Već dvije i po' godine se čeka na konačnu odluku Vrhovnog suda RH koji bi trebao, na traženje DORH-a, odlučiti o konačnoj sudbini koncesije nad plažom u uvali Sumartin. Prije toga je isto tijelo, u ovom slučaju Visoki upravni sud, donijelo dvije različite odluke o praktički istoj stvari. Jedna prilično apsurdna situacija.

Definitivno apsurdna situacija i pokazatelj tromosti našeg pravosuđa. Sad će gotovo jedno desetljeće od Odluke o koncesiji temeljem koje je ona dodijeljena kompaniji Dubrovački zalasci sunca, a koja je sada pravomoćno poništena. Tvrtka nema kreditnu sposobnost zbog poništenja koncesije, nema mogućnost pristupati bankama, a one su se već 2017. godine povukle iz cijele priče jer se tada aktualiziralo pitanje hoće li koncesija opstati ili će biti poništena. Projekt je financiran privatnom novcem američkog investitora, gospodina Johna Alma, nakon što je pravomoćno poništena koncesija. Cilj je bio napraviti restrukturiranje. No, kako je DORH od Vrhovnog suda RH pokrenuo izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćnih presuda Visokog upravnog suda, onda smo odlučili pričekati na tu odluku. Ona ni nakon gotovo tri godine nije donesena, a mi više nemamo financijskih mogućnosti kako bismo nastavili poslovanje, a ni planirana ulaganja. Vrijedi spomenuti kako Dubrovački zalasci sunca u ovom slučaju nisu stranka u postupku nego zainteresirana strana, a tužen je davatelj koncesije, dakle Dubrovačko-neretvanska županija.

Pitanje je nastavka projekta, ali i značajnih gubitaka. Naime, objekti u uvali Sumartin su zatvoreni, nije došlo do planiranih prihoda.

Dubrovački zalasci sunca s gubicima posluju praktički od početka jer projekt nije dovršen niti je područje zazelenjeno onoliko koliko je to bilo planirano. Pravni okvir unutar kojeg smo poslovali je bio takav da nam je onemogućio pristup kapitalu. Cijelo vrijeme smo poslovali s gubicima što je rezultiralo privatnim pozajmicama za isplate djelatnicima. Napomenuo bih kako sam iz vlastitih sredstava isplatio plaću radnicima kako bismo uopće mogli otvoriti sezonu. No, stalno se događa ista situacija u kojoj investitori moraju davati novac kako bi se osigurale plaće, a isključivo zbog neuređene pravne situacije. Moja pozajmica je i dalje tu i u principu će svi dobavljači prije biti isplaćeni nego kreditori, uključujući i mene osobno. Zato i idemo u likvidaciju te se nadam strpljenju naših dobavljača koji su nam bili sjajni partneri. Meni je, naravno, najviše žao samih zaposlenika zbog ove situacije. Nažalost, morat ćemo im se zahvaliti, premda su bili odani i lojalni kompaniji, no u nezavidnoj smo situaciji.

U nezavidnoj ste situaciji, tvrdite kako ste žrtva sporog hrvatskog pravosuđa. Možete li, za naše čitatelje koji nisu detaljno upućeni u ovu priču, u kratkim linijama iznijeti što se događalo u proteklom vremenu i kako je došlo do gubitka koncesije i likvidacije samog društva?

Kompanija Dubrovački zalasci sunca dobila je koncesije za područje plaže u uvali Sumartin odlukama Županijske skupštine Dubrovačko-neretvanske županije iz 2014. godine, a koncesijski su ugovori potpisani u lipnju sljedeće godine. Više sudionika na natječaju za dodjelu koncesija je podnijelo žalbe na ishod. Upravni sud u Splitu i Upravni sud u Osijeku prvostupanjskim su presudama potvrdili prethodne odluke Županijske skupštine i Ministarstva mora, prometa i infrastrukture. U drugom stupnju, Visoki upravni sud je 2019. godine odbio jednu od tri žalbe, a 2020. godine druge dvije usvojio. Dakle, isto tijelo je donijelo dvije dijametralno suprotne odluke o istoj stvari. Donošenjem presuda iz 2020. godine, prestale su važiti sve ranije odluke kojima su koncesije dodijeljene koncesionaru te su van snage stavljeni svi akti koji su iz tih odluka proizašli, pa i ugovor o koncesiji. DORH je 2021. godine od Vrhovnog suda RH zatražio izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćnih presuda Visokog upravnog suda kako bi pitanje koncesija konačno bilo riješeno.

Pred vratima je 2024. godina, no taj postupak još nije dovršen.

Očekivalo se kako će Vrhovni sud RH u roku od šest mjeseci donijeti konačnu odluku o koncesiji, no prošle su dvije i po' godine. Sve to dovelo je do nemogućnosti financiranja projekta od strane poslovnih banaka i investicijskih fondova pa je, kao što sam već spomenuo, financiran privatnim pozajmicama i nije dovršen do kraja. U stanju bez mogućnosti financiranja i pravne neizvjesnosti, investitori su bili primorani obustaviti projekt. Gospodin John Alm, nekadašnji predsjednik Coca-Cola Enterprisesa te član Odbora direktora Kimberley-Clarka, inače veliki zaljubljenik u Hrvatsku čija su ulaganja 2015. godine od propasti spasila Hotel Njivice, je preminuo prije godinu dana. Njegovi nasljednici su većinski vlasnici projekta te imamo obvezu prema njima riješiti ovu situaciju. Sve je to dodatno zakompliciralo našu poziciju i probleme s financiranjem poslovanja, koji su prvenstveno nastali jer projekt nije dovršen zbog pravne situacije.

Dubrovački zalasci sunca nisu pokrenuli stečaj nego likvidaciju. Što to govori o vašim namjerama?

Namjera Dubrovačkih zalazaka sunca je podmiriti sve obveze prema svojim vjerovnicima, u prvom redu dobavljačima. Zbog toga nismo pokretali ni stečaj, ni predstečajnu nagodbu. Intencija nije da netko ostane zakinut ili da nečija potraživanja ostanu nepodmirena.

Područje uvale Sumartin je iznimno vrijedno i atraktivno. Namjeravate li se ponovno javiti na natječaj?

Da, to nam je plan.

Koncesija je poništena, no prethodno su provedena značajna ulaganja. Hoćete li iskoristiti neke pravne mogućnosti za vraćanje uloženog?

Dubrovački zalasci sunca su 22. studenog na Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku i Dubrovačko-neretvansku županiji uputili Zahtjev za mirno rješavanje spora. Ono bi se trebalo postići u roku od 60 dana, ako je država zainteresirana. U slučaju da nije, onda se zahtjev pretvara u tužbu. Predloženo rješenje je raspisivanje novog natječaja za koncesiju. Novi koncesionar može isplatiti nas kao ulagače u vrijednu imovinu koja je, naposljetku, rađena prema projektu koji je bio na natječaju. U principu tako država neće biti oštećena. Mi se s određenom tvrtkom u našem sustavu također planiramo javiti i nastaviti ono što smo započeli, ako budemo izabrani kao najbolji ponuđač. U svakom slučaju, postoji varijanta nagodbe u kojoj država neće izgubiti ništa, a riješit će se pitanje koncesije. Zainteresirani smo za nagodbu.

Koliki je iznos koji Dubrovački zalasci sunca potražuju od države?

Revizorska kuća izvršila je reviziju i prema nalazu iz lipnja 2021. godine utvrdila je kako Dubrovački zalasci sunca prema Republici Hrvatskoj imaju novčano potraživanje u iznosu od oko 14 milijuna eura, s pripadajućim kamatama. Iznos je utvrđen od strane ovlaštenih sudskih vještaka prije dvije godine, a kako su troškovi gradnje u međuvremenu rasli, očekuje se kako bi konačna procjena potencijalno mogla biti i veća. Na traženje Dubrovačko-neretvanske županije, Dubrovački zalasci sunca su odustali od zahtjeva za naknadu štete i nastavili su poslovati na spomenutom pomorskom dobru. Razlog je bila informacija kako je DORH od Vrhovnog suda RH zatražio izvanredno preispitivanje zakonitosti presuda Visokog upravnog suda, a relevantna državna tijela su smatrala kako Dubrovački zalasci sunca i dalje trebaju biti navedeni u službenom registru koncesija. Uz ulaganja od oko 14 milijuna eura, Dubrovački zalasci sunca su plaćali i značajnu godišnju koncesijsku naknadu od oko 300 tisuća eura. Koncesija je plaćena do dana odluke Visokog upravnog suda kojom je poništena. Naime, prestankom koncesije, više nije bilo osnove za plaćanje. Dubrovački zalasci sunca su time postali vjerovnik, a ne dužnik te želimo postići nagodbu i dogovor, a ne izvršiti naplatu. 

Kažete kako se planirate javiti u slučaju raspisivanja novog natječaja. Međutim, napominjete kako projekt nije priveden kraju. Koja bi to onda bila najvažnija ulaganja, što planirate mijenjati?

U slučaju ako bi nam bila dodijeljena nova koncesija, najviše bismo sredstava potrošili na zelenilo te nove sadržaje, koji bi se prvenstveno odnosili na one sportske i za djecu. U slučaju nastavka projekta, proveo bi se sveobuhvatan landscaping sađenjem stabala, a Uvala bi postala zelena oaza, kako za posjetitelje, tako i za lokalno stanovništvo. Postoji dosta neiskorištenog prostora. I dalje smatramo kako je ovo jedno od najvažnijih prostora za Dubrovnik i njegov turizam, ako ne i najvažniji, pa i u smislu mogućnosti za dodatne sadržaje. Tako da je zbilja dragocjen, kako za turizam, tako i za građane grada Dubrovnika. Svjesni smo svoje odgovornosti tako da ovo čekanje na odluku Vrhovnog suda ne ide nikome u prilog. Gubitnici su i ulagači, i lokalna zajednica koja nije dobila sadržaje koji su planirani. Moram naglasiti kako smatramo da je zbog svega ovoga iznimno važno da projekt ide dalje bez obzira na to tko će biti budući koncesionar, naša tvrtka ili neki drugi ponuđač koji će možda ponuditi bolje uvjete na potencijalnom budućem natječaju.

Kritike lokalne zajednice najviše su usmjerene na ono što ste sada spomenuli, a to je nedostatak zelenila. Zašto se od početka nije išlo k' jednom takvom izgledu? Dio zelenila koje se tu nalazilo kad je krenuo projekt je posječeno.

Sadašnji park površine pet tisuća metara kvadratnih je zasađen maslinama, no naravno kako to nije dovoljno kako bi Uvala prodisala zelenilom. Mi smo s jedne strane bili ograničeni zadanim projektom, a s druge nismo stigli dovršiti ulaganja u hortikulturu jer zbog neriješenog pitanja koncesije nismo mogli doći do bankovnih financijskih instrumenata nužnih za dovršenjem projekta. Primjedbe lokalne zajednice su posve opravdane, a trenutni izgled Uvale u suprotnosti je s onim kako smo ga mi zamislili. Mi smo puno toga zazelenili i uredili, no ne možete raditi uređenje krajobraza bez da u nekom segmentu nešto ne promijenite i ne posječete, no naravno kako se ne sječe ono što je vrijedno. Ovdje se nalazila jedna neuređena šuma, a ovo je dio grada koji ipak treba imati jedan uređeni krajobraz. Mi želimo više zelenila, ali uređenog zelenila.

U parku ste zasadili masline. U slučaju nastavka priče, bi li se išlo na tu varijantu ili neku drugu?

Masline su u jako dobre, ali u principu točno tamo gdje smo ih i zasadili. No, nije dobro kad su previše izložene morskom zraku pa bi se u drugom dijelu, koji je bliži moru, išlo na varijantu s velikim palmama. One bi se jako dobro uklopile u ovaj prostor. Postoje i varijante s drugim stablima, ali u principu uvijek je najbolje rješenje ono koje predlažu stručnjaci za hortikulturu. Ideja je da nabavimo što više palmi.

Jedno vrijeme je i bazen bio u planu, no od toga se odustalo.

Radio sam određene varijante izmjena i dopuna prema kojima on ne bi bio tu. Držim kako nema smisla da tu bude bazen. Ovo je javna koncesija. Ne bi bilo poželjno naplaćivati ulaz na bazen, a bez toga bi bio prenapučen čime bi se ugrozili sigurnosni, pa i ostali uvjeti. Oni su dobra rješenja za prostore gdje je lako uspostaviti adekvatnu kontrolu.

Tu je i tobogan koji ima funkciju starine. Neki sugrađani smatraju kako bi ga trebalo obnoviti.

Načelno se slažem. Meni je on i ovakav lijep jer nosi nostalgično sjećanje na prošlost i Dubrovčanima puno znači. Turisti često znaju pitati zašto je od betona pa im znamo kazati kako je davno izgrađen te kako je ostao kao uspomena na neka prošla vremena. Možda bi se mogao obnoviti kako bi ljepše izgledao.

A kako bi bio u funkciji?

Nisam sklon toj ideji. Svijet se promijenio, vremena su se promijenila. Današnje poimanje sigurnosti je drugačije. Primjerice, prije su bile sobe za presvlačenje gdje su se mogle ostaviti osobne stvari. Danas su trend 'lockeri' u koje čovjek može spremiti mobitel i novčanik dok se kupa i takva opcija je današnjim posjetiteljima plaže atraktivnija. Svako vrijeme nosi svoje. Ne treba pretjerivati s konzerviranjem prostora u prošlosti nego ići u korak s vremenom i oplemenjivati prostor. A tobogan svakako ima svoje mjesto kao lijepa uspomena!

Od strane vlasti i lokalne zajednice se čuju razmišljanja da bi sada posjetiteljima uvale Sumartin zbog neodržavanja mogla biti ugrožena sigurnost.

Nema nikakvog razloga. Ostajemo u posjedu lokacije do daljnjega i s dužnom pozornošću ćemo se pobrinuti da ne dođe do nekakvih situacija ili propusta zbog kojih bi mogla biti ugrožena sigurnost posjetitelja. I dalje ćemo održavati područje uvale kao što smo to činili i do sada.

'Sunset Beach' je prilično veliko područje, a onda je potrebno i osmišljavati sadržaje kako bi bilo isplativo i kako bi služilo lokalnoj zajednici i posjetiteljima. Ovdje je restoran, prostor koji služi za proslave, vjenčanja, ležaljke na plaži, potom beach bar, tu su prošle zime bile i blagdanske kućice… Koliko je zahtjevno osmišljavati projekte kako bi se ovaj ogroman prostor tijekom cijele godine priveo svrsi?

Izrazito je zahtjevno, upravo zbog veličine prostora. S vlastitim zaposlenicima i vanjskim partnerima smo osmišljavali različita rješenja kako bismo mogli ponuditi što više sadržaja. U proteklim godinama su se, pa i izvan ljetne sezone, na ovom području održavali brojni događaji na koje smo ponosni. Nadam se kako će nam opet biti pružena prilika da taj prostor oplemenimo onako kako smo zamislili, zapravo da ga dovršimo, kako bi u konačnici i lokalna zajednica konačno dobila ono što joj treba u prostoru koji joj iznimno znači.