Novinari nemaju 'smjene' nakon koje prestaju biti novinari, oni su novinari od trenutka kad se probude, do trenutka kada legnu u krevet. Njihovi radni dani znaju biti nešto naporniji, posebno onda kada ostali odmaraju, kako bi u svakom trenutku pružili pravodobnu i istinitu informaciju. Novinarsko zvanje često se svrstava među najstresnije i najodgovornije poslove. Svaka pogreška je javna i bez obzira na brojne zasluge i pozitivnu praksu, dovoljna je tek jedna pogreška da se povjerenje koje se vrijedno gradilo kod čitatelja zauvijek izgubi. Novinari su često nepravedno na udaru, kako javnosti i samih čitatelja, tako i vladajućih struktura i moćnika, često znaju biti žrtve zastašivanja, uvreda i ozbiljnih prijetnji, a sloboda medija je, nažalost, vrlo često tek mrtvo slovo na papiru. 

Suprotno uvriježenom mišljenju kako su novinari osobe koje mogu pisati bilo što na bilo koji način, postoje propisi i brojna pravila koje moraju slijediti zbog čega je potrebno školovanje, edukacija, ogromno iskustvo, i zbog toga novinar ne može ni biti bilo tko. O novinarima se u javnosti zna stvoriti slika kao o osobama koje lagodno žive i koje se kreću u visokom društvu, no stvarnost je sasvim drugačija. Njihove su plaće često i ispod hrvatskog prosjeka, a lagodan život je još češće potpuna nepoznanica. Oni vrijedno izvještavaju o svim segmentima društvene zbilje iz ureda, iz svojih domova, do kasno u noć, propitkujući, tražeći odgovore i pri tom vrlo često izlažući sebe i svoje najbliže opasnostima. Izvještavaju oni i na plus 40, i na minus 10 Celzijevih stupnjeva, i kad je bura, i kad je poplava. No, sve se to lakše podnosi kad se posao radi s ljubavlju i žarom. 

Dubrovački dnevnik upitao je vrijedne i u javnosti prepoznate kolege novinare koji svoj posao i nakon više godina rade s jednakim žarom koji su najveći izazovi njihovog posla. 

Nila Miličić Vukosavić (glavna urednica HRT-Radio Dubrovnika): Najveći izazovi bi možda bili upravo ono u čemu je osnovni smisao novinarstva kao poziva, kao profesije, čak bih rekla i kao misije, a to je da u svakom trenutku budemo vjerodostojni, istiniti i da budemo kritika svih anomalija u društvu, a posebno kritika vlasti i svega onoga što novinar, svojim progovaranjem, može promijeniti i na što može utjecati. Kad se tako ponašamo, često se zna dogoditi da mnogima smeta da se progovara kritički, posebno u strukturama poput vlasti i drugih sfera u društvu. Nije uvijek jednostavno govoriti istinu, kritizirati određene društvene anomalije, a da se ne naiđe na puno loših odjeka zbog kritičkog progovaranja o onome o čemu trebamo. Naime, ljudi često ne vole čuti istinu. No, koliko god to bilo izazovno i teško, toliko je i važno i u tome je smisao pravog i kvalitetnog novinarstva. Treba kazati kako je danas teško biti neovisan, nepristran, vjerodostojan, istinit te da pri tom ne ovisiš u vlasniku, oglašivaču, politici. Sve su to nekakvi izazovi s kojima se dobar novinar mora znati nositi i ostati dosljedan sebi. Nažalost, novinarstvo danas često nailazi na puno problema, a ne kažem ni da je među nama 'sve samo cvijeće'. Onaj tko se opredijeli za ovaj poziv, u svom iskonskom, pravom smislu, može biti ponosan, ali mu nije lako što dokazuju statistike o kraćem životu novinara zbog stresa, a nažalost u pojedinim zemljama budu žrtve zbog onoga što su napisali i svog oštrog, kritičkog i dosljednog pera. Čast je biti novinar, ali ujedno i jako teško. 

foto: Goran Mratinović/Dubrovački dnevnik

Matko Saltarić (novinar RTL-a): Veliki je izazov u vrlo kratkom vremenu pružiti javnosti pravovaljanu informaciju, uz sve moguće 'opasnosti' poput brzine, laži i izvora koji plasiraju informaciju te motiva zbog koje je plasiraju, a koja ne mora nužno biti točna. Informacije danas kolaju vrlo brzo čemu je doprinio i razvoj društvenih mreža. Pojavljuju se brojne poluinformacije i dezinformacije, važno je u vrlo kratkom vremenu procijeniti što je vjerodostojna informacija i vjerodostojan izvor zbog čega je na novinarima ogromna odgovornost. 

screenshot, RTL

Marija Njavro (glavna urednica Dubrovačke televizije): Stanje u novinarstvu nije bajno, toga smo svi više manje svjesni, no jako je važno o tome promišljati češće, a ne samo na Svjetski dan slobode medija kojeg danas obilježavamo. Zasigurno jedna od najtežih stvari u novinarstvu je autocenzura za koju u teoriji svi znamo da se ne bi smjela događati, ali u praksi je stvar, da se ne lažemo, znatno drukčija. Treba otvoreno reći kako je ona danas dominantno stanje u mnogim medijima, a da ne spominjem tužbe za sramoćenje tj. kazneni progon novinara koji je doista najgori način zastrašivanja. Ipak s koliko god problema i izazova se osobno susrećem na svakodnevnoj bazi radeći urednički, voditeljski i novinarski posao, teško bih se mogla zamisliti u nekoj drugoj profesiji. Novinarstvo je prvenstveno strast, a tek onda posao. Nerijetko kad drugi vikendima, blagdanima ili pak kad su neka alarmantna stanja odmaraju, novinari, reporteri i fotografi najviše rade i to su zapravo te neke čari ovog posla. Koliko god ponekad teško bilo, sve se lakše podnese kad imate kvalitetnu ekipu iza sebe koja doista 'grize' kao što je slučaj na Dubrovačkoj televiziji koja se zadnjih nekoliko mjeseci zahvaljujući našem vlasniku i direktoru Orsatu Zovku pozicionirala na sami vrh.

Marija Njavro, privatni album

Nikša Grljević (glavni urednik Libertas televizije): Biti novinar u 21. stoljeću, neovisno je li to tiskani, televizijski ili radijski medij, nije ni malo lako. Prije svega, 'ubijaju' nas rokovi jer previše je vijesti, a premalo vremena. Uvijek je cilj biti prvi. Ponekad nemamo vremena biti analitički nastrojeni koliko bismo to htjeli biti i cilj nam je dati što potpuniju informaciju u što kraćem vremenu. Ponekad smo zadovoljni s time što napravimo, a ponekad nismo. Mislim kako je svaki novi dan u kojem ostajemo u ovom poslu svojevrstan uspjeh. Nažalost, više nismo onako obrazovno nastrojeni koliko bismo trebali biti, ali možda promjenom publike, promjenom načina rada, na čemu trebamo raditi prvo mi novinari, a potom i obrazovne institucije poput Sveučilišta, možemo vratiti novinarstvo na one grane na kojima je bilo i zbog čega smo i mi sami poželjeli biti novinari. 

Nikša Grljević, privatni album

Baldo Marunčić (novinar freelancer, vanjski suradnik Hine i HRT-Radio Dubrovnika): Mediji su slobodni onoliko koliko su ljudi iz medija spremni podnijeti žrtvu za tu slobodu. Dosadilo mi je gledati novinarstvo u vrhu top ljestvica najriskantnijih zanimanja, iako svaki put nažalost potvrdno kimnem glavom. Na svima nama je da poduzmemo koliko možemo da se ne dovedemo u takav riskantan kontekst. Kad me pitaju kako je to biti novinar često znam reći: 'Zamjeram se ljudima'. Jer, ako želiš u ovom gradu, državi i svijetu nešto promijeniti, moraš se zamjeriti nekom odgovornom. Naravno, postoji i pozitivna strana, kad vidiš da si usprkos tom zamjeranju pokrenuo rješavanje problema ili ga barem nametnuo kao temu. Uz to, siguran sam da mi medijski ljudi (novinari, snimatelji, tehničari…) u svom životu u prosjeku više vremena provedemo čekajući neki događaj (npr. pressice političara ili 'uhođenje' slavnih) nego zeleno na semaforu. Zbog svega toga najviše cijenimo trunke svog slobodnog vremena, kada bježimo u svoje male rajeve, privatne univerzume i okrilja mira. Meni je to salsa, ples i predivni ljudi tog svijeta.

foto: Vedran Jerinić (privatni album Balda Marunčića)

Maria Prkut (novinarka duLista): Rad u medijima smatram prvenstveno izazovnom strukom. Volimo reći da novinarstvo za nas ne predstavlja posao nego svakim danom sve više prerasta u životni stil. Ne postoji radno vrijeme, živiš ga 24/7. Brzina današnjice jest 'pojela' kvalitetu medijskog svijeta, no i dalje postoje oni koji pod taj, nazovimo ga, teret nisu potpali. Trude se pisanom riječju, videozapisom i glasom ukazati na probleme, ali i na one divne stvari koje nas okružuju, istaknuti one 'male ljude', a 'velikima' nekad pokazati gdje im je mjesto. Osobno, rad u lokalnom tiskanom mediju kao što je duList pokazao mi je da ipak postoje novinarke i novinari koji cijene sve postulate ove struke. Ali povrh svega, da postoji sloboda, u iznošenju tema, istraživanju i pisanju istih.

Maria Prkut, privatni album

Igor Mlinarić (novinar Dubrovnikneta i DubrovnikTV.neta): Izazov je kada na terenu ili 'pressici' dobijem polovične informacije, a prilog brzo treba biti objavljen. Izazov je i kada od neslužbenih izvora dobijem neku 'vruću' informaciju pa onda živim s tim danima. Izazov je kada zakaže tehnika pa se snalaziš na licu mjesta, jer nikoga nije briga za tehničke poteškoće. Izazov je probuditi se u 3 ujutro da bi išao pratiti Kolindu na Lastovo. Izazov je ponekad prešutati nešto zbog konkretnijeg, višeg cilja, a najradije bi eksplodirao. Izazov je živjeti na vjetrometini dežurnih komentatora koji znaju biti grozni i neupućeni, sa svojom jednostranom slikom cijele priče. Teško je uvijek bit objektivan, pogotovo u malom gradu kao sto je Dubrovnik gdje često poznaješ ljude s kojima i o kojima radiš priloge i priče. Dakle, ima puno izazova, svaki teren je priča za sebe. Svaki susret sa sugovornikom je svojevrstan izazov, mnogi ne vole kamere i ne snalaze se pred njima. Treba znati izvući iz njih pravu informaciju, a ponekad se to zna dogoditi tek iz petog puta. Trudim se uvijek biti najprofesionalniji što mogu, a izazov je kad druga strana to nije.

foto: Vedran Jerinić (privatni album Igora Mlinarića)