U svom izlaganju o ženskim pravima, Bazdan se osvrnuo i na jednu od najaktualnijih nacionalnih tema, a to je pitanje ratificiranja Istanbulske konvencije.

„Postavlja se pitanje što se njome želi postići. Istanbulskom konvencijom se u prvom redu želi smanjiti razlika između normativnog i stvarnog, između one situacije kakva je postavljena u aktima i one kakva je na terenu. Istanbulskom konvencijom se želi zaštititi žena te kazniti one prekršitelje koji atakiraju na žene. Također, njome se želi dati financijska zadovoljština ženama koje mogu dobiti sudske sporove protiv onih koji su ih zlostavljali na bilo koji način,“ izjavio je Bazdan, pojasnivši ciljeve same Konvencije.

Stoga mu je, kako kaže, vrlo čudno što postoji dio žena koje ne podržavaju Istanbulsku konvenciju koja bi zapravo trebala zaštititi njihova elementarna prava.

„Nadam se kako će Konvencija dogodine biti ratificirana, ako se to ne dogodi ove godine pa će se postaviti jedan sasvim drugačiji pravni okvir. Muškarci koji atakiraju žene neće imati uporište u institucijama represije kao što se to danas događa. Nevladine organizacije će biti usmjerene prema aparatu koji će kontrolirati poziciju žena, a policija i sudstvo će se sasvim drugačije trebati ustrojiti i biti na strani žrtve. Država će morati financijski obeštetiti takve osobe,“ kazao je Bazdan dodavši kako upravo u tome leži razlog zbog kojih su neki krugovi protiv Istanbulske konvencije.

„Neki od tih centara su Crkva u Hrvatskoj, također i HAZU što me poprilično čudi, potom neke desne organizacije,“ izjavio je te dodao kako vjeruje kako će se stanje ipak promijeniti nabolje po tom pitanju, što uvelike ovisi o građanima koji bi trebali pristupiti organizacijama koje se zalažu za pozitivne akcije popit zahtjeva za ratifikacijom Istanbulske konvencije.

Bazdan napominje kako sve počinje iz neznanja te je u više navrata ponovio kako 'nepoznavanje materije o ljudskim pravima u miru vodi u osobno i nacionalno barbarstvo, a u ratu u zločin kršenja međunarodnog humanitarnog prava, koji nikad ne zastarijeva.'

„Zašto se krše ljudska prava ne samo žena, nego muslimana, Srba, Roma, Crnogoraca, Bošnjaka, Židova? Zašto ljudi krše nečija ljudska prava? U prvom redu zbog neznanja. Oni često ni ne znaju što rade. A zašto koristim riječ 'barbarstvo'? Zato što oni koji atakiraju na žene , koji govore kako žene ne bi trebale imati seksualne odnose jer će tako postati 'štrace', oni koji toleriraju zlostavljanje žena, zaista i jesu barbari. istanbulska konvencija ima lijeka za takve,“ izjavio je te dodao kako se treći dio Ustava odnosi na ljudska prava kojeg bi trebao pročitati svaki građanin koji voli svoju zemlju.

Bazdan je kazao ponešto i o samom Međunarodnom danu žena, a u tom kontekstu je kazao kako on tijekom početnog razvoja hrvatske države nije bio na cijeni onoliko koliko bi trebao biti.

„Trebalo je proći 15-ak godina kako bi se 8. ožujka ponovno počeo slaviti. Dosta stvari koje su bile pozitivne u Jugoslaviji su kao gumicom izbrisane pa i ta lijepa praksa stavljanja žena na pijedestal. Drago mi je što se prije pet, šest godina taj dan ponovno počeo intenzivnije obilježavati, a to je dokaz kako se prave vrijednosti nikada ne mogu neutralizirati,“ rekao je Bazdan.

Predsjednica dubrovačkog HSU-a Olga Muratti osvrnula se na činjenicu kako su žene u svijetu politike ipak u podređenijem položaju.

„Bez obzira na našu ravnopravnost, žena je još uvijek majka i domaćica. I ja sam se tek u zrelijoj dobi počela baviti politikom jer žena ne može ostaviti dijete doma bez obroka i svih ispunjenih obveza. To dovoljno govori kako živimo u društvu u kojem majka i žena drže tri kantuna kuće,“ izjavila je Muratti.

Međunarodni Dan žena obilježava se 8. ožujka. Pitanje žena u društvu se po prvi put postavilo tijekom Francuske revolucije, i to temeljem Deklaracije o pravima čovjeka i građanina iz 1789. godine. Napoleon je poništio navedene pozitivne tekovine zbog čega žene i dalje nisu imale nikakva prava. Prvi put su Amerikanke podigle glas protiv dominacije muškaraca, tražeći svoja prava, i to 1848. godine, no u tome nisu uspjele. Tek 1909. godine na skupu u new Yorku su zatražile veća prava te se na tom skupu donio stav kako bi Dan žena trebalo slaviti na globalnoj razini. To je prvi put kako je Dan žena uopće spomenut, a službeno njegovo obilježavanje datira od sljedeće, 1910. godine, kada je održana prva međunarodna ženska konferencija u Kopenhagenu, a na prijedlog slavne njemačke socijalistice Clare Zetkin. U antičkim vremenima žene, uz strance i robove, nisu imale nikakva prava, za razliku od punoljetnih muškaraca.