Nikolina Trojić, predsjednica Županijske komore Dubrovnik, ne voli previše nastupati u medijima, ali novinari je često zovu, jer je jedna od rijetkih osoba koje se ne libe reći ono što misle. Upravo zato smo je i zvali da nam najavi predstojeću turističku sezonu. Nedavno joj je produžen mandat predsjednice u Županijskoj komori Dubrovnik te će na tom mjestu ostati do 2027. godine.

Kakve su najave za sezonu? Može li se išta predvidjeti?

Jako je nezahvalno bilo što prognozirati u kontekstu geopolitičke situacije. Probudila su se i naša konkurentska tržišta, svatko se bori za svoju nišu, nameću se sa svojim komparativnim prednostima poput, primjerice, cijena. Iz mjeseca u mjesec se sve mijenja, pa u ovom trenutku nitko sa sigurnošću ne može tvrditi da će biti ovako ili onako. Od poslovnih subjekata mogu se čuti optimistične najave. No, i prošle sezone je predsezona bila dobra, pa se kasnije dogodio pad.

Dugi niz godina nam je situacija išla na ruku obzirom na nestabilnost u sjevernoj Africi, probleme s izbjeglicama u Turskoj i Grčkoj… Hoće li nam oni sada uzeti dobar dio kolača?

Ta su se tržišta refala i otvorila. Pokušavaju privući turiste nižim cijenama i sigurno će dio gostiju iz Zapadne Europe otići tamo gdje im je jeftinije, jer im je pao životni standard. Neke europske zemlje, poput nama tradicionalno važne Njemačke, nalaze se u recesiji, a tu je i inflacija. Albanija je sad veliki bum i otkinut će i ona dio kolača. U Antaliji se može za isti novac dobiti puno više nego u Hrvatskoj. Ako mi u svemu tome uspijemo iskomunicirati odlične sadržaje koji su novi, drugačiji i zanimljivi, i ako se o nama u medijima ne bude pisalo da smo (pre)skupi s lošom kvalitetom, onda će sezona biti dobra. U protivnom će biti izazovna. Uglavnom, ove godine su cijene i sadržaj ponude presudni za nečiji dolazak.

Prošle godine smo bili strašno skupi. Hoće li doći do korekcije cijena?

Smatram da će naši reagirat onog trenutka kada budu prazni. Mi poslovično idemo vidjeti kako će se stvari razvijat, pa onda djelujemo. Ono kao predsezona nije toliko bitna, pa da vidimo gdje smo. To nije dobar način, treba imati viziju. Ove je godine Europsko prvenstvo u nogometu u Njemačkoj i sigurno će u lipnju biti smanjen broj dolazaka. Ako i ostatak predsezone ne bude najbolji onda tek u srpnju možemo računati na ozbiljnije rezultate. Po meni bi bilo mudro i pametno u sezonu oprezno krenuti s cijenama i dat dodatni napor u smislu kvalitete usluge.

Kakva nam je ponuda u globalu?

Osrednja. Ima ljudi koji imaju super priču, ali oni su manjina. Godinama nam je situacija išla na ruku, po inerciji su nam dolazili gosti, pa smo se ušuškali. Svi se ustručavaju novih ideja, jer iziskuju marketinške troškove. Posebno sad nije lako kada je sve poskupilo. Ali bez obzira na sve, neprekidno treba ulagati i poboljšavati se.

Vi ste više puta govorili kako niste za elitni, nego visokokvalitetni turizam. U čemu je razlika?

Elitni turizam znači da je destinacija u funkciji elitnog gosta, odnosno sve je podređeno njemu. Elitni gost želi da mu se svi klanjaju, da se kompletni lokalni resursi stave njemu u prilog, jer on to može platiti. Dubrovnik, međutim, nije za takvu svrhu, jer on ima puno veću vrijednost, brend je sam po sebi. Visokokvalitetni turizam pokušava naći suživot između gostiju visoke (ali ne najviše) platežne moći i lokalnog stanovništva, ali uvažava i turistički resurs.

Koliko su kruzeri problem u jednadžbi visokokvalitetnog turizma?

Ne treba se u potpunosti riješiti niti jednog segmenta nego ga rabiti na prihvatljiv način koji neće ugrožavati ni građane, ni resurse, ni cjelokupno gospodarstvo. Sve ovo nabrojeno mora biti u balansu, i stalno mu treba težiti. Nije lako, ali to je jedini put. Dakle, kruzere treba ostaviti, ali napraviti dobru analizu, te se okrenuti onima koji su nam bolji od drugih. Jesu li to manji brodovi koji ostaju dulje ili nešto drugo poput 'home porta', trebaju pokazati ozbiljne studije.

Da bi se turizam doveo u balans, trebaju nam stručnjaci različitih struka. Zbog čega nema destinacijskog menadžmenta koji je svojevremeno kratko zaživio, ali onda se vrlo brzo ugasio? Pogotovo sada kada lokalna samouprava ima velike ovlasti u upravljanju destinacijom.

Ja osobno ne preferiram masovni turizam, jer smo ograničeni prostorom. Možda bi stručne analize i rasprave kroz destinacijski menadžment pokazale da je masovni turizam najbolje rješenje za našu destinaciju, tko zna. Ali ne smijemo govoriti napamet, nego vidjeti sve brojke i donositi rješenja. Bilo bi sjajno da to tijelo postoji, da se stvori dijalog i nađe optimalno rješenje, jer ovako soliramo. Svi se sada ponašaju po sistemu: slažemo se da se nešto treba rezat, ali ne dirajte mene. Premalo je svijesti o široj slici. Destinacijski menadžment je evolucijski doseg, a zašto mi do toga nismo došli ne znam. Je li to možda politička (ne)spremnost ili nešto drugo, nije ni važno, ali svakako bi nam takvo tijelo bilo potrebno.

Evo sad imamo primjer problema apartmana. Uskoro će se ta odluka naći pred Gradskim vijećem, koji je političko, a ne stručno tijelo.

Gradsko vijeće će donijeti odluku, to je neosporno i neophodno, samo je pitanje kakvi će biti materijali koji im se pripreme. Ako materijal bude kvalitetan, onda OK, ali ako ne, tada nastaje problem. Dobro je što u ovom slučaju struka radi analizu nosivih kapaciteta, ali i nakon njenog donošenja, treba napraviti širu raspravu, jer su ti zaključci ponekad u kontrastu s realnošću. Statistika, naime, često ne uzima u obzir tekući život. Pitanje apartmana nevjerojatno je važno. Oni su nas zadnjih tridesetak godina hranili i othranili, a sad nas "jedu" prostorno i demografski, moramo naći optimalno rješenje.

Koje bi po vama rješenje bilo najbolje?

Treba ostaviti obiteljski smještaj. To je onaj smještaj kada se turisti ugošćuju pod istim krovom kao domaćini, a oni ih dočekaju s pršutom, sirom, rakijom, suhim smokvama… No nama su apartmani izmaknuli kontroli, pa sad paušal plaćaju i oni koji imaju pregršt smještajnih jedinica, odnosno čisti biznis. Ovaj segment turizma tako je postao porezna oaza i nelojalna konkurencija ostalim sektorima, koji plaćaju poslovni porez. Tko god danas ima novca kupuje nekretnine, plaća paušal i bježi od poreznih škara.

To najbolje vidimo na primjeru Lapadskih dvora.

Lako da su oni jedini, nego je takvih primjera jako puno. U biti ovakvo iznajmljivanje je socijalna kategorija, a u njoj sudjeluju brojni bogataši. Koji paradoks. Zašto su apartmani socijala i subvencija, a ne primjerice poljoprivreda ili neka proizvodnja s dodanom vrijednošću? Zašto su baš apartmani socijalna kategorija? Obitelj s četiri člana, može zajedno imati čak 80 kreveta i na to plaćati smiješni paušal po krevetu, koji isplati za svega jedno noćenje. A 80 kreveta je ustvari hotel, a znamo kakve poreze plaćaju hoteli. Zbog svega došli smo do toga da dobar dio ljudi ne može kupiti stan, niti naći dugoročni najam.

Dobro, niste mi odgovorili koje bi po vama bilo najbolje rješenje?

Prvo, u Dubrovniku, ali i ostatku Hrvatske je visok udio nekomercijalnog smještaja. Kod nas čak trećina cjelokupnog smještaja. O čemu se radi? Garantiram da je to većinom dijelom rad na crno. Dobar dio tog nekomercijalnog smještaja otpada na strane vlasnike koji preko nekih njihovih internetskih stranica i(li) agencija, kojima je teško ući u trag, iznajmljuju svoje nekretnine i ne plaćaju ništa, čak ni paušal. Opterećuje lokalnu infrastrukturu, a zauzvrat ne vraćaju apsolutno ništa. Pa je li to veći porezni raj od Djevičanskih otoka? Treba promijeniti i kategorizaciju objekata koja je zastarjela i bazira se na nekim glupostima; imate li sliku na zidu ili ne. Bitno je zadovoljiti kvadraturu i da ima prozor, i eto ga, garaža je već apartman. Te anomalije, poput garaža pretvorenih u apartman, treba anulirati. Prvo se s tim treba obračunati. Drugi korak je vidjeti kakvu strukturu privatnog smještaja imamo, koliko je udio obiteljskog smještaja kojemu treba ostaviti paušal. Kada shvatimo što je obiteljski smještaj, a što rentijerstvo, odnosno biznis, onda možemo provoditi poreznu politiku. Ja ni tu nisam za pretjeranu zabranu, odnosno da na tržište ne mogu doći novi apartmani. Znači, obiteljski smještaj ostaviti na paušalu, a rentijerstvu odnosno biznisu oporezivati prihod. Što je veći prihod, veći porez. Tako bi se jedan dio smještajnih kapaciteta prelio u dugoročni najam. Ovako je suluda situacija, sada se stanovi na dugoročni najam više oporezuju od stanova za turizam. Moram napomenuti da poreznu politiku što se tiče oporezivanja apartmana, te kategorizacije, ne može donijeti Grad Dubrovnik na lokalnoj razini, nego se mora donijeti na nacionalnoj.

Gradonačelniku nije jednostavno?

Ima pune ruke posla što se tiče problema apartmana. Dok država ne donese pravilnike, koji su dodaci novom Zakonu o turizmu, nisam sigurna ni da ima dostupne  mehanizme za rezanje. Ipak svaka mu čast da se uhvatio u koštac i počeo spominjati problem. Može mu naštetiti, ali prepoznao je važnost i ne šuti. Svako društvo u povijesti koje je došlo do toga da živi isključivo od rente, a ne od rada, propalo je. Vidimo da i u Dubrovniku kvaliteta života stalno opada, a pričamo o nekoj autentičnosti. Šteta što brojni vlasnici apartmana ne vide širu sliku. Svjesni su da nije dobro, ali ga ne diraj. Opet ponavljam, dok je prihod od rente veći nego od rada, ne piše nam se dobro. Uglavnom, podržavam gradonačelnika u njegovim nastojanjima. Treba biti pažljiv i donijeti najbolje rješenje za svih. U suprotnom nestat će ljudi, Dubrovnik će postati grad duhova.

Biste li zabranili apartmane u stambenih zgradama?

Ne bih, ako ima suglasnost svih stanara. Nisam za konačne zabrane.

Da, nekome u budućnosti to može biti neka zarada sa strane, a konačnom zabranom to ne bi moglo.

Opet se vraćam na pitanje biznisa. To treba riješiti porezom. Svake godine isti ljudi kupuju nove stanove i stavljaju ih u biznis, a pri tom samo plaćaju paušal. Jako loša politika, a s druge strane netko nikad ne može doći do svog stana, pa niti biti siguran u najmu. Nema apsolutno nikakve logike. Ljudi se iseljavaju, jer nemaju gdje živjeti, na kraju neće imati tko raditi, niti će biti doktora, ikakvih struka sa strane, jer će ljudima ovdje biti skupo živjeti.

Sada posljedično dolaze Nepalci i druga jeftina radna snaga.

Gdje oni žive? U rupama i suspektnim prostorima. Zakon definira uvjete i kvadraturu po osobi, ali tko to kontrolira? Jednostavno nema dovoljno inspektora. Nikad se tome neće stati u kraj, to da poslodavci trpaju 50 ljudi u 100 kvadrata. A s druge strane, kao da i oni imaju izbora. Uz najbolju volju i želju, nemaju ih gdje staviti.

Mi znači izvozimo doktore, inženjere koje smo školovali, a uvozimo niskokvalificiranu radnu snagu.

Nemam ništa protiv nikoga, ali ta jeftina radna snaga dolazi iz skroz drugačijeg okruženja, odrasli su u drugoj kulturi, još su im primarne potrebe glavna i jedina zanimacija. Znači, njihov kulturni doseg je niži, ne zato što su oni gori od nas, nego jednostavno dolaze iz takvog okruženja. Kakav je njihov građanski habitus? Ne postoji. I to je problem. Kako ih integrirati u društvo? Predlagala sam da ove godine sudjeluju u procesiji sv. Vlaha da vide da su dobrodošli, nema veze ako su druge vjere. Također ne bi bilo loše ni da predstave njihove kuhinje u sklopu Dubrovačke trpeze ili slične manifestacije. To su sve znakovi pažnje da se obaziremo na njih, da ih prihvaćamo kao naše sugrađane.

Bi li se svi skupa malo unormalili da turizam traje cijelu godinu? Je li on uopće moguć?

Vjerujem da bi nam bilo lakše, ne bismo trčali šest mjeseci. Niti bi se u sezoni zgazili poduzetnici, niti njihovi radnici, nervoza bi se smanjila. Djelatnici koji dolaze sa strane ne bi tijekom zime išli kući, nego bi se integrirali i postali punopravni građani. Mi još uvijek nismo ništa učinili na njihovoj integraciji, a oni nam itekako trebaju, jer zarađuju naše mirovine. Ja još od 2016. godine pričam o integraciji stranaca u Dubrovniku, ali ništa se ne događa. Nitko se s tim ne želi baviti, jer iziskuje puno posla, puno organizacije. Što se tiče pitanja je li turizam zimi moguć, to se treba gledati kroz prizmu što je bilo prije - kokoš ili jaje? Je li prvo trebaju letovi ili sadržaj? Lako će restoran biti otvoren ako ima kome. Super je što Ryanair najavljuje letove zimi, sad bi se na to trebalo nadovezati ponudom, kulturnim, sportskim, zabavnim i ostalim sadržajem. Treba zimi privući i goste iz regije. TUP bi moglo biti sjajno mjesto za kulturu. Naravno sve ove sadržaje bi marketinški trebalo predstaviti tržištima na koja ciljamo dok se ne dogodi kritična masa. Ne smije se odmah odustati, za vidjeti imamo li potencijala zimi, minimalno trebaju tri godine.

Maro Marušić