Nikša Matić, diplomirani je politolog i bibliotekar, a trenutno obnaša funkciju vršitelja dužnosti ravnatelja Doma Marina Držića. Na toj je funkciji od proljeća ove godine. Od 2001. godine radi u Dubrovačkim knjižnicama, prvo kao pripravnik, a poslije i kao informator u Saloči od zrcala. Boravio je u Americi na stručnom usavršavanju. Nedavno je trebao postati ravnatelj Dubrovačkih knjižnica, ali gradsko vijeće ga nije podržalo.

Gospodine Matić, vi ste prvi kamen smutnje u Dubrovačkom dogovoru. Do sad su se oko svega više-manje slagali, ali nedavno niste dobili podršku koalicije za izbor ravnatelja Dubrovačkih knjižnica. Zašto?

Pa nije to neki kamen smutnje, kako vi kažete. Natječaj je raspisan u kolovozu ove godine na koji su pristigle dvije kandidature – ona aktualne ravnateljice Knjižnica Vesne Čućić i moja. Komisija za izbor i imenovanje, većinom glasova podržala je moju kandidaturu – četiri naprema tri – ali gradsko vijeće nije. Zašto, ne znam i ne opterećujem se. Sljedeći natječaj još nije raspisan, ja se nadam da će biti uskoro, i opet ću se prijaviti. Moram reći, da čitetelje ne buni, da sam ja još uvijek zaposlenik Knjižnica. Od 8 do 10, radim tamo, a od 10 do 16 sam u Domu Marina Držića, tako da sam zvanično zaposlen na dva mjesta.

Primate li dvostruku plaću?

Ne.

Koliko je ove godine sveukupno bilo posjetitelja u Držićevu domu i koliko se uprihodilo?

U prvih devet ovogodišnjih mjeseci Dom je pohodilo više od 17 tisuća posjetitelja, a lani u istom razdoblju bilo je oko 13 tisuća. U cijeloj 2012. godini uprihodilo se sveukupno oko 22 tisuće kuna, a u ovoj godini za prvih devet mjeseci oko 42 tisuće kuna, tako da mogu reći da smo popravili rezultate. Nadam se da će se do kraja godine ta brojka popeti do 55 tisuća kuna, tako da smo zadovoljni ostvarenim.

Dom ima petero zaposlenih tako da se iz vlastitih prihoda ne mogu namiriti plaće?

Naravno da ne, ali idemo za tim da što više novca zaradimo od naših aktivnosti. Zato ćemo uvesti prodaju renesansnih suvenira, a uz kupnju besplatno ćemo darivati biografiju Marina Držića, što bi itekako moglo zainteresirati posjetitelje. Oko 80 posto naših posjetitelja je iz inozemstva.

Koliko je tih inozemnih gosta uopće čulo za Marina Držića?

Gosti s kruzera koji kupe Dubrovnik Card i obilaze pregršt muzeja, većinom ne znaju o kome se radi. Ali oni gosti koji u gradu odsjedaju duže i koje interesira dubrovačka povijest, upoznati su s našim velikim piscem. Moramo svakako što većem broju gosta približiti ovog jedinstvenog književnika. Zato ćemo već od ove godine uvesti dodatne prijevode na jezike poput turskog i japanskog kako bi se oni što bolje upoznali s njegovim likom i djelom. Ili primjerice, planiramo započeti suradnju s nekim restoranom koji bi spravlja renesansna jela koja Držić spominje u svojim djelima poput kopuna. Imamo novu web stranicu, a stalno ponavljam kako Držića moramo približiti masama upravo preko novih medija na kojima stalno marketinški djelujemo. Nažalost ni dosta Dubrovčana o Držiću ne zna ništa. Zato radimo po tom pitanju i već smo, među ostalim, organizirali dvije likovne radionice kako bismo djecu educirali. Moramo djelovati pedagoški, to nam je najvažnija funkcija. Obrazovati djecu u pogledu kulture kako bi se kasnije iznova vraćali i bili zainteresirani za kultuno naslijeđe. Stoga ćemo preko društvenih mreža organizirati kviz o Držiću, a tko ga položi, dobit će elektronsku diplomu, kao potvrdu znanja Držićeva života. Tehnologija se promijenila, i treba je pratiti. Spoj igre i učenja je ono što danas djeca traže. Tome težimo.

Kažete da ni dio Dubrovčana ne pozna Držića. Možemo li ga mi uopće brendirati da bude primjerice 'dubrovački Shakespeare'?

Ne, je li možemo, nego moramo. I to na način da sve kulturne ustanove djeluju zajednički. Na obljetnici 500 godina njegova rođenja, to je sjajno krenulo, i tako trebamo nastaviti dalje. On se mora nalaziti u svakom turističkom vodiču, a brendirat ga mogu i sami građani pričajući gostima o velikom umjetniku. Moram spomenuti da je upravo u tijeku prijevod Držića na ruski jezik.

Trebaju li se na Dubrovačkim ljetnim igrama uvesti titlovi na predstavama? Što će neki stranac na Skupu kad ništa ne razumije?

Naravno. I ne samo uvesti titlove, nego neke predstave izvoditi na engleskom jeziku. To vjerojatno zbog kompleksnosti jezika ne može biti Držić, ali mogu neke modernije predstave. Mislim da je ove godine primjećen znatan pomak na Ljetnim igrama. Sada tu neke suvremene izvedbe, koje se meni osobno nisu svidjele, ali svejedno ih pozdravljam. Puno se pričalo o njima, i to je dobro.

Govorilo se da će se Dom Marina Držića pripojiti Dubrovačkim knjižnicama, i da više neće biti samostalna ustanova. Što je s tim?

Po mojim informacijama, to se neće dogoditi, ostat ćemo samostalna ustanova.

Dubrovačka Republika nikome nije postavila spomenik, osim Mihu Pracatu u atriju Kneževa dvora. Što vi kažete o postavljanju kipa Marinu Držiću?

Ja osobno mislim da je Držiću tu mjesto i da se sjajno uklopio. Kao da se tamo nalazi odavna. Ne zamjeram mu ni urotnička pisma (smije se).

Maloprije smo spominjali moderne tehnologije i ogromnu promjenu koju su uvele u svakodnevne živote. Hoće li zbog te tehnologije izumrijeti klasična knjiga?

Mislim da neće. Uvijek će biti ljudi koji će voljeti listati papir, udisati ga i leći s knjigom u krevet prije spavanja. Knjiga ima dušu.

Da, ima dušu, ali s druge strane, istraživanja pokazuju da sve manje Hrvata čita. Vi desetljeće radite u knjižnicama. Jesu li brojke tako poražavajuće?

Nisu katastrofalne, ali bi mogle biti bolje. Mi u Dubrovniku imamo specifičan problem, a to je da se knjižnica s najbogatijim opusom knjiga, nalazi unutar zidina, pa Dubrovčani, pogotovo u ljetnim mjesecima, zbog gužvi, izbjegavaju grad. Tu je i problem parkinga. Naravno, danas zbog tempa života ljudi imaju sve manje vremena, pa posljedično slabije čitaju. Treba se boriti da se čitanje još više ne smanji. Knjižnica mora postati kulturno središte grada. U svom programu za ravnatelja Knjižnica predlažem radionice s djecom, poticanje čitanja kod mladih, suradnju s nekim drugim ustanovama poput bolnica gdje bismo pacijentima koji tamo borave davali knjige na čitanje, radionice kreativnog pisanja, klub čitatelja...Zašto Saloča od zrcala ne bi postala kulturno debatno mjesto?

Što je s poezijom, hoće li ona uskoro nestati?

Ona se jako loše čita. Samo mali broj ljudi još uvijek posuđuje pjesme. I pjesme bi se trebale javno čitati u knjižnicama.

Bili ste član kulturnog vijeća za književnost i izdavaštvo. Bilo ih je takvih pet, i ona se sada ukidaju, te će umjesto njih, djelovati samo jedno. Što mislite o tome?

Nisam siguran kako će to funkcionirati. Naše vijeće je funkcioniralo izvrsno. Bilo je tu velikih svađa, ali konstruktivnih. Puno smo radili i trudili se oko pristiglih ideja na natječaj. Mogu reći da mi je jako žao što neke odlične stvari nisu financirane, jer nije bilo sredstava. Naravno o tome nismo odlučivali mi, nego bismo samo davali ocjene pristiglih ponuda. Ponavljam, bilo je puno posla, i zaista ne znam kako će sav taj posao obavljati jedno vijeće. Također, nisam siguran ni kako netko u tom novom vijeću može odlučivati o širini pristiglih kulturnih projekata. Ja primjerice pojma nemam o baletu, i takve projekte uopće ne mogu ocijenivati. Možda će sad biti neki novi filteri, poput uzimanja stručnih ljudi kao vanjskih suradnika, da ocijenjuju pristigle ponude.

Prije 18 godina, točnije 3. kolovoza 1995., zbog početka Oluje, Srbi iz Istočne Hercegovine su se osvećivali ispaljivanjem granata na Dubrovnik i okolicu. Tom prilikom granata u Zatonu ubila je troje naših sugrađana, a vi ste na tom mjestu ranjeni. Kako danas gledate na sukob oko uvođenja ćirilice u Vukovar?

Kako bih trebao gledati nego ljudski? Nikad u životu, počevši od prijatelja pa nadalje, nisam dijelio ljude ni po boji kože, ni po vjeri, spolu, nacionalnosti...Dobar čovjek je dobar čovjek, nije bitno je li Srbin, Mađar ili homoseksualac. Ako je zakonom propisano da nacionalna manjina u Hrvatskoj može korisiti svoj jezik ili pismo u slučaju da ih na nekom području ima trećina, uopće nije bitno je li se radi o Česima, Talijanima, Bošnjacima ili Srbima i ćirilici. Ako je Srba u Vukovaru trećina, zaslužuju ćirilicu. Takav je zakon i nemam tu što dodati.

Recite nam nešto za kraj.

Dubrovnik ljeti ima bogatu kulturnu ponudu. Ja bih volio da se ona proširi na cijelu godinu. Ima dobrih ideja. Grad uz pokaz Libertasa nudi jeftine ulaznice i to je odlično. Predstave su dobro posjećene, i treba tako nastaviti dalje. Moj predloženi program za knjižnice ide u tom smjeru. Nadam se da će i zaživjeti.