No, kako bi to sve izgledalo kad bi, primjerice, na tri dana, netko preskočio počistiti smeće sa Straduna i okolnih ulica, odvesti otpad iz kafića i restorana, maknuti kartonske kutije ispred butiga? Svakodnevno gazimo po tom starom kamenu, sjedimo na skalinima, vjerojatno se ni ne sjetivši onih koji su zaduženi za to da Grad bude uredan i čist, koji vrijedno i marljivo rade na tome, bez obzira na vremenske uvjete i koji sa svojim zahtjevnim poslom kreću u ranim jutarnjim satima, dok većina građana spava.

Oni su djelatnici 'Čistoće' koji se trude da s prvim zrakama sunca Dubrovnik izgleda onako kako mu i priliči, pa i u ovom blagdanskom razdoblju, jer za njih blagdani ne znače odmor od posla. Baš naprotiv, vrlo često znače još naporniji i zahtjevniji rad. Upravo iz tog razloga Dubrovački dnevnik je odlučio napraviti priču o tim vrijednim ljudima kojih se ponekad ne sjetimo često, ali njihov rad osjećamo svakodnevno. Kako izgleda njihov dan, pa i u ovom božićnom vremenu, za Dubrovački dnevnik je opisao Željko Bošnjak, voditelj u 'Čistoći' za područje povijesne jezgre, Ploča i Pila.

U AKCIJI OD TRI UJUTRO 

„Naše radno vrijeme počinje u 3 ujutro kad na teren izlazi ekipa s miniwashevima koja je zadužena za pranje, posebno oko kućica, sporednih ulica u kojima su otvoreni lokali, dakle s naglaskom na sve lokacije na kojima postoji mogućnost kako se nešto prolilo i slično. Tako rano krećemo jer je tada najmanje ljudi na Stradunu. Već u 5:00 ujutro ulaze kamioni s dostavom u Grad tako da, ako je loše vrijeme, recimo južina, ne može se navrijeme osušiti pa se stvori glib. No, uspjeli smo nabaviti jednu 'peračicu' koja usisava vodu iza nas dok peremo,“ izjavio je Bošnjak.

Nakon što se rano ujutro operu gradske ulice, pristupa se prikupljanju miješanog komunalnog otpada, kako od ugostiteljskih objekata, tako i  od građana.

„Kante za miješani komunalni otpad preuzimamo od ugostiteljskih objekata, a njih prije dvije godine nije ni bilo. Danas svi ti ugostitelji imaju potrebne spremnike koje drže na otvorenom ili unutra. Kad prikupimo otpad, dolazi kamion za pretovar,“ izjavio je Bošnjak. Prikupljanje obično traje od 5:00 do 6:30 sati, nakon čega se otpad prekrcava do 7:00 sati, a nakon čega treba pomesti ulice.

„Ne možemo mesti ulice u devet ura, grad je već tad pun. Ulice moraju biti oprane, pometene, očišćene, a otpad mora biti preuzet, prikupljen i prekrcan do 8:30 sati. U devet ura se otvaraju butige u Gradu i one također imaju otpad. Naš čovjek dolazi na vrata svake te butige i suvenirnice te preuzima otpad,“ izjavio je Bošnjak.

Kad je to sve sređeno, nakon kratkog predaha, djelatnici ponovno izlaze na teren, provjeravaju je li sve čisto i uredno te reagiraju po dojavama građana.

„Kroz Grad, posebno u ljetnim mjesecima, prođe veliki broj ljudi i uvijek ćeš nešto pronaći. Osobno provjerim svaku ulicu, od Ploča, preko Grada, do Pila,“ tvrdi Bošnjak.

U poslijepodnevnim satima stiže nova ekipa koja mete ulice te obilazi butige i mjesta na kojima se proizvodi otpad, a u noćnim satima radi i treća ekipa.

UJUTRO, NAKON DOČEKA, STRADUN TREBA IZGLEDATI KAO DA SE NA NJEMU MOŽE SPAVATI

„Kad su koncerti, imamo pojačana dežurstva i imamo pranja ulica. Vodimo računa o tome da se to radi onda kad na Stradunu nema ljudi kako im ne bismo smetali. Tu su stigli kako bi se opustili i uživali,“ kazao je Bošnjak.

Novogodišnji doček na Stradunu za neke je veliko slavlje i veselje, no za djelatnike Čistoće jutro nakon dočeka predstavlja jedno od najnapornijih dana u godini.

„Stignemo oko 3 u Grad, ali ne možemo uvijek početi raditi tada na glavnim ulicama jer još ima ljudi pa krećemo od sporednih. No, do 7:00 sati Stradun treba izgledati tako da čovjek može spavati na njemu, bez obzira što se slavio doček Nove godine. Što najviše nalazimo po podu nakon dočeka? Najviše plastične ambalaže, a bude i stakla,“ kaže Bošnjak.

Posebno je zahtjevno, tvrdi, bilo nakon koncerta Marka Perkovića Thompsona povodom Dana branitelja Dubrovnika zbog nevremena koje je uslijedilo nakon zabave. Kako kaže Bošnjak, uslijedio je 'prolom oblaka', a čistilica nije mogla usisati otpad pa su ga morali skupljati rukama.

Odvoz otpada i čišćenje svakako nisu jedini njihovi zadaci. Dubrovnik ima i velikih problema s otpadom koji tijekom snažnog juga zna zatrpati Banje i porat, a kiša zna dodatno otežati posao. Odvoze oni i glomazni otpad, pa i sa Svete Marije, noseći ga na leđima tamo gdje karići ne mogu proći, ali i pomažu slabo pokretnim i starijim osobama.

'NEKAD SU NAS PODCJENJIVALI, DANAS NAS CIJENE'

Bošnjak tvrdi kako su građani prilično savjesni i kako poštuju ure koje su predviđene za odlaganje otpada, a neki problemi, poput velikih količina otpada iza Katedrale, su riješeni postavljanjem spremnika. No, idealnu situaciju nemoguće je postići.

„Većina građana zaista je savjesna, ali uvijek imate onih pet posto ljudi koji će odložiti madrac tamo gdje ne trebaju. Ili će jednostavno spremačica iz nekog apartmana iznijeti otpad ispred vrata onda kad smo mi već odvezli otpad, dakle odložit će ga tijekom vremena koje nije predviđeno za odlaganje i onda će gosti koji dođu to vidjeti. Ako to nije ona taj dan, napravit će to netko drugi i onda imamo taj začarani krug. No, ljudi većinom poštuju pravila,“ izjavio je.

Bez obzira na to što bi bez njih život u gradovima bio potpuno nezamisliv i što vrijedno rade, zanimanje čistača često se znalo promatrati s visoka, možda ponekad i s porugom. No, ta negativna praksa je danas, na svu sreću, gotovo iskorijenjena.

„Ljudi cijene ono što radimo. Nekad su na čistače gledali kao na građane trećeg reda, ali danas se zaustave dok radimo, popričaju s nama, ukažu nam na probleme s kojima se možda susreću, ne uvijek preko službe za reklamacije koju imamo nego i u četiri oka.  Dakako, postoje i oni koji nas podcjenjuju, no takvih je možda jedan posto,“ kaže Bošnjak.

No, mjesta za podcjenjivanje nema. Postoji samo mjesto za zahvalnost i vrednovanje jer oni će i nakon dočeka, rano izjutra, po hladnoći čistiti nered koji ćemo ostaviti iza sebe, i sve to dok budemo čvrsto spavali.