz policijskoj službenici četiri sata opisujući sve mučne detalje koje je proživjela.

Policijski službenici su joj savjetovali odlazak u sigurnu kuću u periodu dok je nasilnik na slobodi što je ona odbila jer je željela biti u svom domu s djecom. Smatrala je kako bijeg u sigurnost nije rješenje i da se nema od čega skrivati jer nije ništa loše učinila. Taj period čekanja za nju je bio traumatičan, prepun straha, a danima nije jela niti spavala. Nakon dva i pol dana on je uhićen na graničnom prijelazu te prebačen u pritvor.

- Na saslušanju prije suđenja morala sam ponovo ispričati cijelu kronologiju zlostavljanja. On je bio u to vrijeme u sudnicu, a dodijeljen mu je odvjetnik koji, nakon što je čuo cijelu priču, je odbio zastupati ga. Dobio je drugoga i opet sam na zakazanom ročištu sve morala ponoviti. Suđenje je trajalo dva i pol mjeseca što je relativno brzo, a on je cijelo vrijeme bio u zatvoru. Bojala sam se da ga ne puste jer tako se obično radi, ali sutkinja je donijela presudu da ostaje do kraja suđenja - govori žena čiji je muž zbog obiteljskog nasilja "odležao" u zatvoru deset mjeseci.

Danas govori kako su u njezinom slučaju institucije dobro odradile posao iako mnogi ljudi imaju negativno iskustvo. No, preduvjeti takvog ishoda, dodaje ona, bili su riskiranje i dopušteno ponavljanje.

RODITELJE NE MOŽEMO PROMIJENITI

- Ljudi su me često pitali jesam li imala neku vezu na sudu, a ja godinama nisam komunicirala s prijateljima, a kamoli da potežem veze. I dalje smatram da sustav nije previše dobar jer sam morala dosta toga istrpjeti, ali se isplatilo jer je bio konačan rez. On je odslužio kaznu za sve što je napravio i tada je shvatio da je mene kao žrtvu u potpunosti izgubio - prepričala je Dubrovkinja dodavši kako joj je trebalo dugo vremena u tom odnosu da shvati da njegovo stanje ne može promijeniti. Naime, u zatvoru su obavili stručno vještačenje te mu je dijagnosticiran poremećaj osobnosti i alkoholizam. Odmah nakon što je izašao iz zatvora podnijela je zahtjev za rastavom braka.

Nakon teškog razdoblja i perioda kada je morala raditi po dva posla da bi prehranila djecu i sebe, danas živi u miru i sigurnosti. Mišljenja je kako su zatvorske kazne za zlostavljače najbolje rješenje iako se to rijetko događa. U razgovoru s ravnateljicom Obiteljskog centra predlagala je okupljanje žena koje su doživjele slične scenarije jer je mišljenja kako se o tome treba govoriti s ciljem savjetovanja i osmišljavanja dugoročnog rješenja za povratak u normalan život. Mišljenja je kako se zlostavljanje ne događa samo kod slabije obrazovanih i siromašnijih ljudi već je rašireno mnogo više nego što možemo pomisliti.

- Mrzila sam izgovor "Kakav god da je, otac ti je" kojim bi se opravdavalo loše ponašanje, no vremenom sam shvatila da je tako. Sve se u životu može promijeniti, ali roditelji ne mogu. Nakon ovog iskustva shvatila sam kako je potrebno ići svojim putem i graditi život, ne živjeti s mržnjom i gnjevom. Ženama koje proživljavaju teror savjetujem da pronađu snagu, budu mudre, potraže pomoć i vode evidenciju ispada da bi kasnije mogle povući pravi potez. Definitivno treba pobijediti strah koji je samo iluzija misli koje sebi ponavljamo. Ako sam ja uspjela, može svatko - poručila je Dubrovkinja koja je bila žrtva nasilnog supruga.