Knjigu je Benić napisao u Africi, gdje je u dva navrata boravio kao volonter udruge „Kolajna ljubavi“.

Sami autor je pisao o svojoj knjizi na Facebooku, a njegovu objavu prenosimo u cijelosti:

"Dok mi je Cecilia u čašu ulijevala zaslađeni čaj s kozjim mlijekom, pitao sam se što je to što ja mogu učiniti za Crni Kontinent. Svakim sam danom nailazio na sve više i više tužnih sudbina, a svaka sljedeća činila mi se gorom od prethodne. Znao sam da ne mogu napraviti ni približno koliko je Africi potrebno, ali nešto sam sigurno mogao. „O čemu razmišljaš, brate?” upitao me Nathanael. Nekoliko sam trenutaka šutio prije nego sam mu odgovorio. „Mislim da o ovome jednog dana moram pisati.” Nasmiješio se. „Pa kada ljudi u tvojoj zemlji to pročitaju, doći će nam pomoći?” Nisam znao što mu na to reći pa sam samo šutke pognuo glavu. (citat iz knjige)

Nikad neću zaboraviti trenutak kada sam svom prijatelju iz Kenije, daleko u zabačenim selima Ngorongoro rezervata, rekao da ću o Africi napisati knjigu. No kako se piše knjiga? Može li se uopće zapisati sve ono čemu te Crni Kontinent naučio, a i dalje te uči? Ima li sve to ikakvog smisla? Američka novinarka Maddy Bowen u filmu „Krvavi dijamant“, pišući o strahotama građanskog rata u Sierra Leoneu, kaže: „Misliš da iskorištavam njegovu tugu. U pravu si, to je glupo. Može biti dovoljno da nekog rasplače, možda čak i da napiše ček, ali neće biti dovoljno da se to zaustavi. Muka mi je od pisanja o žrtvama, ali to je sve što mogu napraviti.“

Bilo kako bilo, znam da svatko od nas ima priču koju može ispričati ili barem sposobnost da je čuje. Ako je već ima, mora je ispričati, a ako je čuje, morao bi je prenijeti dalje. U suprotnom čovjek okreće glavu, zatvara oči i ostavlja za sobom svijet istim kakvim ga je zatekao, a da ga ne pokuša promijeniti.
Jedna je priča napokon ispričana i od jutros je u tisku, a za svega nekoliko dana naći će se i na policama knjižara diljem Lijepe Naše. Uzmite, pročitajte… Ne zato što se poneki među vama tamo negdje spominju, već zato što nakon Afrike više ništa nije i ne može biti isto. I tko zna - možda će i vas, kao i mene, poslije svega onoga što vas na petstotinjak stranica čeka, zvijezde uvijek iznova nasmijavati…" - napisao je Benić.

Napomenuo je i kako knjiga izlazi u nakladi Alfe, glavni urednik je Božidar Petrač, urednica Marina Katinić, a za ilustraciju na naslovnoj stranci zadužena je bila: Nora Mojaš.