Putovali ste svuda po svijetu, ali ovo putovanje je ipak malo specifično. Kako ste se na njega odlučili?

Mami je ovo sedmi Camino, pokojni tata ih je napravio tri i ovo sam htio napraviti s mamom u čast tati. Ponio sam njegove Camino majice koje mi je donio kao suvenir/poklon i hodao u njima. Drugi povod je i moja knjiga u nastanku jer počinje s Caminom. Nastavak našeg putovanja de facto.

Ovo putovanje je specifično. Aktivno i nosiš samo najnužnije. Shvatiš koliko ti malo treba, iako sam ja to odavno shvatio u Africi.

Moglo bi se reći da ste putovali u najboljem društvu.

Mama je planinar, uvijek je aktivna čak i s dijabetesom. Tako da 25 kilometara dnevno hodanja kroz prirodu čak i nije naporno jer je divno okruženje.

Kako je izgledalo putovanje?

Počeli smo u Valenca do Minho u Portugalu i završili u Santiago de Compostela. To je preko 150 kilometara pješke tim Camino portugues / Portugalski put.

Kakvi su vam dojmovi, koje su pozitivne, a koje možda negativne strane Camina?

Camino nema nikakvih negativnih strana. Velika većina ljudi tu nisu iz religijskih pobuda, već su jednostavno uzeli vrijeme za sebe i razmišljanje. Svi su nasmiješeni. Izgleda da ovaj put izaziva sreću. I svi se javljaju uz pozdrav Buen Camino!

Kakve ljude ste susretali na putu, jesu li otvoreni?

A kako svatko hoda svojim tempom, tako sam na primjer ja ponekad pobjegao malo od majke da ne slušam o biljkama. (smijeh) Pa sretneš Brazilce, Nijemce, Nizozemce i razmijeniš pokoju rečenicu i dolaskom u hostel svi se druže i razmjenjuju iskustva.

Imate li neke anegdote kojih se možete sjetiti?

A ima raznih anegdota poput smrdljivih čarapa, jer to je duh i čar hostela… Do hvatanja pauze po lokalnim kafanama gdje se dobivaju pečati jer nosite sa sobom tu 'hodočasničku putovnicu Sv. Jakova' i morate skupljati pečate da biste dobili certifikat na kraju putovanja.

Jeste li u jednom trenu ipak pomislili – što je meni ovo trebalo?

A tijekom osam sati konstantnog vjetra i kiše sam pomislio „pa što je ovo?“. Nije bilo nimalo ugodno jer smo tako pokisli hodali otprilike 20 kilometara. Preživjeli smo jer ipak ovo putovanje radimo srcem i dušom.

Kao što sam već spomenula, puno ste putovali svijetom, koliko se ovo putovanje može usporediti s ostalima?

Ovo je neusporedivo jer svoj ruksak i teret nosiš sa sobom, hodaš konstantno i provodiš puno vremena sa samim sobom. Možda zvuči čudno, ali vodiš razgovore sa samim sobom.

Ima li ovo putovanje za vas i duhovni prizvuk ili ste jednostavno željeli to doživjeti?

Svatko je duhovan na neki svoj način i traži svoj mir. Mislim da je ovo moj način.

Je li napornija sezona u Dubrovniku ili Camino?

Sezona u Dubrovniku je definitivno napornija jer mi je to posao i veća je gužva. (smijeh)

A ljudi su zafrknuta sorta, a ovdje ne moraš komunicirati ako ne želiš. I savršen je Camino za solo putovanje jer vidim dosta solo putnika. I svi hodaju zbog svojih razloga i svatko hoda u svojim cipelama - nikad ne znaš što koga muči.

Vjerujem da nakon odrađenog Camina nećete mirovati, koje su vaše daljnje planirane destinacije?

Nakon Camina kratak odmor i pravac na Zanzibar i onda selidba u Aziju do proljeća. Ostatak još ne znam jer ne planiram, zato mi se i Camino sviđa. Gdje stignem tu i spavam. Ne volim itinerare.